ZA OVA ČUDESNA IZLJEČENJA RAKA DOKTORI NISU IMALI OBJAŠNJENJE: A onda je uočen JEDAN DETALJ koji bi mogao da donese PREOKRET!

Bio je to slučaj koji je zbunio sve koji su bili uključeni: 74-godišnju ženi javio se osip koji se nikako nije htio povući. Kad je stigla u bolnicu, donji dio desne noge bio je prekriven voštanim grudicama, jarke crvene i ljubičaste boje

Testovi su potvrdili najgore sumnje, bio je to karcinom, oblik raka kože. Budućnost je izgledala crno, jer s obzirom na brzinu širenja tumora zračenje nije imalo smisla, a ljekari nisu mogli ni hirurški da izvade tumore iz kože.

Amputacija je bila možda najbolja opcija, kaže Alan Irvin, ljekar zadužen za slučaj u bolnici St. James u Dublinu. No, zbog godina pacijentkinje postojale su male šanse da se prilagodi životu s protezom. Pre je želela da umre, nego da živi bez noge.

Nakon duge i otvorene rasprave, sa lekarima se dogovorila da malo pričekaju kako bi bolje razmotrili opcije.

Međutim, tada se dogodilo ono što se može nazvati čudom. Uprekos tome što uopšte nije primenjeno nikakvo lečenje, učinilo se da su tumori počeli da se smanjuju, kaže Irvin. Nakon 20 nedelja, pacijentkinja je bila bez raka.

- Nije bilo nikakve sumnje u dijagnozu, ali kasnije je biopsija pokazala kako je maligni rak potpuno nestao. Nekako se izlečila od najgore moguće bolesti. Verujem da to pokazuje da telo ima potencijal da se očisti od raka, iako se to jako retko događa - smatra Irvine.

Pitanje je kako je to moguće? Irvin vjeruje da je to bilo Božje dijelo, navodno je pacijentkinja poljubila krst pre nego što je počelo izliječenje. 

Naučnici su, međutim, zainteresovani za biologiju stvari i ne vide u tome božanske, već spontane regresije koje mogu da pruže neverovatan uvid u to kako se cijeli proces događa, što bi u na koncu svega moglo da omogući da ovakvi slučajevi samoizlječenja postanu češći. 

- Ako možemo da istreniramo svoje tijelo da učini tako nešto u većim razmjerama, to bi ljudi mogli da primjenjuju svugdje u svijetu kako bi popravili svoje zdravlje - kaže Irvin.

Teoretski, naš imunološki sistem trebao bi da lovi i uništiti mutirane ćelije pre nego što se ikada razviju u karcinom. Ponekad, međutim, ove ćelije uspevaju da se ušunjaju ispod radara, reprodukujući se sve dok ne prerastu u pravi i opasni tumor.

Do trenutka kad rak privuče pažnju ljekara, oporavak bez liječenja gotovo je nevjerovatan - smatra se da samo jedan od 100.000 oboljelih od raka izliječi bez terapije.

Međutim, unutar tih malobrojnih priča, postoje neki zaista neverovatni slučajevi. Na primer, bolnica u Velikoj Britaniji prijavila je slučaj žene koja je imala dugotrajne probleme s plodnošću. Tada je otkrila da ima tumor između rektuma i maternice, ali pre nego što su lekari mogli da je operišu, konačno je začela.

Sve je dobro prošlo i zdravo dijete je rođeno - ali liječnici su otkrili kako je rak misteriozno nestao tokom trudnoće. Devet godina kasnije, ne postoje znakovi njegovog povratka.

Sličan spektakularni oporavak zabilježen je kod mnogih različitih vrsta karcinoma, uključujući izuzetno agresivne oblike poput akutne mijeloidne leukemije, koji uključuje nenormalan rast bijelih krvnih stanica. 

"Ako pacijenta ostavite neliječenog, on obično umire u roku od nekoliko nedjelja, ako ne i dana", kaže Armin Rašidi sa Univerziteta Vašington u Sent Luisu. Ipak je otkrio 46 slučajeva u kojima se akutna mijeloična leukemija sama po sebi povukla, iako je samo osam njih dugoročno izbeglo recidiv. 

