BORA DRLJAČA PREMINUO OD VENSKE TROMBOZE, A OVO SU SIMPTOMI: Ako primijetite ODMAH DOKTORU

Duboka venska tromboza

Duboka venska tromboza je stanje u kojem dolazi do stvaranja ugrušaka u dubokim venama.

Ugrušak koji je stvoren u krvnoj žili zove se tromb. Premda se trombi mogu stvoriti u površinskim i u dubokim venama, vjerojatno su opasni samo oni koji nastaju u dubokim venama. Duboka venska tromboza je opasna jer cijeli tromb ili odlomljeni dio tromba, može ući u krvnu struju i krvnim putem dospjeti do plućne arterije koju može začepiti i tako zaustaviti protok krvi. Tromb koji se kreće kroz krvotok zove se embolus. Što se oko tromba nalazi manje upalnih elemenata i što je tromb tanje povezan sa stijenkom vene u kojoj se nalazi, to je veća vjerojatnost da će se otkinuti i postati embolus. Stezanje mišića u listovima potkoljenica pri hodanju, posebno ukoliko je osoba stadiju oporavka nakon dugotrajnijeg ležanja, može pokrenuti tromb.

Budući da krv iz vena nogu putuje u srce i zatim u pluća, embolusi koji su nastali u venama nogu mogu začepiti jednu ili više plućnih arterija što izaziva stanje koje se naziva plućna embolija. Ozbiljnost i ishod plućne embolije ovise o veličini i broju embolusa. Veliki plućni embolus može blokirati sav, ili gotovo sav krvni protok, koji ide iz desne strane srca u pluća, te izazvati naglu smrt. Na sreću takvi veliki embolusi su rijetki, ali nitko ne može predvidjeti u kojem će slučaju duboka venska tromboza, ukoliko se ne liječi, izazvati veliku plućnu emboliju. To je razlog da se liječnici toliko bave svakim bolesnikom koji ima duboku vensku trombozu.

Duboka venska tromboza se ne smije zamijeniti s flebitisom varikoznih (proširenih) vena, koji može biti bolan, jer je flebitis (upala površinskih vena) u usporedbi s dubokom venskom trombozom relativno bezopasno stanje.

Uzroci
Tri čimbenika mogu doprinijeti nastanku duboke venske tromboze: 1. Povreda unutarnje venske ovojnice; 2. Povećana sklonost zgrušavanju krvi, što se događa kod nekih vrsta raka ili, rijetko, zbog uzimanja oralnih kontraceptiva; 3. Usporeni protok krvi u venama, što se događa za vrijeme produljenog mirovanja u krevetu kad se mišići u listovima nogu ne stežu i ne tjeraju krv prema srcu. Tako, na primjer, duboka venska tromboza može nastati u bolesnika sa srčanim udarom koji više dana mirno leže u bolnici, ne pokrećući noge; ili kod nepokretnih bolesnika (paraplegičara) koji dugo sjede, a ne mogu pokretati mišiće nogu. Povreda ili veća operacija može također povećati sklonost zgrušavanju krvi. Tromboza se čak može dogoditi u zdravih ljudi koji previše dugo sjede, na primjer prilikom dugih putovanja autom, ili za vrijeme dugih letova zrakoplovom.

Simptomi
Oko 50% ljudi s dubokom venskom trombozom nema nikakvih simptoma. U tih je ljudi iznenadna bol u prsnom košu posljedica plućne embolije i prvi je znak da nešto nije u redu. Kad duboka venska tromboza izazove značajnu upalu i dovede do smanjenja krvnog protoka radi jakog suženja ili začepljenja vena tada bolesnik može osjetiti bol, noga nateče, postaje bolna i osjetljiva na dodir, a može biti i topla. Nateći može gležanj, stopalo, potkoljenica i natkoljenica, ovisno o tome koje su vene zahvaćene.

Neki se trombi mogu pretvoriti u ožiljno tkivo koje može oštetiti valvule u venama, a posljedica je nakupljanje tekućine (edemi) pa noga postaje deblja i natečena. Edemi se mogu širiti prema gore, pa čak ukoliko je opstrukcija u veni dovoljno visoko, zahvatiti i bedro. Edemi se pogoršavaju više u drugom dijelu dana radi učinka gravitacije pri stajanju ili sjedenju. Preko noći edemi se smanjuju jer se vene prazne dok su noge u vodoravnom položaju.

Jednosmjerne valvule u venama
Ove dvije ilustracije pokazuju kako rade valvule u venama. Lijeva slika pokazuje otvorene valvule pri normalnom krvnom toku; desna slika pokazuje zatvorene valvule kada se krv vraća prema natrag.

