VELIKA PRIČA O NOVOM ŠEFU NJEMAČKOG CDU-A: Ko je Armin Laschet, uskoro najmoćniji čovjek Europe? Zašto ga zovu "Turčin" i je li zaista "Russlandversteher"? O uspjehu kroz obiteljski utjecaj, čuvanju "otvorenih vrata" do okupljanja frakcija

Svijet
VELIKA PRIČA O NOVOM ŠEFU NJEMAČKOG CDU-A: Ko je Armin Laschet, uskoro najmoćniji čovjek Europe? Zašto ga zovu "Turčin" i je li zaista "Russlandversteher"? O uspjehu kroz obiteljski utjecaj, čuvanju "otvorenih vrata" do okupljanja frakcija
Njemačka vladajuća stranka CDU (Kršćansko-demokratska unija) izabrala je novog predsjednika stranke, na poziciju dolazi Armin Laschet, dosadašnji premijer najmnogoljudnije njemačke pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija. Laschet je centrist, a na jučerašnjim unutarstranačkim izborima porazio je rivala, tvrdolinijaša i konzervativca Friedricha Merza.

Njemačka vladajuća stranka CDU (Kršćansko-demokratska unija) izabrala je novog predsjednika stranke, na poziciju dolazi Armin Laschet, dosadašnji premijer najmnogoljudnije njemačke pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija. Laschet je centrist, a na jučerašnjim unutarstranačkim izborima porazio je rivala, tvrdolinijaša i konzervativca Friedricha Merza.

Iako sam Laschet još ništa nije potvrdio, svakako se očekuje da će upravo on biti kandidat vladajuće dugogodišnje CDU/CSU za kancelara na ovogodišnjim njemačkim federalnim izborima koji će se održati 26. rujna. Drugim riječima, Laschet bi ove godine mogao postati nasljednik Angele Merkel, a uz sve dužno poštovanje francuskom predsjedniku, time bi zapravo postao i najmoćniji čovjek Europe pošto je Njemačka i dalje vodeća ekonomska lokomotiva Starog kontinenta.

Sama razlika na unutarstranačkim izborima nije bila velika. Laschet je dobio 521 glas dok je Merz prikupio 466 glasova. Nikakve postizborne drame neće biti, a Merz je već čestitao pobjedu svom rivalu te mu zaželio uspjeh u daljnjem obnašanju važne dužnosti.

Prije no što se osvrnemo na glavno pitanje - tko je zapravo Armin Laschet - kratki podsjetnik na okolnosti koje su dovele do njegovog izbora. Njemačka 21. stoljeća je bez sumnje Njemačka obilježena vladavinom kancelarke Angele Merkel. Ona se na kancelarskoj poziciji nalazi već dulje od 15 godina, od 2005., no na funkciji šefice CDU-a bila je još od 2000. godine pa sve do 2018. Iako će se većina Nijemaca sjećati "čelične kancelarke" kao liderice koja im je osigurala godine stabilnosti i prosperiteta, zadnjih godina počele su se gomilati kritike. U listopadu 2018. vladajuća CDU/CSU koalicija (CSU je sestrinska stranka iz Bavarske) zadobila je nekoliko jakih udaraca na regionalnim izborima, a već u prosincu te 2018. Merkel je najavila kako se neće ponovno kandidirati za predsjednicu CDU-a, no namjerava ostati na kancelarskoj poziciji do kraja mandata, odnosno do rujna 2021. godine.

Nije tajna što je poljuljalo dotadašnji visoki rejting njemačke kancelarke - to je bez sumnje bila migrantska kriza koja je svoj vrhunac imala 2015. godine. Stav prema migrantima podijelio je EU članice - i međusobno i iznutra. Dok su neke zemlje, primjerice Mađarska, zauzele vrlo strog stav prema migrantima koji su masovno krenuli sa šireg prostora Bliskog istoka (i dijelova Azije) i Afrike prema Europi, Njemačka pod vodstvom Angele Merkel prakticirala je politiku "otvorenih vrata" (u tome se također istaknula i Švedska).

Njemačka je primila više stotina tisuća migranata i izbjeglica što je dovelo do toga da u Njemačkoj danas živi više od 10 milijuna ljudi sa stranim državljanstvom. To možemo prikazati i ovako - od oko 82 milijuna stanovnika koliko ima Njemačka svaka osma osoba je strani državljanin. Merkel je "politiku otvorenih vrata" nastojala argumentirati kao moralni stav Njemačke, no stvarni razlozi ipak su bili drugačiji, praktičnije prirode. Naime, Njemačka već godinama ima velikih problema na tržištu rada u smislu da jednostavno nema dovoljno radnika. Više je razloga za takvo stanje - proizvodni kapaciteti trebaju radnu snagu, a njemačko stanovništvo je sve starije (kao i diljem Europe), demografska obnova slaba. Drugim riječima, migranti će odigrati ključnu ulogu po njemačku ekonomiju u narednim godinama. No, mnogim Nijemcima se takva situacija ne dopada te je, očekivano, došlo do naglog rasta popularnosti krajnje desnice te do slabljenja centrističkih snaga pa tako i Angele Merkel.

