JEDAN SUNČANI DAN NA JUGU FRANCUSKE POLAKO OTAPA LED IZMEĐU RUSIJE I EUROPE: Putin u gostima kao uvertira povratka u klub

Aktuelno
JEDAN SUNČANI DAN NA JUGU FRANCUSKE POLAKO OTAPA LED IZMEĐU RUSIJE I EUROPE: Putin u gostima kao uvertira povratka u klub
.

Kada se ruski predsjednik Vladimir Putin pojavi "u gostima" kod nekog stranog državnika to u određenom medijsko-političkom krugu brzo izaziva negativne reakcije, naročito prema onom tko je doveo ruskog predsjednika u goste. Mađarskog premijera Viktora Orbana u više navrata se oštro prozivalo da "koketira" s Rusijom, kao i prethodnu austrijsku Vladu kod čije je ministrice vanjskih poslova Putin čak bio na vjenčanju. No, kada Putina u goste zove predsjednik Francuske onda su stvari pomalo drugačije, do te mjere da dežurni kritičari više ne znaju kako bi se trebali postaviti.

Dakako, govorimo o Putinovom posjetu kod Macrona ovog ponedjeljka na jugu Francuske u ljetnoj rezidenciji francuskog predsjednika u Breganconu.

Što točno Macron "smjera" i koja je svrha ovog posjeta analizirat ćemo u današnjem tekstu, no odmah treba istaknuti kako je Macron svakako svjestan da bi i on, iako predstavlja "tešku kategoriju", mogao doći na metu kritike zbog ovog specifičnog gosta pa je stoga imao na umu da susret nipošto ne smiju biti samo osmjesi i rukovanja u idiličnoj atmosferi već je potrebna i doza njegove vlastite kritike.

Macron je stoga, za vrijeme zajedničke konferencije, poručio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu kako bi se trebao "pridržavati demokratskih principa", referirajući se očigledno na aktualne (poprilično velike) prosvjede u Moskvi.

ppjpd1566369992

Foto: Kremlin.ru

No, ako je već morao pokazati javnosti da nije zaboravio na "distancu" koja ovih dana (godina) po osnovi mora postojati između Zapada i Putina, bilo bi mudrije da je birao neku drugu temu jer ova mu nikako ne leži. Naime, Macron je možda i zadnja osoba koja bi ikome trebala dijeliti lekcije po tom pitanju jer njemu su do nedavno trajali masovni prosvjedi tzv. "Žutih prsluka", a francuska policija je često koristila daleko veću represiju nego što to, bar trenutačno, čini ruska policija.

Putin je brzo reagirao na Macronovu izjavu ističući kako ne želi da se po Rusiji pojavljuju "Žuti prsluci" kao što je to bio slučaj u Francuskoj. "Svi znamo što se dogodilo s tzv. pokretom Žutih prsluka - prema našem izračunu ubijeno je 11 osoba, ozlijeđeno oko 2,500. Ne bismo voljeli imati takve scene u glavnom gradu Rusije. Napravit ćemo sve po pitanju naše domaće političke situacije da se razvija striktno unutar okvira zakona", rekao je.

Naravno, Macron ima jednu veliku prednost kada govorimo o anti-vladinim demonstracijama - spomenuta medijska sila tretirala je tjednima Žute prsluke kao kakve opasne izgrednike, nasilne nezadovoljnike, a o policijskoj represiji se vrlo rijetko pisalo sa svrhom oštre osude. S druge strane anti-vladine prosvjede u Moskvi (i još nekim ruskim gradovima) tretira se kao "Bogom danu" destabilizaciju koja bi trebala poljuljati rusku vlast.

Rekavši to, osvrnimo se na sam Putin-Macron sastanak od prije dva dana. Riječ je o bitnom susretu, koliko iz perspektive tema koje su javno isticane (situacija u Ukrajini, situacija u Siriji), toliko iz perspektive šire potencijalne svrhe ovog razgovora (oprezno koračanje prema povratku Rusije u "klub", prije svega onaj G8).

U suštini radilo se o tome da je Putin došao čuti što bi sve treba(l)o učiniti kako bi se Rusiju pozvalo natrag da se vrati iz izolacijske hladnoće. Tako je Macron odmah na početku već istaknuo kako se primirje u sjevernoj sirijskoj provinciji Idlib "mora poštivati".

"Populacija Idliba živi pod bombardiranjem, djeca se ubijaju. Od esencijalne je važnosti da se primirje dogovoreno u Sočiju pretvori u praksu", rekao je francuski predsjednik. Pritom se referira na dogovor Putin-Erdogan od prošle jeseni kada je rečeno ("dogovoreno" je teška riječ u ovom kontekstu) da će Idlib postati tzv. "de-militarizirana zona". Drugim riječima, Francuskoj je u interesu da se pod svaku cijenu spriječi potpuna vojna pobjeda Bashara al-Assada jer bi to onda bio i njihov potpuni poraz jer su i sami, kao i drugi, uključeni u taj rat, iako preko posrednika.

Idlib je tako jedan od "koraka" koje bi Rusija trebala napraviti ako želi dobiti pozivnicu natrag u "klub". Jasno je što se od Rusije traži - da prekine podupirati trenutačno ofenzivu sirijske vojske (koja nakon višemjesečne stagnacije baš zadnjih dana snažno napreduje, a zato Macron i jest nervozan - djelomično zato Putin i jest gost u njegovoj rezidenciji!).

slika

Foto: Kremlin.ru

Rusiji i Putinu svakako jest u interesu povratak na "scenu" i izlazak iz izolacije. Uvijek se u kontekstu te geopolitičke teme spominje i "snažnije rusko okretanje prema Istoku", ali ne treba imati zablude - Rusija želi biti relevantna sila na Zapadu, možda i primarno na Zapadu. Posve je i jasno zašto - tu je i dalje glavna "financijska" akcija, a za Rusiju su cilj paralelne izgradnje odnosa na Istoku i Zapadu, ne fokusiranje samo na jedno ili drugo.

