DOLAZAK S-400 BI MOGAO BITI POČETAK KRAJA NATO SAVEZA: SAD ipak izbacuje Tursku iz F-35 programa - proizvodni pogoni sele se u Ameriku, a na njihovo mjesto ulaze Rusi

Svijet
DOLAZAK S-400 BI MOGAO BITI POČETAK KRAJA NATO SAVEZA: SAD ipak izbacuje Tursku iz F-35 programa - proizvodni pogoni sele se u Ameriku, a na njihovo mjesto ulaze Rusi
Erdogan je, barem što se tiče njegovih izjava u javnosti, bio uvjeren da se to neće dogoditi, no dogodilo se - SAD je potvrdio kako se Tursku izbacuje iz F-35 programa, unatoč činjenici da je i Turska sudjelovala u razvojnom procesu najnovijeg F-35 zrakoplova (te se svakako nadala nabaviti veći broj istih). Dakako, ovo je direktan rezultat turske nabave ruskog S-400 sustava, poteza koji je jako teško mogao proći bez posljedica. Zapravo mogao je, sam Erdogan je vjerovao da se SAD neće usuditi "kockati" s turskom lojalnošću imajući u vidu njenu geopolitičku važnost, no neke stvari su sada jasnije - SAD neće dozvoliti da ih Erdogan svojim položajem (političkim i zemljopisnim!) ucjenjuje.

Erdogan je, barem što se tiče njegovih izjava u javnosti, bio uvjeren da se to neće dogoditi, no dogodilo se - SAD je potvrdio kako se Tursku izbacuje iz F-35 programa, unatoč činjenici da je i Turska sudjelovala u razvojnom procesu najnovijeg F-35 zrakoplova (te se svakako nadala nabaviti veći broj istih). Dakako, ovo je direktan rezultat turske nabave ruskog S-400 sustava, poteza koji je jako teško mogao proći bez posljedica. Zapravo mogao je, sam Erdogan je vjerovao da se SAD neće usuditi "kockati" s turskom lojalnošću imajući u vidu njenu geopolitičku važnost, no neke stvari su sada jasnije - SAD neće dozvoliti da ih Erdogan svojim položajem (političkim i zemljopisnim!) ucjenjuje.

Kompletan S-400 sustav možda još nije ni stigao, ruski zrakoplovi dolaze jedan po jedan u tursku zračnu vojnu bazu Murted kod Ankare, a Erdogan ističe kako bi sam S-400 sustav trebao biti kompletiran i operativan tek u travnju 2020. godine. No, Washington očito nema namjeru dalje rastezati ovu vanjskopolitičku sapunicu.

Američka podtajnica ministarstva obrane zadužena za vojnu nabavu, Ellen Lord, poručila je sinoć: "SAD i drugi F-35 partneri složni su u odluci da se Tursku suspendira iz programa te da se inicira proces formalnog uklanjanja Turske iz programa".

Neposredno nakon toga oglasilo se i tursko ministarstvo vanjskih poslova ističući kako ovaj američki potez "nije fer". Možda nije, ali nije da Turska nije bila svjesna u što se upušta. Priča oko nabave ruskog moćnog protuzračnog sustava traje dvije godine, a Washington ih od početka upozorava da će to loše završiti po njih.

Tursko ministarstvo vanjskih poslova u sinoćnjoj izjavi također poručuje kako će ovo izbacivanje turske iz F-35 programa "utjecati na odnose između Turske i SAD-a". Možda hoće, ali to u ovom trenutku neće toliko ovisiti ni o Turskoj ni o SAD-u već o trećim igračima koji sada jasno vide otvoreni prolaz prema većem utjecaju u Turskoj. Nemojmo zaboraviti kako su turski dužnosnici, točnije njihov ministar obrane, u trenutku kada su ruski teretni zrakoplovi počeli slijetati u bazu Murted, odmah objavili, očito žurno, kako to "ne mijenja tursku stratešku politiku".

Ne mijenja, bar ne odmah, ali počinje stvarati prostor za potencijalnu promjenu i to se Amerikancima ne može sviđati. Ona pak druga strana utjecaja sada neće mirovati, ne bi čudilo da se uskoro u Ankari pojavi Vladimir Putin ili Xi Jinping, da osobno izvide koliki novi prostor je upravo otvoren.

Američka odluka nije sitna stvar - Ellen Lord je jučer potvrdila kako će SAD prebacivanje F-35 proizvodnih pogona iz Turske, zajedno s inženjerskim troškovima, koštati preko 1 milijarde USD. Naime, Turska trenutačno proizvodi čak više od 900 dijelova za F-35 vojni zrakoplov. Sve se mora prebaciti, a Lord ističe kako će se (Trump će biti zadovoljan) sve to sada prebaciti u američke tvornice. Popriličan je to angažman, no svakako ne i neizvediv - iako je Erdogan očito mislio drugačije te je u nekoliko navrata istaknuo kako "bez Turske nema ni F-35 programa".

Jasno je da je SAD već neko vrijeme pripremao logističku operaciju prebacivanja proizvodnje iz Turske u SAD, operaciju koja će započeti vjerojatno odmah ili vrlo uskoro. U svojoj izjavi američka podtajnica Lord također ističe: "Turska će svakako izgubiti radna mjesta i buduće ekonomske prilike zbog ove svoje odluke. Više neće dobivati procijenjenih 9 milijardi USD za svoj udio u F-35 programu".

