Posljednje riječi malog Despota kidaju srce: Ako ima lijeka donesite... Pustite me da odem, nemam snage da se mučim više

Aktuelno
Posljednje riječi malog Despota kidaju srce: Ako ima lijeka donesite... Pustite me da odem, nemam snage da se mučim više
.

Despot Lazić, "dječak leptir" iz Bajine Bašte, preminuo je u petak veče poslije duge i teške borbe sa neizlječivom bolesti kože, a za života je prolazio kroz strašne muke.  


Priča o ovom dječaku koji je od rođenja bolovao od bolesti zvane bulozna epidermoliza odjeknula je širom zemlje, ali i po inostranstvu. Sofija Lazić, majka malog Despota, ispričala je potresnu priču o mališanu koji je od glave do pete bio prekriven ranama.

screen-shot-10-13-19-at-02-59-pm

- U četiri, pet ujutru zaspi. Ne zato što umine bol, nego što ga slomi umor. Teško je... Gledaš muke svog djeteta, a ne možeš da mu pomogneš, govorila je Sofija, pišu Novosti.

Cijela Srbija je te 2015. godine, kada je prvi put objavljena priča o Despotu plakala nad tekstom "Žive rane malog Despota", a muke dječaka iz Bajine Bašte su trajale, sve do petka...

Svjestan kakvu mu je podlost sudbina nametnula, da medicina nema lijek za rane koji bi ih zacijelio, Despot je pokušavao da se odupre boli, uprkos tome što su se one otvarale i u ustima, jednjaku..

- Koliko još da čekam? Kažite, iskreno, ima li lijeka! Ako ima, neka mi donesu što prije, ja više ovako ne mogu. Šest mjeseci, od bolova i svraba, noćima nisam oka sklopio - jadao se mali junak iz Bajine Bašte.

Nad njim su bdili i dan i noć roditelji Sofija i Aleksandar.

- Treba biti psihički jak pa sakriti suzu dok si uz njega. Tek kada ga savlada san, dobro se isplačem pa i ja odem na spavanje. Svako jutro nova nada, ali i nje je sve manje - jadikovala je majka.

screen-shot-10-13-19-at-02-59-pm-002
Pomoć za dječaka stizala je sa svih strana, u vidu flastera, gaza za previjanje rana, novca.. Međutim, ni to nije bilo dovoljno, mukama roditelja da obezbijede sve Despotu, nije bilo kraja.

Samo jedan flaster za mališana koštao je 100 eura, a njemu je trebalo 30 mjesečno. Majka je bila nezaposlena, jer je morala da bude uz njega, a otac je radio kad je bilo posla.

- Improvizujemo. Kupujem gazu, emolijans kremu i vazelin, zajedno ih skuham pa mu lijepim na rane. I to je skupo, ali jeftinije od flastera. Prije neki dan sam, kuhajući, sebi ispekla kožu na rukama - kroz suze je govorila Sofija.

Despot je od rana po ustima i grlu mogao da jede samo kašasto. Najteže mu je bilo kada se kupao jer mu je voda iritirala rane. Ipak, u njemu je bilo optimizma, nije želio da se preda, samo je želio da bude kao svoji vršnjaci...

- Mama mi je rekla da ću dobiti invalidska kolica. Neću u kolica! Hoću da trčim, da se igram, da idem u školu - sa jakom željom je tada govorio Despot. - Dovodim mu drugare da budu uz njega, poslije ih vraćam, činim sve da ga barem malo usrećim. Tješim ga. Nekad uspijem, ali je psihički sve slabiji. Ne dam mu da klone - govorila je Sofija.

Pokušavali su i da mu obezbijede obrazovanje, pa je ponekad i učiteljica iz škole dolazila, ali rane dječaku nisu dale mira. Kada bi ga zasvrbile, gubio je pažnju, i tu bi se kućna nastava obustavila.

Kao i svako dijete, želio je da izlazi napolje, da se igra, ali s obzirom na to da nije mogao, onda je znao ponekad da prošeta sa majkom do prodavnice. Ponekad, nije mogao nazad kući, pa bi ga u naručju majka odnijela.

- Mama, nisam ja invalid...govorio je Despot. Nisi, sine, ali mama ne može više da te nosi, porastao si...

A majka kao i sve majke, svoju tugu je krila iza zida i plakala, ni sama nije znala koliko je to puta učinila za sve godine, dok anđeli nisu uzeli njenog anđela.


Djeca koja se bore s ovim oboljenjem poznata su kao djeca leptiri jer je njihova koža osjetljiva na svaki dodir i prekrivena je otvorenim ranama.

Na koži se pojavljuju opekotine, sa stvaranjem velikih površina plikova i rana.

Pored toga, ova bolest zahvata i sluzokožu unutrašnjih organa (jednjaka i disajnih puteva) što otežava ishranu i vodi čestim respiratornim infekcijama. Upravo, zbog toga je mali Despot mogao da jede samo kašasto.

Dječak leptir je za života prolazio kroz strašne muke. Uzrok ove podmukle bolesti je slabost proteina koji spajaju ćelije kože međusobno ili sa potkožnim vezivnim tkivom. Ona je ili nasljedna ili stečena tokom života.

Bulozna epidermoliza nije zarazna i ne može se dobiti u kontaktu sa obolelom osobom. Ona se isključivo nasljeđuje od roditelja i ne postoji ni jedna aktivnost u kojoj osoba sa EB, odrasla ili dijete, može predstavljati opasnost po druge ljude.
Izvor: ekskluziva.ba


.

Ne propustite