MSD medicinski priručnik za pacijente
Kasni simptom duboke venske tromboze je smeđa boja kože, obično iznad gležnja. Ta promjene boje kože nastaje radi toga što su crvena krvna zrnca izašla iz proširenih vena u kožu. Promijenjena koža je ranjiva, pa i manja povreda, ogrebotina ili udarac mogu dovesti do toga da koža pukne, otvori se i da se na koncu stvori rana.

Dijagnoza
Duboku vensku trombozu liječnik teško može otkriti ukoliko nema bolova ili značajnog naticanja. Kad se sumnja na to stanje može se izvršiti ultrazvučni pregled vena nogu (duplex skeniranje) kojim se dijagnoza može potvrditi. Ukoliko osoba ima simptome plućne embolije, da bi potvrdio dijagnozu liječnik traži scintigrafiju pluća (ventilacijsku i perfuzijsku) i duplex skeniranje vena nogu kako bi dokazao postojanje tromba u dubokim venama.

Prevencija i liječenje
Premda se rizik duboke venske tromboze ne može nikada potpuno eliminirati, ipak se može smanjiti na nekoliko načina. Ljudi koji imaju rizik nastanka duboke venske tromboze, na primjer ljudi koji se nedavno imali veći kirurški zahvat ili oni koji idu na dulji putovanje, trebaju pomicati stopalo prema gore i prema dolje deset puta svakih 30 minuta.

Nošenje elastičnih čarapa (potporne čarape ili hlače) trajno pritišće vene i tako ih sužava i ubrzava krvni protok, što sve umanjuje rizik nastanka duboke venske tromboze. Ipak, elastične čarape pružaju minimalni zaštitu i mogu pružiti lažni osjećaj sigurnosti i nedovoljno motivirati bolesnika za učinkovitije metode prevencije. Ukoliko se elastične čarape ne postave ispravno, one se mogu skupiti, naborati, te tako pogoršati problem jer mogu priječiti protok krvi u nogama.

Antikoagulantna terapija prije, za vrijeme i nakon kirurškog zahvata najučinkovitije smanjuje zgrušavanje krvi.
Zračne čarape su drugo učinkovito sredstvo u sprječavanju nastanka ugrušaka. Obično su izrađene od plastike i automatski se, pomoću električne struje, napuhuju i prazne izazivajući tako pritisak na mišiće koji onda prazne vene. Te se čarape oblače prije operacije, funkcioniraju za vrijeme i nakon operacije, sve dok bolesnik ponovno ne počne hodati.

Naticanje nogu
Naticanje nogu se može ukloniti ili mirovanjem u krevetu i podizanjem nogu, ili nošenjem kompresivnih povoja na nogama. Te povoje mora postaviti liječnik ili iskusna medicinska sestra, a moraju se nositi nekoliko dana. Kroz to je vrijeme važno hodanje. Ako otok (edem) nije nestao, povoji se moraju ponovno postaviti.

Nakon duboke venske tromboze zahvaćene vene se nikada ne mogu dokraja oporaviti. Kirurški pokušaji rješavanja tog problema se nalaze u istraživačkom stadiju. Nakon što se kompresivni zavoji uklone, preporučuje se svakodnevno trajno nošenje elastičnih čarapa radi sprječavanja ponovnog oticanja nogu. Čarape se ne moraju oblačiti do iznad koljena, jer je otok noge iznad koljena od malog značaja i ne izaziva komplikacije. Čvrste elastične čarape ili hlače općenito nisu nužne.

Ulkusi kože
Ukoliko dođe do stvaranja kožnih ulkusa (rana) tada mogu pomoći ispravno postavljeni komprimirajući zavoji. Postavljeni jednom ili dvaput na tjedan ti zavoji gotovo uvijek pomažu u zarašćivanju ulkusa jer poboljšavaju protok venske krvi. Kožne kreme, balzami ili drugi kožni lijekovi imaju slab, ako uopće ikakav, učinak. Ulkusi su gotovo uvijek inficirani, pa se na zavojima, kad se mijenjaju, nađe gnoj i po gnoju smrdljivi ostaci. Gnoj i ostaci gnoja na koži mogu se oprati sapunom i vodom; gnojenje ulkusa bitno ne usporava zacjeljivanje.

Kad se jednom popravi protok krvi kroz vene ulkusi sami po sebi zacjeljuju. Nakon što su ulkusi zacijelili, obično se radi prevencije preko dana oblače elastične čarape. Čarape treba zamijeniti čim postanu previše labave. Preporučuje se, ukoliko to dopuštaju ekonomske prilike, da bolesnik ima sedam čarapa (ili sedam pari čarapa, ukoliko su zahvaćene obje noge). Čarape treba mijenjati svaki dan u tjednu, oprati, i nositi opet idući tjedan. Na taj način čarape traju značajno dulje.

U rijetkim slučajevima, kad se ni na taj način ne postigne zacjeljivanje ulkusa, potrebno je kirurško liječenje kože (presađivanje).