Da je Njemačka nastavila provoditi takvu politiku unutarnji sukobi bi do sad možda već eskalirali, no politika "otvorenih vrata" brzo je postala politika "zatvorenih vrata", taman negdje u trenutku kad je zaključeno da je migranata dovoljno za potrebe tržišta rada. To se može vidjeti i na sljedećem grafikonu:

Dakako, to je politika koja nosi i puno rizika, ali i potencijalnih uspjeha. Njemačko vodstvo vjeruje da će njihovi programi asimilacije odraditi svoje i da će u konačnici od migranata imati ekonomski probitak. No, problem je i u tome što je riječ o tržištu rada koje će uskoro trebati još puno ljudi tako da nije isključeno i ponavljanje cijele ove priče.

U svakom slučaju, Merkel je u zamjenu morala dati svoju političku budućnost. Ovo je njena zadnja godina u politici, a nakon toga, kako sama kaže, možda se vrati u akademiju. No, što će biti dalje s Njemačkom? Kako će se ista voditi? Naravno, Merkel je već dugo vremena razmišljala o svom nasljedniku ili nasljednici. Godinama je pripremala Annegret Kramp-Karrenbauer (AKK) da bude njena nasljednica, liderica CDU-a i nova kancelarka. Nakon što je Merkel sišla s mjesta šefice CDU-a plan je pokrenut. AKK, tada na funkciji ministrice obrane, izabrana je za novu šeficu te se počelo spekulirati da bi Merkel mogla čak i prije roka sići s funkcije kancelarke kako bi je AKK što prije zamjenila. No, AKK se pokazala kao neadekvatna zamjenica - ili je pak stigma "Angeline štićenice" odradila svoje u vrijeme dok je popularnost Merkel bila u padu. Što se dogodilo? Buknula je pobuna unutar CDU-a u njemačkoj centralnoj regiji Tiringija. Zastupnici su se oglušili na zapovjed AKK te su dali potporu za desničarsku stranku AfD (Alternativa za Njemačku) na način da su poduprli kandidata stranke FDP.

Postalo je jasno da Annegret Kramp-Karrenbauer neće moći voditi stranku - osim u raskol. Već u veljači 2020. objavila je kako daje ostavku na mjesto šefice stranke te poziva na nove unutarstranačke izbore kako bi se izabrao novi lider. U drugom krugu glasanja, koje je održano jučer, novi šef tako postaje Armin Laschet.

Tko je Armin Laschet? Krenimo redom. Rođen je 19. veljače 1961. u malom gradiću Burtscheid, pokraj Aachena, u blizini belgijske i nizozemske granice. Roditelji, Heinrich Laschet i Marcella Laschet (djevojačko Frings), odgojili su ga u poprilično religioznoj katoličkoj obitelji. Otac mu je bio rudar koji je kasnije postao nastavnik u osnovnoj školi te ravnatelj. Inače obitelj Laschet izvorno dolaze iz belgijske (valonske) provincije Liège.

Armin je završio gimnaziju u Aachenu te je kasnije studirao pravo na sveučilištima u Bonnu i Munchenu. Nakon diplomiranja 1987. prebacio se na studij novinarstva koji je završio 1988. Spomenimo pritom kako tečno govori i francuski jezik.

Do 1991. radio je u novinarstvu i izdavaštvu. Zatim do 1994. radi kao glavni urednik u katoličkom listu KirchenZeitung Aachen. Tih godina ulazi i u politiku, postaje zastupnik u parlamentu, a na poslovnom putu glavni direktor katoličke izdavačke kuće Einhard-Verlag - koju je, spomenimo i to, do prije njega vodio njegov svekar Heinrich Malangré.

Armin se 1985. oženio za Susanne Malangré, svoju djevojku s kojom je još iz tinejdžerskih dana. Upoznali su se kao djeca u katoličkom zboru kojeg je vodio njen, gore spomenuti otac, Heinrich Malangré, inače uspješan biznismen i poprilično religiozan katolik. Može se slobodno reći da je obitelj njegove supruge svakako utjecajnija od njegove. Njegova supruga Suzanne je također i nećakinja utjecajnog CDU političara Kurta Malangréa (preminuo je 2018.) koji je bio zastupnik u EU parlamentu te jedan od vodećih ljudi u gradu Aachenu.

Uz dobre obiteljske veze za dobar poslovno-politički početak Armin se uzdizao u redovima CDU-a. Nakon federalnih izbora 2013. bio je jedan od članova delegacije koja je vodila pregovore sa SPD-om oko stvaranja velike koalicije. Kasnije, 2015., bio je jedan od ključnih ljudi u provedbi spomenute "politike otvorenih vrata" Angele Merkel, a u studenom 2015. i osobno je posjetio izbjeglički kamp Zaatari u Jordanu.

Svoju političku snagu potvrdio je na regionalnim izborima 2017. kada je odnio pobjedu i postao premijer regije Sjeverna Rajna-Vestfalija. Bio je to kolosalni uspjeh pošto se ova regija smatra utvrdom lijevog-centra koji je njome vladao više od 50 godina u zadnjih 75.

Čim je pak AKK najavila da napušta mjesto predsjednice CDU-a, Laschet je objavio kako se ima namjeru kandidirati za mjesto šefa stranke.

Oni koji ga poznaju kažu da je čovjek iznimne energije, optimist sa smislom za humor. No, tradicionalisti iz CDU-a neće biti odveć zadovoljni. Za njih je Armin Laschet ipak previše liberalan, a vide ga i kao kontinuitet politike Angele Merkel, a to im se ne sviđa te su se nadali da će njenim odlaskom doći i do političkog zaokreta unutar stranke. Naravno, još ništa nije gotovo - dovoljno je sjetiti se načina na koji je prezentirana AKK, kao "sigurna" nasljednica Angele Merkel, ali je nestala i prije no što je Merkel napustila kancelarski stol.

Laschet je veći liberal od Merkel. Dok Merkeličin liberalizam proizlazi primarno iz praktičnosti, da ne kažemo proračunate praktičnosti, Laschet zaista vjeruje u koncept (ili tako barem nastoji ostaviti dojam). Već godinama, puno prije Merkel, tvrdi kako je etnički i vjerski diverzitet "prilika, a ne opasnost" po Njemačku. Zbog tog izraženog pozitivnog stava prema migrantima dobio je i adekvatan nadimak - "Turčin Armin" (turska manjina je najveća manjina u Njemačkoj).

Njegova dugogodišnja savjetnica, Serap Güler, koja danas obnaša funkciju njegove državne tajnice za integraciju, poručila je: "On je bio prvi političar ove zemlje koji je zaista dao ljudima iz imigrantskih zajednica osjećaj da su važni, da se njihove zabrinutosti uzimaju ozbiljno".

Očekivano, s takvim stajalištem Armin je bio veliki zagovornik i branitelj "politike otvorenih vrata" - do te mjere da su ga u berlinskim medijima prozvali "Merkeličin tjelohranitelj".

CDU konzervativci su svakako "zgroženi" takvim stavovima, kako onda Armin planira opstati na čelu CDU-a, a možda i kao budući njemački kancelar? Tako što nije naivan. Armin Laschet je itekako svjestan cijelog političkog spektra koji danas egzistira unutar CDU-a i zna kako ga zadovoljiti. To je pokazao i dok je vodio regiju Sjeverna Rajna-Vestfalija. Primjerice, za ministra unutarnjih poslova postavio je strogog aktera koji se odmah "bacio" u lov na kriminalne klanove. U ministarstvo rada doveo je stručnjake iz lijevog krila CDU-a dok je za šeficu integracije postavio već spomenutu gospođicu Güler, kćer turskih migranata.

Ukoliko tako misli vladati na nacionalnoj razini mogao bi učiniti ono što Merkel više nije mogla ili nije znala - ujediniti sve strane i frakcije. No, to zvuči lakše nego što je. Može li se uopće ujediniti ekonomske liberale, konzervativce koji strahuju od propadanja obiteljskih vrednota i one sa socijalnom agendom? Može, pod uvjetom da svi budu "namireni", a tu na red opet dolazi više ekonomija, manje svjetonazor.


Armin je za svog zamjenika mudro odabrao Jensa Spahna, mladog ministra zdravstva koji je popularan kod mladih konzervativaca, što mu je svakako pomoglo u pobjedi. No, valja istaknuti da je u isto vrijeme došlo do pada popularnosti u njegovoj regiji i to zbog pristupa prema koronavirus krizi - bio je neodlučan, a često je izgledalo i da ne zna što radi. To nešto govori o njemu. Da ima ideju kako okupiti ljude iz cijelog političkog spektra, ali nije netko tko se dobro nosi sa situacijom kada treba upravljati u vrijeme krize.