Da pitate onkologe, 99 odsto njih bi reklo kako to nema smisla i ne može da se dogodi, kaže Rašidi.

Suprotno tome, dramatičan oporavak od raka neuroblastoma u detinjstvu iznenađujuće je čest -  a nudi i najbolje tragove oko toga što možda podstiče spontane remisije. 

Ovaj rak nastaje iz tumora nervnog sistema i hormonalnih žlezda. Ako se potom raširi ili metastazira, to može dovesti do kvržica na koži i do rasta u jetri, s natečenim tkivom u abdomenu što otežava disanje.

Opasni neuroblastom može da nestati istom brzinom kojom se i pojavio, čak i bez ikakve medicinske intervencije. Štaviše, kod djece mlađe od godinu dana regresija je toliko česta da lečnici izbegavaju započinjanje hemoterapije, u nadi da će se tumor sam od sebe smanjiti.

- Sjećam se tri slučaja s velikim metastazama na koži i uvećanim jetrama, no bukvalno smo ih samo pratili i sve se dobro završilo - kaže Geret Broder iz dečje bolnice u Filadelfiji.

Međutim, odluka da se samo sjedi, posmatra i čeka može biti izuzetno teška, premda vjerovatnoća izbjegavanja mučnih tretmana može donijeti olakšanje nekim roditeljima. Agonija tog razdoblja jedan je od razloga zašto Broder želi da razume mehanizme koji stoje iza nestanka raka.

"Želimo da razvijemo vrlo specifične agense koji bi mogli da pokrenu regresiju, tako da ne treba da čekamo da stvari krenu svojim prirodnim tokom ili da Bog odluči", kaže on.

Do sada Broder ima neke snažne indikacije. Na primer, za razliku od nervnih ćelija, ćelije u neuroblastomu naizgled imaju sposobnost preživljavanja bez faktora rasta nerva, NFG. To im omogućava da rastu u pogrešnim dijelovima tijela u kojima NFG nije prisutan.

Spontana remisija može biti podstaknuta prirodnom promenom tumorskih ćelija neuroblastoma, možda uključivanjem ćelijskih receptora na koje se NGF veže. Bez obzira na promene, to može da znači da ćelioje više ne mogu da prežive bez važnog hranljivog sastojka.

Ako je to slučaj, lek koji cilja te receptore mogao bi da započne oporavak kod drugih bolesnika. Broder kaže da dve kompanije za lekove već imaju neke kandidate, a nada se da će ispitivanja uskoro započeti. 

"Selektivno bi ubili tumorske ćelije koje su na to osetljive, za razliku od zračenja, hemoterapije i operacija kojima stradaju i zdrave ćelije. Osim toga, pacijentima ne bi bilo mučno, ne bi im ispadala kosa ili se smanjivao broj krvnih zrnaca", objašnjava on.

Nažalost, neočekivani oporavci od drugih vrsta karcinoma bili su manje proučavani, možda zbog njihove retkosti. Ipak, postoje tragovi i oni bi mogli da potiču iz pionirskog rada malo poznatog američkog lekara pre više od 100 godina.

Bilo je to krajem 19. vijeka, a Vilijem Bredli Coli borio se da spasi pacijenta s velikim tumorom u vratu. Pet operacija nije uspelo da iskoreni rak.

Tada je pacijent dobio tešku infekciju kože i temperaturu. Do trenutka oporavka tumora više nije bilo. Ispitujući princip na malom broju drugih pacijenata, Koli je otkrio da namerno inficiranje bakterijama ili lečenje toksinima prikupljenim od mikroba uništava inače neoperabilne tumore.

Može li infekcija biti ključna za podsticanje spontane remisije? Analize nedavnih dokaza zasigurno čine upečatljiv slučaj za istraživanje te ideje.

Istraživanje Rašida i Fišera otkrilo je da je 90 odsto pacijenata koji su se oporavili od leukemije pretrpeli još jednu bolest poput upale pluća malo pre nego što je rak nestao. U drugim radovima zabeleženi su tumori koji nestaju nakon difterije, gonoreje, hepatitisa, gripa, malarije, boginja, malih boginja i sifilisa. Ono što nas uistinu ne ubije, može nas ojačati u tim neobičnim okolnostima.

