BIO JE NAJŽEŠĆI MOMAK BIVŠE JUGE - SAMO S NJIM I TITOM NIKO NIJE SMIO DA SE KAČI: Muškarci su mu se divili, žene su uzdisale za njim, a život mu je obilježila VELIKA TRAGEDIJA

Na današnji dan 1948. godine rođen je po mnogima najbolji sportista bivše Jugoslavije - legenadrni bokser Mate Parlov. Boks je bio njegov život! Sa 16 godina je počeo trenirati ovaj sport u BK "Pula", i nakon samo tri godine osvojio je titulu prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji.

Upravo tada počinje blistava karijera ovog asa. Prvi veći uspjeh na međunarodnoj sceni ostvario je 1969. kada je u Bukureštu postao vicešampion Evrope. Dvije godine kasnije u Madridu je osvojio zlatnu medalju, a 1973. u Beogradu odbranio titulu najboljeg Evropljanina u poluteškoj kategoriji.

Na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine Parlov je osvojio zlato u nezaboravnom finalu protiv Kubanca Karilja. U ovom spektakularnom meču oba rivala su završavala na podu. Meč je prekinut u drugoj rundi kada se Kubanac četvrti put našao u nokdaunu.

Dominaciju u poluteškoj kategoriji Parlov je potvrdio i u Havani 1974., kada je osvojio titulu amaterskoj prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji. Po završetku amaterske karijere otisnuo se među profesionalce.

Nastavio je u istom stilu i 10. jula 1976., u nezaboravnom meču na "Marakani" savladao Italijana Domenika Adinolfija i osvojio titulu profesionalnog prvaka Evrope u poluteškoj kategoriji, u verziji Svjetskog bokserskog savjeta (WBC).

Dvije godine kasnije Parlov je postao i svjetski šampion, savladavši Argentinca Migela Anhela Kuelja, nokautom u 9. rundi.

Parlov je ostao upamćen kao jedan od najboljih jugoslovenskih sportista 20. stoljeća.

Osam puta bio je prvak Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta svjetski i jednom evropski prvak, a osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine.

FOTO: PROFIMEDIA

Kao amater Parlov je imao 310 borbi, od čega samo 13 poraza. U profesionalnoj karijeri, u 29 mečeva, zabilježio je 24 pobjede, tri poraza i dva "remija".

Jugonostalgičari često ističu da su u bivšoj zemlji postojala dva čovjeka s kojima niko nije smio da se kači... Jedan je bio Tito, a drugi Mate!

Parlov je bio najjači Jugosloven. Muškarci su mu se divili, imitirali su ga, a žene su uzdisale za njim.

Bio je najbolji na svijetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobjediv, a oni koji su se bavili borilačkim vještinama znali su da ne bi potrajali ni sekundu sa šampionom. Bilo je i onih koji su ga provocirali i od kojih je s osmjehom okretao glavu.

"Nisam nikad bio agresivan, mada sam bio žestok. Nisam se tukao od osnovne škole, niti sam imao probleme van ringa. Nisam ih ni tražio! Bilo je svakakvih iskompleksiranih tipova. Hteli su da se dokažu na čoveku koji je osvojio nekakve titule. Ali to sam izbegao. Okrenem se u stranu ili pređem na neku drugu priču", govorio je Mate Parlov.

Bio je zaljubljenik u poeziju, znao napamet na stotine pjesama narodne muzike i volio je Beograd, piše Kurir.

"Beograd je grad koji ću uvijek voljeti. Tu sam proveo svoju mladost", govorio je Mate.

Parlov je preminuo 29. jula 2008. godine. Poslije teške i kratke bolesti preminuo je u 60. godini u bolnici u Puli.

PORODIČNA TRAGEDIJA

Malo je poznato da je otac boksera, Mate Parlov stariji, osuđen na zatvorsku kaznu u Puli nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata kao i da je poslije odsluženja kazne porodicu preselio u taj grad. Pošto je porodica Parlov bila trgovačka, prepostavljalo se da su je komunističke vlasti progonile kao kapitalističku i nacionalističku. Ispostavilo se da je Parlov stariji osuđen na smrt strijeljanjem zbog ubistva koje je počinio kako bi prikrio druge zločine.

On je poslije rata postao direktor preduzeća Turija koje je gradilo škole i domove kulture. Njegov poznanik i lokalni partijski funkcioner Nikica Rako je odobravao novac za te projekte. Kako se navodi u presudi, Rako je Parlovu dao novac koji je otac boksera zadržao za sebe. Pošto mu je zaprijetio prijavom vlastima, Parlov je odlučio da ga ubije. Na suđenju se pojavio i element koji je sve dodatno začinio. Tužilac je tvrdio da je Nikica Rako bio u ljubavnoj vezi sa suprugom Mate Parlova.

"Optuženi je po unaprijed stvorenom planu na okrutan način lišio života Nikicu Raku. To je činio koristeći ljubavnu vezu pokojnika i svoje supruge Mire, za koju je i ranije znao i tolerisao je. On je pratio suprugu i Nikicu Raku do blizine Vujčića Doka, udaljenog oko dva kilometra od Imotskog. Prišunjao im se od zada skočio na leđa pokojnog Nikice. Stegao ga je rukom oko vrata, a istovremeno mu je velikim opančarskim nožem zadao ubod s desne strane pluća. Nakon toga zadao mu je još nekoliko teških uboda. Kako bi bio siguran da je žrtvu dotukao, uzeo je kamen i udario ga dva puta u glavu i razbio mu lobanju. Nakon toga se mirno vratio kući ostavivši žrtvu na mjestu zločina", stoji u sudskim spisima.

Sud je donio presudu da je kao sudija partizanskog pokreta skupljao pomoć za NOB koju nije predavao onima kojima je bila namijenjena već ju je zadržavao za sebe, a poslije oslobođenja Imotskog, uzimao je robu iz radnji čiji vlasnici nisu bili po volji novim vlastima. Poslije ubistva Nikice Rake u istražnom pritvoru u Splitu završila je i Mira Parlov, bokserova majka.

Mlađi Mate Parlov rođen je 1948. godine u Splitu pa je otuda potekla priča da je “rođen u zatvoru”. Smrtna presuda nad ocem Mate Parlova nije izvršena, nego je otišao na izdržavanje kazne u zatvor u Pulu. Mali Mate je s majkom, bratom i dvije sestre ostao u Imotskom, a poznanici iz djetinjstva opisivali su budućeg bokserskog šampiona kao dominantnu, ali u isto vrijeme i vrlo osjećajnu osobu.