No, Macron se vara ako misli da je Putina doveo kako bi ovaj šutke slušao što mora učiniti da mu se vrata ponovno odškrinu. Po pitanju spomenutog Idliba Putin francuskom kolegi odgovara u svom stilu, jasno ističući koji su ruski stavovi: "Mi podupiremo napore sirijske vojske da se okončaju terorističke prijetnje. Nikada nismo rekli da će se teroristi u Idlibu osjećati udobno".

Kada bi Rusija sada (ponovno) zaustavila ofenzivu sirijske vojske (a znamo da može) to bi joj možda i dalo pokoji poen na Zapadu, no za sirijsku strategiju bi to bila katastrofa - ova ofenziva je od esencijalne važnosti čak i za taj sporazum iz Sočija kojeg Macron spominje jer u istome se vrlo jasno naglašava kako za teroriste u Idlibu ne smije biti mjesta. Dakako, pritom se misli na Al-Qaedu koja je tamo dominantna snaga. To što bi neki radije integrirali Al-Qaedu u "legitimne opozicijske snage" nego dozvolili da se Assad "šepuri" zemljom i svijetom kao ratni pobjednik dovoljno govori o ogromnom strahu anti-sirijskih snaga koje već vide kako će ih se proglasiti gubitnicima.

Macron zna da "djeca ginu u Idlibu", i u to nema dvojbe - kao i u ostatku rata u Siriji, gine sve što se nađe u blizini, kao i za vrijeme ranijih operacija (recimo američkom bombardiranju Raqqe) - ali ako mu je briga tako autentična onda najbolje može pomoći tako da se jasno i glasno ogradi od svih terorističkih skupina koje kontroliraju Idlib. Kada bi to Francuska učinila, kao i drugi koji od početka rata podupiru islamističke ekstremiste, terorizam u Idlibu bi se raspao kao kula od karata, a za daljnjim bombardiranjima više ne bi bilo potrebe. Putin ističe kako se teroristima neće dozvoliti "udobnost" u Idlibu - nažalost pojedine vanjske snage i dalje misle da im se treba dozvoliti taj komfor.

Što se tiče Ukrajine, tu je progres lakše ostvariti - Macron je istaknuo kako se nada da bi se već u narednim tjednima mogao ponovno organizirati sastanak u "normandijskom formatu", što bi uključivalo njega, Putina, novog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njemačku kancelarku Angelu Merkel.

Putin je istaknuo kako mu je nedavni telefonski razgovor s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim dao nadu da bi se rješenje (za sukob na istoku Ukrajine) moglo postići. "Postoje stvari o kojima vrijedi razgovarati, to nam daje prostora za jedan oprezni optimizam", rekao je Putin.

Podsjetimo, Rusija je izbačena iz G8 kluba (koji će ovog vikenda, kao G7, imati summit u Francuskoj) nakon pripojenja Krima i eskalacije Ukrajinske krize. Na neki način pozivajući Putina u goste pred održavanje G7 summita Macron sugerira kako je Rusija i dalje bitan faktor u toj skupini, iako je izbačena. U isto vrijeme američki predsjednik Donald Trump istaknuo je kako ne bi imao ništa protiv da se Rusija vrati u G8 klub. Izvori čak navode kako su Trump i Macron već dogovorili kako bi Rusija iduće godine trebala biti pozvana na summit.

U tom kontekstu ovo ugošćavanje Putina je na neki način ispipavanje što je Rusija spremna učiniti kako bi dobila "pravo povratka".

No, u cijeloj priči postoji i pod-priča, ona koja se tiče sve većeg rivalstva između SAD-a i Europe. Posve je jasno da što te veze više slabe to će Europi biti više u (praktičnom) interesu ponovno se povezati s Rusijom jer ona ideja trans-atlantske ruske izolacije danas, u eri Trumpa, zvuči krajnje neostvariva, čak i opasna po Europu i njeno jedinstvo.

Macron i drugi EU lideri shvaćaju da, kada se sve zbroji i oduzme, i kada se iz priče ukloni anti-ruska medijska propaganda, Vladimir Putin je zapravo veći podupiratelj ujedinjene Europe nego što je to Donald Trump! Dobro, može se argumentirati kako Moskva nema ništa protiv da pro-američka utvrda Britanija ode iz tog kluba, ali daljnja fragmentacija EU-a nije u ruskom ekonomskom interesu. Točno ono što Rusiji treba je ono o čemu se ovog sunčanog ljetnog ponedjeljka razgovaralo na jugu Francuske - ponovna uspostava praktičnog odnosa, ukidanje sankcija, povratak na "normalno" (što nikad neće biti veliko prijateljstvo, ali ono se i ne traži).

No, to je puno lakše reći nego ostvariti. Macron i Merkel svakako su dvije vodeće političke figure u Europi, i stječe se dojam da su oprezni koraci prema približavanju Rusiji već neko vrijeme na njihovoj agendi, ali daleko od toga da je Europa ujedinjena u toj namjeri. Putin u gostima kod francuskog predsjednika i prve dame svakako je uvertira povratka Rusije u "klub", no iako Rusija definitivno želi natrag, sada zna da je njen povratak i Europi sve važniji, što znači da je se može ponovno primiti tek na temelju konkretnih kompromisa, nikako "politikom maksimalnog pritiska".

Bit će još puno debate i dileme po ovom pitanju, ali vrijeme ide i nešto se događa - i mora se događati jer Europa i Rusija su susjedi koji se ne mogu odseliti.

(Advance.hr)

Ne propustite