Nisu mikrobi sami po sebi ti koji donose ozdravljenje, već infekcija pokreće imunološki odgovor koji može biti fatalan za tumor. Na primer, povišena temperatura može tumorske ćelije da učini ranjivima i uzrokuje njihovo propadanje. Ili je možda značajno da, kada se borimo protiv bakterija ili virusa, naša krv vrvi upalnim molekulima koje pozivaju telesne makrofage na borbu, pretvarajući ove telesne ćelije u oružje. 

"Mislim da infekcija menja urođene imunološke ćelije tako što pomažu tumorima da ih ubiju", kaže Henrik Šmit iz Univerzitetske bolnice Arhus u Danskoj.

To, zauzvrat, može da podstakne i druge delove imunološkog sistrma - poput naših dendritičkih i T-stanica - da nauče da prepoznaju tumorske ćelije kako bi mogle ponovno da napadnu rak ako se vrati.

Šmit smatra da je razumevanje procesa spontane remisije od vitalnog značaja, jer bi moglo da pomogne u rafinisanju nastale klase "imunoterapije" koja poništava našu prirodnu obranu za borbu protiv raka. 

S obzirom da groznica sama po sebi može da pokrene remisiju, Šmit je sumnjao da bi paracetamol mogao da smanji moć liječenja. Sigurno je otkrio da više nego duplo pacijenata - 25 odsto prema 10 odsto - preživi nakon dvogodišnjeg praćenja, ako su umesto toga prepušteni visokoj temperaturi.

Moglo bi biti puno drugih jednostavnih, ali snažnih koraka za poboljšanje lečenja raka nadahnuto tim spoznajama. Jedan čovek doživeo je spontanu remisiju nakon vakcinisanja protiv tetanusa i difterije, na primer - možda zato što vakcine također deluju kao poziv na borbu imunološkom sistemu.

Drugi razmišljaju o daleko radikalnijoj liniji napada. Na primer, jedan pristup ima za svrhu da se namjrno zaraze oboleli od raka tropskom bolešću. Tehnika koju je razvio američki start-up PrimeVax uključuje pristup u dva koraka. 

Započelo bi uzorkom tumora i prikupljanjem dendritičnih ćelija iz pacijentove krvi. Te ćelije pomažu koordinirani odgovor imunog sistema na pretnju i kada se izlažu tumoru u laboratoriji moguće je programirati na prepoznavanje ćelija raka.

U međuvremenu, pacijentu se daje doza denga groznice, bolesti koju obično prenose komarci, pre nego što se ubrizgaju s novotreniranim dendritičkim ćelijama.

Pod nadzorom lekara u bolnici, pacijent bi počeo da razvija temperaturu od 40,5 Celzijusa, u kombinaciji sa širokim oslobađanjem upalnih molekula. Tako tumor ne bi mogao da ostane "ispod radara" imuniteta, već glavna meta intenzivnog napada imunih ćelija, koji bi vodile programirane dendritičke ćelije.

Zaraziti ranjive bolesnike tropskom bolešću može da zvuči glupo, ali manja je šansa da denga ubije prosečnu odraslu osobu od obične prehlade, što je čini najsigurnijim izborom infekcije. Važno je da će se, nakon što se groznica smiri, programirane imuno ćelije zadržati na vidiku tumora, ukoliko se ponovo pojavi. 

"Rak je pokretna meta. Većina terapija napada samo s jedne strane", kaže Lajdej.

"Naša misija je ponovljati spontanu remisiju na što standardiziraniji način", kaže Lejdejov kolega Toni Čen. Uprkos tome, oni žele da naglase da je njihova ideja još uvek u vrlo ranoj fazi razvoja - i ne mogu da znaju kako će se odigrati sve dok ne započnu kliničko ispitivanje. Prvi testovi, nadaju se, započeće s uznapredovanim bolesnicima s melanomom, možda do kraja godine.

Jasno je da je potreban oprez. Kao što Irvin ističe: "Spontana remisija mali je trag u velikoj komplikovanoj slagalici." Ali ako - i to je golemo ako - uspe, posljedice bi bile zapanjujuće. Brz, relativno bezbolan oporavak od raka sada je čudo. San ljekara je da to postane norma.

Novi.ba/Informer.rs