DVOSTRUKO RUŠENJE TRUMPOVIH PLANOVA: Kako Izrael učinkovito ne dozvoljava američkoj vojsci da napusti Siriju

Aktuelno
DVOSTRUKO RUŠENJE TRUMPOVIH PLANOVA: Kako Izrael učinkovito ne dozvoljava američkoj vojsci da napusti Siriju
Zamjenica izraelskog ministra vanjskih poslova, Tzipi Hotovely, potvrdila je u govoru pred parlamentom kako Izrael aktivno podupire sirijske kurdske snage koje, kako tvrdi, vidi kao protutežu iranskom utjecaju u Siriji. Nadalje, poručila je kako Izrael radi na direktnim pregovorima između sirijskih kurdskih snaga i američke vojske u Siriji.

Zamjenica izraelskog ministra vanjskih poslova, Tzipi Hotovely, potvrdila je u govoru pred parlamentom kako Izrael aktivno podupire sirijske kurdske snage koje, kako tvrdi, vidi kao protutežu iranskom utjecaju u Siriji. Nadalje, poručila je kako Izrael radi na direktnim pregovorima između sirijskih kurdskih snaga i američke vojske u Siriji.

Podsjetimo, Donald Trump je nedavno Kurdima u Siriji "okrenuo leđa" poručivši da se američka vojska povlači, a što se tiče Kurda rekao je kako isti "stoljećima ratuju s Turcima" te kako se to SAD-a ne tiče. No, nije dugo prošlo prije no što je ta njegova odluka očigledno promijenjena pa tako sada stižu informacije kako američka vojska ne samo da nije napustila Siriju (dio se prebacio na istočna sirijska naftna polja) već nije napustila čak ni pogranični prostor kod tursko-sirijske granice (snimke turskih medija sugeriraju kako i dalje traju američko-kurdske patrole na ovom prostoru).

Imajući sada u vidu izjavu zamjenice ministra Hotovely, čini se kako je Izrael ponovno upregnuo svoj utjecaj kako bi blokirao Trumpovu odluku, odnosno zamisao. Može se slobodno spekulirati kako se nešto slično dogodilo i prošle godine - naime, Trump je tada također, pred sam kraj godine, iznenada poručio kako se američka vojska "povlači iz Sirije" pa je već u narednim danima postalo jasno da od toga neće biti ništa.

Zašto bi Trump najavljivao povlačenje, sada već dva puta, ako to ne misli provesti? Zato što očito misli, ali nije u stanju. Svaki puta kada najavi povlačenje iz Sirije protiv njega se podiže snažan otpor, kako iz redova Demokratske tako i Republikanske stranke, a očito su tu u igri i vanjski faktori. Izrael je jedan od njih, drugi bi mogao biti Saudijska Arabija (koja, kao i Izrael, strahuje od jačanja iranskog utjecaja na prostoru Sirije).

Jedna stvar je očita - svaki put kada Trump dođe na ideju da bi vojsku trebalo povući iz Sirije, "nešto" ga u tome promptno sprečava.

Da između Izraela i SAD-a nema previše neslaganja je opće poznata stvar, no unatoč tome Trumpov saveznik u Tel Avivu, izraelski premijer Benjamin Netanyahu osudio je njegov potez ostavljanja Kurda na cjedilu u Siriji. Početkom prošlog mjeseca Netanyahu je poručio kako će Izrael ponuditi humanitarnu pomoć "ponosnom kurdskom narodu" kojem prijeti "etničko čišćenje" od strane Turske i njihovih saveznika u Siriji.

Tu izraelsku ponudu, što god da ona sve obuhvaćala, komentirala je jučer i zamjenica ministra Tzipi Hotovely ističući kako su istu Kurdi "prihvatili". Sudeći prema razvoju događaja s terena, ta ponuda osigurava Kurdima daljnju suradnju s američkom vojskom jer u isto vrijeme pojavljuju se informacije koje to sugeriraju.

Od Trumpove "veleizdaje" Kurda, gađanja američkih vojnih vozila u povlačenju jajima od strane kurdskih prosvjednika, sada smo došli do toga da kurdski YPG i američka vojska ponovno patroliraju granicu, ili barem dijelove iste (tako barem tvrde kurdski izvori). U isto vrijeme američki State Department poručuje kako naftni izvori na istoku Sirije nisu pod "okupacijom" (iako je upravo to Trump sugerirao) već kako na istima radi "lokalna zajednica za interese lokalne zajednice". Kakva lokalna zajednica? Definitivno ne predstavnici sirijskih vlasti. Drugim riječima, State Department između redaka sugerira kako je američka vojska na tom prostoru preuzela ulogu straže za Kurde koji će crpiti naftu (i dijeliti profit s Amerikancima? Sasvim moguće).

