DEDO JE UŠAO U PRODAVNICU: Uzeo majicu i izgovorio NAJTUŽNIJE RIJEČI

Oglušili od buke koja tutnji iz stresne i užurbane svakodnevice, često nemamo sluha za one - zaboravljene.

Zaboravljeni od porodice, institucija i društva, naši najstariji sugrađani nalaze se na margini društva, a posljednje bitke za odbranu dostojanstva biju u tišini protiv najljućih neprijatelja, udruženih ruku pod ruku, starosti i samoće. O tome svedoči potresna priča o jednom deki iz Novog Sada koja je nedavno objavljena na društvenim mrežama.

Novosađanka koja je podijelila priču na Fejsbuku, navodno se našla na kasi u jednoj prodavnici odjeće i posmatrala čovjeka u dubokoj starosti koji je želio da kupi majicu, kada je čula najtužnije riječi, a epilog čitave priče prava je lekcija o plemenitosti.

- Na kasi red do pola radnje. Ispred mene skromno obučeni gospodin u dubokoj starosti, bosih nogu, obuven tek u plastične papuče mada vrijeme nije baš ljetno i želi da plati pamučnu majicu sa mornarskim prugama. Stiska je uz sebe kao omiljenu igračku. Istrese svu sitninu iz dlana i nagovara momka na kasi da primi to što ima, i da mu ipak proda robu, ali prodavac ne smije.

Pitam polušapatom iza starčevih leđa koliko mu fali i mašim se za novčanik da doplatim koliko treba. U tom neočekivano gospođa iza mene dodaje glasno "i ja ću dati", skoro istovremeno javljaju se jedan za drugim ljudi iz reda, podijelićemo, dobacuju mi. Dodaju novac kao u autobusu i u svega par sekundi na pultu ispred nas lijepa gomilica novčanica.

Izbrojim potrebno, a ostatak pružim gospodinu: "Imate i kusur". "Znate", objašnjava mi pitomi starac dok mu se oči cakle, "ja samo želim da umrem u njoj." - napisala je žena i zahvalila se svojim sugrađanima na ovom lijepom gestu i plemenitosti.

(blic.rs)