"Ja tada dijete bila, igram se u dvorištu i ugledam na betonu novce"

Kiosk
"Ja tada dijete bila, igram se u dvorištu i ugledam na betonu novce"
.

"Ja tada dijete bila, igram se u dvorištu i ugledam na betonu novce. 

Tačno se sjećam 100 eura, 5 eura i 100 km. I šta ću uraditi, zovnem dedu kažem mu da su novci vani , pitam jesu li njegovi. 

On mi je samo rekao da mu ništa od novaca ne fali, i da ih ostavim gdje jesu. A ja nikako odustati, nagovaram ga da dođe.

deda 

I ustao deda i uzeo novce, stavio ih u džep i ostao sjediti u dvorištu. Tko god je prošao ispred naše kuće dida je pitao da pogleda u novčanik fali li mu išta i ako bi rekli da fali pitao bi koliko, bar upriliku točno. 

Prošlo nekoliko sati, mrak već, prolazi čovjek uznemiren, i kad ga je deda upitao ovaj reče točno koliko je izgubio. 
100 eura, 5 eura i 100 km. Deda mu dao novce, čovjek se rasplakao, zahvaljivao dedi. Jesmo mi bili siromašni ali taj dan sam se ja osjećala kao najbogatija osoba na svijetu. 

Razliku između dobra i zla ja nisam naučila ni od fratra, ni u školi, ni na fakultetu, ni od hodže, ni popa već od mog dede. Svi vi imate svog dedu samo ga morate prepoznati."

Ne propustite