Ukoliko je pak Izrael glavni akter koji je američku, odnosno Trumpovu strategiju zakočio i preokrenuo na leđa prije no što je ista uopće mogla biti implementirana, onda je to još jedna potvrda izraelskog utjecaja, ne samo u Kongresu (u što nema dvojbe), već i u Bijeloj kući (gdje se nalazi jedini potencijalni izazov).

Da je upravo tako sugerira i ova izjava Tzipi Hotovely: "Izrael je primio brojne zahtjeve za pomoć, naročito u diplomatskom i humanitarnom području. Identificiramo se s dubokom uznemirenošću Kurda i pomažemo im putem cijelog niza kanala". Stavimo pritom naglasak na "diplomatsko" područje, jer realno gledajući neće Izrael organizirati nikakve konvoje humanitarne pomoći kroz Siriju za Kurde.

Upravo ta diplomatska pomoć, kako je naziva Hotovely, za Kurde je sada od presudne važnosti (tako barem misle), jer ista će zaustaviti američka vojna vozila i zadržati američku vojsku relevantnim akterom u Siriji, na samom terenu u Siriji.

"U dijalogu s Amerikancima iskazali smo našu istinu po pitanju Kurda... i ponosimo se na to što smo stali uz kurdski narod", rekla je Hotovely. Inače upravo ta Tzipi Hotovely samu sebe naziva "religioznom desničarkom", a njeni politički stavovi to svakako i potvrđuju. Osoba njenih uvjerenja teško da suosjeća s ugroženim Kurdima već, što je i stav izraelske vlasti, u Kurdima vidi faktor na kojeg "mogu igrati". Dakako, ne direktno, za direktno posredništvo tu je američka vojska koja mora ostati na terenu, svidjelo se to Trumpu ili ne.

Dakako, izraelska suradnja s Kurdima na cijelom području (Kurdi žive na dijelovima Iraka, Turske, Sirije i Irana - ponajviše u Turskoj) nije nikakva novost - diskretni vojni odnosi, obavještajni i poslovni, postoje još od 60-ih godina i Kurdi su već desetljećima faktor na koji Iran računa percipirajući da imaju zajedničke neprijatelje.

Izrael ovim snažnim diplomatskim angažmanom, i očitim pritiskom na Bijelu kuću, ne remeti samo planove Trumpu već i svima, a ponajviše samim Kurdima. Naime, nakon sporazuma Putin-Erdogan, kada je dogovoreno da će se turska vojna ofenziva zaustaviti pod uvjetom da se Kurdi povuku na 30 km od tursko-sirijske granice, Kurdi su odmah pristali na to - zapravo pristali su na sve, pa i to da sirijska vojska što brže preuzme teritorije pod njihovom kontrolom.

Sam Assad je u velikom intervjuu rekao da ima potpuno povjerenje u Rusiju koja, kako tvrdi, sve vrijeme na umu ima teritorijalni integritet Sirije i kako ga u potpunosti vratiti pod kontrolu Damaska. Drugim riječima, nakon sporazuma Putin-Erdogan počele su se nazirati napokon konture potencijalnog okončanja rata u Siriji (taman pod uvjetom da će proći još godine prije nego se turska vojska povuče), a to je pak jedino izvedivo ako Kurdi pristanu bespogovorno na točke tog sporazuma. I pristali bi, bez sumnje i bez problema, da se sad situacija nije ponovno zakomplicirala, zahvaljujući akterima kojima je potpun odlazak američke vojske iz Sirije nedopustiv - a sve dok je američka vojska tamo bit će i kurdskih lidera koji će joj biti lojalni, to je jednostavno sistem koji je izgrađen. Kurdima je savez s Damaskom i Moskvom uvijek bio "plan B" i kao takav će i ostati. Nema veze, dalo bi se i s time raditi, kada "plan A" ne bi više bio prisutan, ali prisutan je. Informacije govore kako su čak i nove američke snage stigle u Siriju, kako podižu nove vojne baze... A sve to opet će dugoročno zakomplicirati stvari.

Može li se Trump još jednom "pobuniti" i opet pozvati, po treći put, na povlačenje američke vojske iz Sirije? Teško, čini se kako taj plan jednostavno ne može proći, a i Trump će vjerojatno od svega dići ruke imajući u vidu da je njegova kampanja za re-izbore već počela, a do idućih predsjedničkih izbora u SAD-u ostalo je manje od godinu dana.

No, idući tjedan u Washington stiže Erdogan i jasno je koja će biti glavna tema. Obojica zapravo žele da američka vojska napusti Siriju i sigurno će porazgovarati o onima koji to sprečavaju, no pitanje je što mogu učiniti po tom pitanju. U konačnici ova priča još je jedna u nizu o slojevima de-facto zapovjedne strukture u SAD-u koja je sve samo ne crno-bijela.

Ne propustite