Priča koja ne može nikog ostaviti ravnodušnim: Bh. selektor Josip Pandža sa srcem na desnoj strani
Nastupe zlatnih bh. košarkaških kadeta pomno su pratili i u Vitezu, a najveći navijači bili su roditelji briljantnog trenera Josipa Pandže (28), Goranka i Mladen, te mlađi brat Luka (16).
Kako je i sam jučer ispričao za Avaz Josip Pandža, utakmice je najteže proživljavala mama, jer emocije su prevelike.
Obilježja BiH
Njegova porodica ugostila je jučer ekipu pomenutog lista u porodičnom stanu u Vitezu, pokazujući pet kvadrata pregrađene trpezarije pretvorene u sobu u kojoj su nastajale strategije, planovi, u kojoj su se okupljali dječaci koje slavi BiH, u kojoj dominiraju obilježja i zastava BiH. Goranka je više od dvije decenije uposlenica FIS-a, dok Mladen, rodom Zeničanin, penzioner, još zarađuje kao serviser. Josipov mlađi brat Luka, srednjoškolac, pošao je njegovim stopama, a otkriva nam da mu je dvije godine Josip bio trener.
Iako ima samo 28 godina, o Josipu se već može snimiti odličan film. Debitirao je sa 14 godina, a kako kaže majka, rođen je s inverzijom organa, ima srce na desnoj strani i drukčiji raspored organa.
Najbolje ocjene
- Uz jak bronhitis te činjenicu da nema jaku konstituciju, uvijek je igrao, a kasnije trenirao momke više mozgom nego mišićima. Morao je davati 200 posto od sebe da bi uspio i bio košarkaš. Godinama je igrao, a onda upisao informatički studij u Varaždinu, otišao u Hrvatsku, davao ispit za ispitom, ali gore ga nisu htjeli u tim, jer, kao, nije bio fizički dovoljno jak. Nakon dvije godine, jednog dana se pojavio na vratima, rekao: To nije za mene, moj život je košarka. Onda je upisao DIF u Sarajevu i sve ostalo je historija - kaže majka Goranka.
Luka nam pokazuje bratovljeve ocjene s fakulteta, najbolje su iz košarke i pedagogije.
- Nije floskula, on zaista živi 24 sata košarku, ustaje i liježe s mislima, papirima, snimcima - pričaju Goranka i Mladen, otkrivajući da je Josip kadetima osigurao sedmodnevni “produžetak” priprema u Vitezu da bi ih bolje upoznao.
Ko ne bi zaplakao...
- Vidjeti svoje dijete na onom balkonu i 50.000 ljudi dolje kako skandiraju njegovo ime, recite mi ko ne bi zaplakao - kroz suze govori majka, dok se otac brzo „izgubio” iz sobe.
Na upit o Josipovom kratkom obraćanju, Mladen preuzima.
- To smo mi, Josip je tu djecu uvijek vidio kao braću, kao mlađu braću ili sinove i druge nema. Tako je odgojen i tako sada odgaja te dječake. Kako ćemo drukčije ako nećemo zajedno - završava Mladen.