NESUĐENI VOZAČ RELIJA Preuzeo luđački klub i okrenuo ga naglavačke: Čak i Srbin razvaljuje kako igra

Fudbal
NESUĐENI VOZAČ RELIJA Preuzeo luđački klub i okrenuo ga naglavačke: Čak i Srbin razvaljuje kako igra
.

Riječima “stabilan” i “učinkovit” ne može se opisati bliska prošlost francuskog Marseillea. Klub je prošao kroz niz kratkotrajnih trenerskih rješenja i lažnih svanuća, kolaps “Projekta šampiona” (po uzoru na PSG) te raznoraznih promašaja sa zanemarivim uspjehom. Kada je Andre Villas-Boas stigao na ljeto, činilo se da Marseille čeka ista stara priča, ali su sada drugi u Ligue 1 te se, napokon, nekako u tišini popravljaju. Stabilnost je možda napokon stigla.

Šansa se polako daje generaciji mladih i nadarenih fudbalera koje u prvi plan gura bivši menadžer Chelseaja i Tottenhama. Boubacar Kamara je sa osmijehom na licu prihvatio odgovornost kao timski defanzivni lider. 20-godišnjak obično igra kao centralni stoper, ali se također pokazuje spretnim na sredini terena, gdje bi se vremenom mogao i trajno preseliti. Duje Čaleta-Car, 23-godišnji hrvatski stoper, konačno pokazuje dosljednost u dobrim partijama ove sezone. 21-godišnji Francuz Lucas Perrin impresionirao je u četiri ligaška nastupa i time ubrzao Kamarin prelazak u vezni red.

Možda je i najveći Villas-Boasov uspjeh razvoj Valentina Rongiera, koji je stigao pred kraj prelaznog roka iz Nantesa za 15 miliona eura. Rongier je tehnički spretan veznjak koji je ponikao u Nantesu, od akademca stigao do kapitenske trake, ali mu je forma počela stagnirati. Nesigurno je započeo ovu sezonu, ali je 24-godišnjak sada najvažniji klupski veznjak. Odlično čita igru, posjeduje ogroman domet pasova te ima sposobnost da lagano preuzme kontrolu na sredini. Pored toga, poboljšava se iz sedmice u sedmicu. Bio je nevjerovatan u petak navečer u pobjedi Marseillea nad Brestom 2-1 na Velodromu.

Uspjeh Rongiera i njegovih mladih saigrača doveo je na marginu taj takozvani “Projekt šampiona”. Kevin Strootman, nezgrapni i neefikasni Holanđanin, više nema zagarantovano mjesto u startnoj postavi, iako je u ljeto 2018. stigao kao ogromno pojačanje kod Rudija Garcije. Mario Balotelli imao je nekog uspjeha prošle sezone, ali njegove usluge više nisu bile potrebne. A Dimitri  Payet, koji se vratio “kući” iz West Hama u januaru 2017. da bude lider Marseillea, sada je više periferna figura, ako stavimo na stranu partiju u pobjedi nad Lyonom.

Marseille je bio prilično nečujan u ljetnom prelaznom roku, ali pridošlice – uključujući Darija Benedetta, koji je zabio u oba meča finala Copa Libertadores za Bocu Juniors, i Alvaro Gonzalez, stoper koji je stigao iz Villarreala – bili su efektivni na način da su se odlično komplementirali sa mlađim igračima koji se probijaju.

Naravno, treba priznati da je Marseilleov tih prelazni rok ponajviše uvjetovan manjkom novca i nedostatkom kupaca za one koji najviše vrijede u ekipi, Morganom Sansonom i Florianom Thauvinom. Zasluga za Villas-Boasa ide i što je ekipu digao na viši nivo bez Thauvina, koji zbog povrede stopala već duže pauzira.

Pored razvoja mlađih igrača, Villas-Boas je i od Stevea Mandande dobio najbolju formu od povratka iz Crystal Palacea prije dvije godine. On je čak dobio poziv od Didiera Deschampsa u reprezentaciju Francuske u 34. godini života. Uspio je Portugalac dobiti i par dobrih partija od japanskog beka Hirokija Sakaija.

Kod prethodnih trenera, ego individualaca pravio je veliku štetu i privlačio nepotrebnu pažnju javnosti, ali je Villas-Boas oblikovao istinski kolektivni etos, nakon mnogo, mnogo godina. Možda na papiru tim ne izgleda spektakularno, ali je učinkovit. Valere Germain je pohvalio trenera što štiti igrače nakon poraza, a Payet je istakao koliko je ekipa sretnija u poređenju sa Garcijinim mandatom. Villas-Boas je čak uspio izvući nešto od beka Jordana  Amavija (koji je donedavno, mora se reći, bio katastrofalan) i Nemanje Radonjića. Srpski krilni ofanzivac je izgledao nekako preplašeno od kako je stigao iz Crvene zvezde prošle sezone, ali je sa dva fantastična pogotka ulaskom sa klupe doprinio pobjedama Marseillea u prethodna dva meča.

Kad je Villas-Boas stavio potpis na ugovor, njegovo imenovanje u početku je vrištalo na onaj tipični Marseille: došlo je isprano, visoko plaćeno ime koje se ne tako davno odreklo fudbala kako bi vozilo reli utrke. Međutim, on je donio vrstu stabilnosti, sigurnosti i učinkovitosti kakva se rijetko viđa na Velodromu.

Iznenađujuće, za klub koji kroz historiju vezuju Bernard Tapie, Marcelo Bielsa i fan grupe koje kažnjavaju svoj tim tako što sa tribina puštaju tematske pjesme Bennyja Hilla, Villas-Boas postaje tihi, efektivni, pa čak i dosadni trener koje su godinama izbjegavali. Ima tu još posla, svakako, ali za sada, evropski klub kojeg je najteže zadovoljiti konačno se kreće ka stanju mirne sreće.

(Besim TODOROVAC)

Ne propustite