“Muž me vara – rekla je sestra paleći cigaretu..."

Kiosk
“Muž me vara – rekla je sestra paleći cigaretu..."
.

“Muž me vara” – rekla je sestra paleći cigaretu.

S kim?

“Ne znam” – kazala je – “mislim sa svojom ljekarkom”.

Ćutale smo i pušile. Mi smo iz Hercegovine; odatle smo došle u ovaj grad kao vrlo, vrlo mlade djevojke.

pusenjezene123rf

Otac nam je bio željezničar, majka, nepismena…

On je bio naočit, stasit čovek, guste kovrdžave kose. Radio je na željezničkoj stanici gdje se nikada nisu zaustavljali vozovi. Stanica je bila niska žuta zgrada, nalik na karaulu, podignuta još za vrijeme Austrougarske, sa jednom jedinom prostorijom i sa stolom na kome se nalazio morzeov aparat koji je otkucavao i danju i noću.

Iz njega je curila beskrajna papirnata traka na kojoj su bili ukucani neki znaci. Nije nam bilo dozvoljeno da ulazimo u očevu kancelariju, odakle bi nekoliko puta dnevno izlazio, stavljao na glavu crvenu kapu i pozdravljao ispruženim dlanom uz širit vozove koji su prolazili. Lokomotive su mu tuleći otpozdravljale. Vjerovale smo da nam je otac najvažniji čovek na svijetu.

pruga-zeljeznica-vla-morguefile

Naša kamena kuća bila je na brdu iznad sela, u zelenoj udolini.

Silazile smo svakoga dana da se igramo školice na malom peronu, jedinom komadu asfalta u čitavom tom kraju i gledamo vozove što prolaze. Išli su sa sjevera na jug i ponovo se vraćali na sjever. Nismo mogle da vidimo putnike iza mutnih stakala prozora koji bi projurili pokraj nas ali bilo je uzbudljivo osjetiti vjetar na licu posle njihovog prolaska. Poslije svega ostajala je tišina poput kamenog predjela sa plavičastim brdima u daljini.

Svi su nekuda putovali, osim nas.

Majka nikada nije silazila na stanicu. Kad nije kuvala i prala, čuvala je četiri koze čije smo mlijeko pili. Predveče bi zahvatila kantu vode i u njoj razmutila so, pa bi granom prskala nisko šipražje iznad kuće, jer kozama je bila potrebna slana voda. Nikada je nismo vidjele ni u čem drugom sem u crnini koju je nosila za poginulim bratom.

mlijeko-e73d5ec115ec2a0fd591b9033bf50cf3-view-article-new

Otac je imao teške crne čizme . Majka je uglavnom išla bosa po stenju, za kozama. Uveče mu je prala noge u lavoru i brisala ih krpom, dok je on pušio zamišljeno gledajući kroz prozor prema stanici u kojoj je kucalo Morzeovo srce. Majčina kosa bila je prošarana sijedima. Imala je najkrupnije crne oči koje sam ikada vidjela na licu neke žene. Nikad se nije smijala. Osjećala se izgleda krivom, što našem ocu nije, umjesto nas, rodila sina, koga je, kao i većina Hercegovaca, očekivao.

Jedne večeri, spustile smo se na stanicu da vidimo voz koji je prolazio u šest prema jugu. U očevoj kancelariji se dešavalo nešto čudno; iz nje su, kroz otvorene prozore, dopirali dahtanje i kratki, isprekidani jecaji. Privukle smo stari sanduk, popele se na njega, i kad nam se oči privikoše na polutamu prostorije, videle smo oca kako svučenih pantalona, ali ne i čizama, leži na učiteljici koja je jedina u našem kraju nosila svilene čarape.

Oko njihovih tela, zapetljala se traka iz morzeovog aparata.

prevara

Otrčale smo kao bez duše uz brdo kući i pronašle majku koja je granom prskala slanu vodu po žbunju. Ispričasmo joj šta smo vidjele na stanici, našta ona poče da nas tuče mokrom granom kao luda.

-Jeste li gladne? – vikala je ne prestajući da nas šiba.

“Nismo!” – odgovorismo kroz plač.

Jeste li žedne?

Nismo” – rekle smo jecajući.

Imate li krov nad glavom?

“Imamo.”

Listovi sa grane ostavljali su bolne tragove na našoj nježnoj koži jer su bili skoreni od soli.

Jeste li dobile patike? – vikala je ne prestajući da nas udara.

“Jesmo” – odgovorismo u glas.

Pa šta vas onda briga šta vam otac radi?- kazala je bacivši mokru granu u šiblje, a zatime je sjela na kamen zagnjurivši glavu u dlanove.

djevojka-place-tuzna-pexels

Sjedele smo na kamenju i ćutale.

U tom trenutku, čule smo pisak lokomotive koji je pozdravljao našeg oca.

Taj prodorni zvuk, nalik na krik u kamenoj pustinji, odjekuje u mojoj glavi i večeras, poslije trideset godina.

Imaš nove cipele – kazala sam sestri.

cipele-2

Da, lijepe su… Reče ona pogledavši ih kao da ih prvi put vidi, a onda zaplaka...

Ne propustite