Također je potvrdila kako će svi turski piloti, koji su u SAD-u ranije sudjelovali u uvježbavanju letenja na F-35 vojnim zrakoplovima, napustiti SAD do 31. srpnja. Dakako, potvrdila je i očito - Turskoj se neće prodavati F-35 zrakoplovi iako je Turska već pristala na kupnju čak 100 komada. Kako će pak SAD nadoknaditi ovaj gubitak? Vjerojatno neće biti teško - plan je proširiti prodaju drugim saveznicima, u prvom redu Rumunjskoj, Grčkoj i Poljskoj. Barem Rumunjskoj i Poljskoj bit će "objašnjeno" da moraju imati dodatnu obranu zbog sve veće "ruske prijetnje".

Pitanje se svakako može postaviti povlači li se F-35 program iz Turske kako bi se kaznilo Erdogana ili pak zbog straha? Naime, iz Washingtona ne kriju kako nipošto ne žele da najnapredniji vojni zrakoplov kojeg su ikad kreirali bude u neposrednoj blizini ruskog S-400 sustava pošto bi isti mogao "dobiti previše informacija" o ovom nevidljivom zrakoplovu.

"F-35 ne može koegzistirati s ruskom platformom za prikupljanje podataka koji će zatim biti iskorišteni za učenje o naprednim sposobnostima F-35 zrakoplova", navodi se u izjavi Bijele kuće.

Naravno, istu stvar mogli su reći i Rusi - slanje S-400 sustava na teritorij NATO-a moglo bi biti vrlo opasno po učinkovitost njihovog sustava kojeg planiraju u narednom periodu prodavati i drugim zemljama (Indija, Saudijska Arabija...). Valja se prisjetiti ranije verzije ovog sustava, S-300, kojeg je Izrael temeljito "proučio" u Grčkoj. No, čini se da se Rusi u ovom slučaju manje boje nego Amerikanci - zašto? Ili je toliko teško prodrijeti u "tajne" S-400 sustava ili je pak verzija koju upravo isporučuju Turskoj posebno pripremljena da bi bila otporna na takvu vrstu špijunaže. Možda je pak sve samo igra "kukavice" u kojoj je SAD prvi skrenuo s pravca direktne kolizije.

U svakom slučaju proizvodni pogoni koje će Turska sada izgubiti bit će nadomješteni s ruskima jer Erdogan se već pohvalio kako će Rusi pokrenuti u Turskoj zajedničku proizvodnju S-400 sustava (vjerojatno i drugog naoružanja), odnosno ovo nije samo kupnja protuzračne obrane (jer što god Erdogan tvrdio, ista Turskoj ni nije tako nužna) već i "transfer tehnologije", a to je suradnja puno veća od obične kupnje.

Što Turska sada planira učiniti, odustati od SAD-a? To im svakako nije cilj, štoviše, Ankara bi bila najzadovoljnija da može sjediti na nekoliko stolica odjednom - u izjavi turskog ministarstva vanjskih poslova navodi se: "Pozivamo SAD da ne čine pogrešku koja bi otvorila nepopravljive rane u strateškim odnosima".

Naravno, nakon što je američka odluka donijeta povratka više neće biti. Što se pak tiče narušavanja u strateškim odnosima, sada govorimo o većoj krizi od one između SAD-a i Turske - ovo je sada kriza unutar NATO saveza, a glavni akteri su dva "teškaša", prva i druga sila po broju oružanih snaga unutar samog saveza.

Ovo bi mogao biti početak kraja NATO saveza, bar onakvog kakvog ga poznajemo. Turska to sada može spriječiti, eventualno, masovnom kupnjom američkog naoružanja (recimo Patriot sustava), ali ako se to ne dogodi - odnosno ako još i pojačaju suradnju s Rusijom, što je itekako moguće (ruski zrakoplovi umjesto F-35), izbacivanje Turske iz NATO-a je onda samo stvar vremena. To ne znači da NATO ne bi opstao, no njegov opstanak došao bi u pitanje, kao što će i opstanak EU-a biti u pitanju nakon Brexita.

Očekivano, generalni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, vrlo je zabrinut. U jučerašnjem govoru pred godišnjim forumom o sigurnosti u Aspenu poručio je: "S-400, ruski protuzračni sistem, nije moguće integrirati u NATO obranu".

Erdogan postaje najopasniji čovjek po sudbinu NATO-a kao vojne alijanse i samim time neki bi ga mogli smatrati i najopasnijim po sudbinu Zapadne dominacije u svijetu. No, zanimljivo je da je odnos između njega i američkog predsjednika Donalda Trumpa poprilično dobar - hoće li se sada srozati ili pak obojica zbog vlastitih politika vide ovaj razvoj situacije kao svojevrsnu "priliku"? Jedna stvar je sigurna - Trump je naučio, i to samo ponekad, držati 'jezik za zubima' kada je riječ o najvećim temama, ali njegova izjava da je NATO "dotrajala" organizacija koja SAD-u samo izvlači velik novac nikada zapravo nije "kvalitetno" opovrgnuta, samo je stavljena u mirovanje.

(Advance.hr)

Ne propustite