Alija Tabaković za Novi.ba: Dodik je identičan kao i oni koji su upravljali procesima u agresiji i genocidu!
Alija Tabaković, aktuelni predsjednik Općinskog odbora SDA Srebrenica i šef kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, biće zajednički kandidat probosanskih stranaka za načelnika opštine Srebrenica na lokalnim izborima 2020. godine.
S gospodinom Tabakovićem obavili smo ugodan razgovor, a saznali smo nešto više o samoj kandidaturi, stanju u Srebrenici, kao i planovima za budućnost. Podsjećamo, ovo je drugi dio intervjua, a prvi smo objavili nešto ranije i možete ga pročitati OVDJE.
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović
Gospodine Tabakoviću, kakvo je trenutno stanje u samoj Srebrenici, kakvo je raspoloženje među stanovnicima? Šta bi bili Vaši prvi koraci u slučaju pobjede?
- Pandemija koronavirusa je općenito promjijenila život u cijeloj BiH, pa i u samoj Srebrenici. U Srebrenici je to primjetno više nego li u drugim sredinama zbog malog broja stanovnika. U ekonomskom smislu stanje je jako teško, ljudi nemaju posla. Politička situacija je jako komplikovana. Sve to utiče na ionako težak život u Srebrenici.
Sigurno da je od velike važnosti i alarmirati što više ljudi koji mogu birati na srebreničkim glasačkim mjestima, a upravo zato je formirana i inicijativa Moja adresa Srebrenica koja vodi aktivnosti oko pomoći glasačima. Koliko sve otežava činjenica da ove godine Centralna izborna komisija BiH neće slati PRP obrasce?
- Svakako da je bitan svaki glasač koji ima pravo glasa. Najkomplikovanija kategorija za ostvarivanje prava glasa je glasanje putem pošte. Centralna izborna komisijia (CIK) BiH ove godine neće slati PRP1 i PRP2 obrasce glasačima vani. Tako da svako od glasača iz inostranstva mora putem maila prijavi komisiji da želi glasati putem pošte. Krajnji rok je 1. septembar ove godine.
Ukoliko to ne urade neće moći glasati i njihov glas će propasti. Samim tim to je glas za rivalskog kandidata. Budući da je ovaj proces komplikovan mi smo odlučili da formiramo inicijativu "Moja adresa Srebrenica" kako bi naši volonteri bili na raspolaganju našoj dijasori da ih preregistrujemo. Zato ih pozivamo da nam se jave putem društveniih mreža.
Vi ste kao šef Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS nedavno se obratili učesnicima Konferencije "Dvadeset peta godišnjica Genocida u Srebrenici: Silovanje kao sredstvo postizanja ciljeva genocida u Bosni i Hercegovini", te ocijenili da je potrebno učiniti dodatne napore da bi se odužili žrtvama silovanja. Kako i na koji način se odužiti tim majkama, sestrama?
- Da, imao sam priliku da se obratim učesnicima konferencije. Znate vrlo malo ili nikako se ne govori o ženama kao žrtvama genocida. Uglavnom se govori o muškarcima. Sve relevante presude o genocidu govore o muškarcima. Žene se ne pominju uopće. A ustvari mnoge od njih su bile i same žrve genocida, ali i najveći teret na njima je bio da se nose s posljedicama genocida.
Za svaku majku i sestru kao žrtvu genocida i žrtve silovanje najveća je satisfakcija tragati za pravdom i proganjati ratne zločince kako bi odgovorali za zločine koje su počinili. To je moralno zadovoljstvo svake žrtve. Jako je bitno zajedno s majkama i ženama kroz kulturu sjećanja o genocidu i zločinima njegovati prošlost, dijeliti s njima bol i tugu, dati im svaki vid podrške koju zaista zaslužuju. Na kraju je jako bitno imati na umu da je najmlađa žrva genocida koja će biti upisana u historiji rahmetli Fatima Muhić, tek rođena beba.
Ako bih uzimao Dodikove izjave kao bitne, onda bih uzeo onu prvu u kojoj on jasno govori “da ja savršeno znam šta je bilo u Srebrenici. Bio je genocid i to je presudio sud u Hagu”, izjavili ste nedavno. Šta konkretno mislite o Miloradu Dodiku i kakva je razlika između onih što su počinili genocid i onih što ga negiraju?
- Ako se sjećate Milorad Dodik je nekada bio lice u koje su mnogi međunarodni, ali i domaći politilari gledali i polagali nadu da će biti neko ko će voditi procese u pozitivnom smislu. BiH je zemlja u kojoj se moraju tražiti zajednička rješenja. Nema pobjednika, ali ni gubitnika. U tom momentu svi smo misliil da se s njim može praviti normalna politička priča, pa i javno je priznao genocid, ratne zločince je nazivao kukavicama i bitangama. Ispostavilo se da je to radio samo radi ličnih ciljeva. Slagao je i nas i međunarodnu zajednicu. Ispostavilo se da je identičan kao i oni koji su upravljali procesima u agresiji i genocidu.
Ja lično mislim da Milorad Dodik u podsvijesti misli isto ono što je mislio i prije 15 godina, i zna da je to bio genocid. Nažalost, on sada priča ono što narod voli da čuje. Na taj način želi opstati na vlasti i skretati pažnju s jako lošeg ekonomskog stanja u entitetu RS. Kada sam kazao da nema razlike između onih koji su počinili genocid i onih koji ga negiraju i veličaju, mislim u ideološkom smislu.
Srpska akademija nauka i umjetnosti je kroz svoju ideologiju ubijedila srpsko stanovništvo o zločinima Turske nad Srbima. Kao odgovor na tu ideologiju ratni zločinac Ratko Mladić je prilikom ulaska u Srebrenicu rekao da je došlo vrijeme da se osvetimo Turcima na ovim prostorima. Rezultat te osvete je genocid. Zato je ista namjera onih koji su počinili genocid, koji ga negiraju ili slave-veličaju. Za nas kao žrtve genocida nema razlike, isti su.
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović