KRIZA U HONG KONGU IZMAKNULA JE KONTROLI: Trump tvrdi kako je kineska vojska stigla na granicu - Hoće li Peking silom sprečavati pobunu koja se pretvara u "narančastu revoluciju"?

Aktuelno
KRIZA U HONG KONGU IZMAKNULA JE KONTROLI: Trump tvrdi kako je kineska vojska stigla na granicu - Hoće li Peking silom sprečavati pobunu koja se pretvara u "narančastu revoluciju"?
Međunarodna zračna luka u Hong Kongu jučer je ponovno otvorena nakon što je više stotina letova moralo biti otkazano kada su tijekom dva prethodna dana prosvjednici upali na ovaj prostor te su trajali sukobi s policijom čime se kriza u Hong Kongu još znatno povećala.

Međunarodna zračna luka u Hong Kongu jučer je ponovno otvorena nakon što je više stotina letova moralo biti otkazano kada su tijekom dva prethodna dana prosvjednici upali na ovaj prostor te su trajali sukobi s policijom čime se kriza u Hong Kongu još znatno povećala.

Podsjetimo, anti-vladini prosvjedi u Hong Kongu traju već deset tjedana te postaju sve žešći iz dana u dan. Hong Kong, jedan od najvažnijih financijskih centara svijeta, sada se nalazi u najvećoj krizi još od povratka istog Kini od strane britanske vlasti 1997. godine.

Veliki mirni prosvjedi s kojima su demonstracije započele sada su već gotovo zaboravljeni - anti-vladina pobuna pretvara se u sve direktniju konfrontaciju s policijom, a svjedok ovoj eskalaciji upravo je međunarodna zračna luka gdje radnici žure očistiti krv s poda gdje su prije svega nekoliko sati trajali obračuni. Stotine iscrpljenih putnika čekalo je da napokon mogu na svoje letove, a kada isti krenu pitanje je kada će krenuti idući jer prosvjednici nipošto ne smatraju da su poraženi, zračna luka mogla bi svakako ponovno postati epicentar sukoba.

Taktika je do sada već jasna - prosvjednici organizirano nastoje izazvati maksimalan kaos u ovom gradu koji broji više od 7 milijuna stanovnika. Inicijalni cilj već su davno ostvarili - odustajanje od kontroverznog zakona o izručenju sudovima u kontinentalnoj Kini.

Znatno opširnije o povijesti Hong Konga te uzrocima i eskalaciji aktualne krize: Ili će Peking progutati Hong Kong ili izgubiti kontrolu: Velika priča o bitci za financijski centar svijeta

Nije teško shvatiti zašto je taj prijedlog zakona izazvao toliku pobunu u Hong Kongu jer riječ je o prostoru kineske kontrole s vrlo drugačijim unutarnjim uređenjem. Dakako, "demokracija" u Hong Kongu ne može se mjeriti s europskom, no sustav koji je tamo i dalje na snazi mnogi daleko više preferiraju od rigidnog jednostranačja koje je na snazi u ostatku Kine - iako, treba reći i to, ne svi, postoji i popriličan broj onih koji bi bili voljni vidjeti veću integraciju s Kinom, odnosno "kineskim sistemom". Ipak, može se lako zaključiti kako su protivnici komunističkog sistema u većini.

Prijedlog spomenutog zakona za prosvjednike bio je jasan pokušaj nametanja kineskog sistema na Hong Kong i tu su pružili snažan otpor - i uspjeli su, relativno brzo. Lokalne pro-pekinške vlasti, na čelu kojih je izvršna upraviteljica Carrie Lam, popustile su i proces uvođenja novog zakona je "trajno" suspendiran (iako ne i uništen!). Očekivalo se da će ovaj ustupak - a riječ je o znatnom ustupku jer isti je razotkrio popriličnu slabost centralnih vlasti u Pekingu da nametnu svoju volju Hong Kongu - rezultirati smirivanjem situacije i povratkom prosvjednika natrag na poslove (odnosno fakultete, jer većinom je riječ o studentskoj populaciji). No, događa se baš suprotno - radikalnije skupine anti-vladinih demonstranata pojačavaju pritisak i sada traže odlazak izvršne upraviteljice Carrie Lam, a vjerojatno još i niz toga. Mnoge od njih, da ih se pita, idealan scenarij bio bi potpuno odvajanje Hong Konga od Kine - možda ne baš povratak Britaniji (!), ali u očima Pekinga to je sve isto.

Neki očito s nostalgijom gledaju na period kada je Hong Kong još bio britanska kolonija (iako se tada možda još nisu niti rodili!), ali pritom zaboravljaju, primjerice, da u vrijeme britanske kontrole prosvjedi pak uopće nisu bili dozvoljeni.

Jesu li pak njihovi strahovi opravdani? Želi li Peking eliminirati model "jedne država, dva sustava" i potpuno nametnuti vladavinu KPK-a? Možda, ali to bi čak i za Peking bilo kontraproduktivno. Naime, kako smo i rekli, Hong Kong jest jedan od najvažnijih financijskih centara svijeta, a u Pekingu znaju da bi brzo prestao to biti kada bi se eliminirao postojeći model. Imajući u vidu kako je Komunistička partija Kine danas ipak znatno više fokusirana na ostvarenje financijske dobiti nego promoviranje "klasne jednakosti", Hong Kong im treba kakav jest, ali - dakako - tu je uvijek i "nagon" za većom kontrolom i podređivanjem. Da u Hong Kongu svakako ima puno financijskog kriminala kojeg bi Peking volio procesuirati "kod sebe" to nema dvojbe (iako možda zaboravljaju da je taj kriminal "bijelog okovratnika" jedan od sastavnih elemenata svakog globalnog financijskog centra!).

No, svi ti unutarnji politički prijepori sada su već poprimili jednu sasvim novu dimenziju - ono čemu danas svjedočimo na ulicama Hong Konga više nije samo opravdani otpor prema nametanju većeg pekinškog autoriteta, niti je otpor prema kontroverznom zakonu jer od istog se odustalo, ono čemu svjedočimo je pokušaj da se nemir pretvori u pobunu, da se Peking potpuno "izbaci iz priče" u trenutku dok se Kina i inače nalazi pod velikim pritiskom od strane SAD-a.

Nemojmo zaboraviti kako je Kina dugi niz godina, dok su recimo Rusija i Iran stalno bili pod pritiskom, bila "puštena na miru" - dakako, sve se to mijenja dolaskom Donalda Trumpa čija je vizija globalnog poretka vrlo drugačija od nekoliko prethodnih američkih administracija koje su vidjele Kinu, bez obzira na tamošnji unutarnji ustroj (kao da to Washington briga, dovoljno je vidjeti ustroj Saudijske Arabije), kao partnera, važnog ekonomskog partnera, no ponajviše ključan proizvodni pogon za međunarodne korporacije. Trump pak ima "suludu" ideju da bi se proizvodnju trebalo vratiti natrag u SAD ukoliko SAD želi dugoročno ostati svjetska sila broj 1 (i vjerojatno je i u pravu!), a to znači da mora "podrezati" Kinu.

Do koje mjere su aktualni prosvjedi u Hong Kongu, odnosno aktualna faza prosvjeda, pod utjecajem SAD-a, teško je reći. Sigurno nije Washington izveo milijun ljudi na ulice prije nekoliko tjedana, ali ove organizirane radikalne manje skupine prosvjednika mogle bi itekako biti "obučene" za ovakve zadatke.

Prosvjednici nastoje umanjiti važnost nedavnih fotografija na kojima se njihovi lideri sastaju s predstavnicima američkog konzulata u Hong Kongu, no ti susreti ne mogu se ne uzeti u obzir. Kao prvo, što uopće jedna predstavnica američkog konzulata ima sastančiti s liderima anti-vladinih demonstracija ako ne dati im potporu i vjerojatno smjernice za daljnje akcije?

Nakon nekog vremena šutnje sinoć se pak oglasio i Donald Trump i to s vrlo znakovitom porukom - poručio je, na temelju svojih obavještajnih izvora (a kao predsjednik SAD-a svakako ih ima!), kako je Peking počeo prebacivati trupe na granicu s Hong Kongom te je pritom pozvao na "mir".

"Nadam se da će sve proći mirno, da neće biti ozljeđenih, da neće biti ubijenih", rekao je Trump u razgovoru za medije.

Američki demokratski zastupnici žestoko su ga prozvali da "ne čini dovoljno". Demokratski senator Chris Murphy poručio je Trumpu: "Zastrašujuće je vidjeti kako ovi ljudi riskiraju sve da bi digli glas za 'američke' vrednote, a s američke strane dobivaju tišinu".

Što pak Murphy i njemu slični misle da bi Trump trebao učiniti? Da po onom sovjetskom modelu intervenira u obranu ideologije, u ovom slučaju demokracije, gdje god se ona javi i biva ugrožena? Jer ako od Trumpa žele da izvrši pritisak na Peking, on ga već vrši opako, a što još može napraviti? Vojno zaprijetiti? Poslati trupe u Hong Kong? Jasno je da američka opozicija u svakoj situaciji traži načine kako bi diskreditirali Trumpa, no u ovom slučaju stvarno nije jasno što oni točno žele.

Narančastu revoluciju? Takve se odvijaju i bez odobrenja predsjednika, sjetimo se Ukrajine - tamo je veću ulogu igrala zamjenica državnog tajnika Victoria Nuland nego sam predsjednik Barack Obama! Trump ne mora dati ni "palac gore" ni "palac dolje" za eskalaciju pobune u Hong Kongu, SAD već ima široku mrežu koja može i djeluje autonomno od Bijele kuće.

Glavno pitanje ovdje više nije Trump, pitanje je Xi Jinping i komunistička Vlada u Pekingu. Ako Hong Kong jest već na rubu prevrata - a nemojmo zaboraviti kako se te stvari nekad odvijaju vrlo brzo (u Kijevu je Viktor Janukovič na kraju jedva spasio glavu na ramenima) - što će Peking učiniti? Mirno gledati ili će 30 godina nakon krvavog gušenja pobune na Tiananmenskom trgu pokušati nešto slilčno?

Njihova predstavnica u Hong Kongu, Carrie Lam, već nekoliko dana ističe kako grad propada u "paniku i kaos". Zove li Peking u pomoć? Možda - znakovito je, vrlo znakovito, da je u službenom glasilu KPK-a na naslovnici osvanula danas ova poruka: "Mač zakona koji zaustavlja nasilje i vraća red sada je najvažnija i najhitnija stvar za Hong Kong".

Kada se nešto ovakvo pojavi na naslovnici glasila vladajuće Komunističke partije Kine to je poput "vremenske prognoze" - šansa da će objavljeno biti i provedeno je poprilična.

Prosvjednici u Hong Kongu moraju znati da je gotovo nemoguće tamo izvesti Majdan ili nešto te vrste, niti da će suosjetljiva policija stati na njihovu stranu - Peking, ako poželi, može preplaviti ulice Hong Konga vojskom i pobuna će biti ugušena u jedan dan. Dakako, to je scenarij koji nipošto ne žele jer financijski gubici bit će gigantski - ali bit će i ovako ako se kaos na ulicama nastavi. Zaključak? Ako netko želi nestabilnost u Kini putem Hong Konga, bilo da je utjecao na prosvjednike ili oni sve ovo izvodili "na svoju ruku", može biti jako zadovoljan postojećom situacijom jer Peking je doveden u gotovo bezizlaznu situaciju koja će završiti negativno po njih bez obzira kako se ova kriza završila.

(Advance.hr)

Ne propustite