Stranka je ipak odabrala njega, a ne njegovog rivala Friedricha Merz, korporativnog odvjetnika (i milijunaša) koji je zastupao zaokret stranke prema desnici.

Čini se da sve veći broj glasača i članova CDU-a smatra da bi Armin trebao biti novi kancelar pošto je možda jedina osoba koja cijelu ovu veliku "političku konstrukciju" može održati na okupu. Rival će mu pak vjerojatno biti bavarski premijer iz CSU-a, Markus Söder - za razliku od Armina Markus je glasniji, direktniji, oštriji, ali možda baš zato ima i manje šanse pošto se pretpostavlja da nije u stanju zastupati sve frakcije u ravnoteži kako bi to (navodno) mogao Armin.

Što se tiče vanjske politike Armin Laschet tek mora "otkriti sve svoje karte", ali ono što znamo je da zastupa, bar donekle, veću EU integraciju. Ima dobre odnose s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom s kojim se tijekom 2020. godine sastao čak 3 puta. Iz perspektive europske stabilnosti francusko-njemački dobri odnosi svakako su pozitivna vijest. Spomenimo pritom kako je Armin 6 godina proveo u Bruxellesu kao EU zastupnik (od 1999. do 2005. godine).

U jednom intervjuu posebno je upozorio na opasnost od mogućeg izlaska Grčke iz eurozone. "To bi dovelo do nestabilnosti u ovoj NATO članici. Znamo da je Rusija tu spremna ubaciti milijarde kako bi pomogli Grčkoj u takvom scenariju", poručio je. Može se stoga pretpostaviti da je Laschet bar djelomično pobornik stava o "ruskoj prijetnji". No, valja istaknuti i to kako neki njegovi kritičari tvrde da je "Russlandversteher" - riječ je o pogrdnom nazivu za one koji zauzimaju preblagi stav prema Rusiji i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Armin je pak 2019. poručio: "Pošto je dijalog izemđu Istoka i Zapada bio moguć čak i u vrijeme SSSR-a moramo biti u stanju imati ga i danas. Rusija nam je potrebna zbog brojnih pitanja u današnjem svijetu".

Također ga se smatra "blagim" i prema Kini pošto mu je zaštita njemačkog izvoza prema Kini jedna od glavnih misija.

Glede odnosa prema SAD-u na sastanku 2019. s tadašnjim američkim ambasadorom u Berlinu, Richardom Grenellom, u vrijeme dok su odnosi između Berlina i Washingtona krenuli silaznom putanjom, između ostalog i zbog poznatog animoziteta između Trumpa i Merkel, rekao je: "SAD je naš najvažniji partner izvan Europske unije. SAD je vodeća tehnološka zemlja svijeta i od kritične je važnosti za sigurnost Europe".

No, ovih dana Laschetu su kritičari "iskopali" neke ranije izjave koje je dao na Twitteru, a bile su poprilično kritične prema američkoj vanjskoj politici. U jednoj poruci se obrušio na tadašnjeg američkog državnog tajnika iz Obamine administracije, Johna Kerrya: "Podupirali ste ISIL i Al-Nusra Front protiv predsjednika Assada u Siriji. A te skupine su financijski također podupirali Katar i Saudijska Arabija". To nije jedina takva izjava, u više navrata je sugerirao da, u najmanju ruku, podupire legitimitet predsjednika Assada. Dakako, za očekivati je da će to biti nešto što će Armin Laschet sada brzo zanijekati i ekspresno se odreći takvih stavova (kao što je to primjerice učinio i Boris Johnson kada je postao britanski premijer).

Glede ekologije i klimatskih promjena Laschet je negdje "na pola puta" između očuvanja okoliša i očuvanja industrije. Što se tiče nekih drugih tema može se spomenuti kako se javno protivi uvođenju istospolnih brakova u Njemačkoj, što ne čudi uzevši u obzir njegovu katoličku pozadinu.

Spomenimo i to kako je 2018. otkazao gostovanje na njemačkom Ruhrtriennale festivalu glazbe i umjetnosti zbog činjenice da je organizacija festivala dozvoljavala nastupe pripadnicima BSD pokreta (Pokret za bojkot, otuđenje i sankcije) - riječ je o pokretu koji promovira vršenje pritiska na Izrael s ciljem prekida okupacije palestinskih teritorija.

Dakako, sad kad postane šef CDU-a Armin Laschet bi mogao, kao i drugi političari, "prilagoditi" svoje stavove, a kakvi će oni točno biti tek ćemo vidjeti. Ipak, sudeći prema potpori koju je dobio i činjenici da je danas jedan od rijetkih istaknutih političara u Njemačkoj koji može okupiti razne strane, velika je vjerojatnost da će upravo on postati novi njemački kancelar u rujnu ove godine.

Ne propustite