ANOREKSIJA I BULIMIJA: Zašto se javljaju poremećaji u ishrani?

Priručnik bolesti
ANOREKSIJA I BULIMIJA: Zašto se javljaju poremećaji u ishrani?
.

Istraživanja vršena u ovoj oblasti proučavala su različite varijable koje mogu doprinjeti razvoju poremećaja u ishrani i nezadovoljstva sopstvenim tijelom.

Prepoznati su biološki, genetski, psihološki, sociokulturološki i porodični faktori.

Kada govorimo o biološkim tumačenjima, prema vodećoj fiziološkoj teoriji, ovde je riječ o abnormalnom funkcionisanju dijela hipotalamusa odgovornog za kontrolisanje uzimanja hrane, seksualne aktivnosti i menstrualne cikluse.

Međutim, još nije razjašnjeno da li je taj hipotalamički poremećaj uzrok anoreksije, posljedica gubitka težine i ograničenog unosa kalorija ili emocionalnog stresa.

anoreksija-2-638

Genetski faktori, takođe, ukazuju da je ponavljanje poremećaja unutar porodice prepoznato, ali ne može se sa sigurnošću reći da je to uslov i da se podrazumijeva.

Psihološki faktori koji mogu doprinjeti poremećajima ishrane uključuju prvenstveno nisko samopoštovanje, osjećaj neprikladnosti ili nedostatak kontrole u životu, depresiju, anksioznost, ljutnju ili samoću. Osobe sa poremećajima ishrane često boluju od depresije sa jakim osjećajem krivice, nedovoljnosti i neadekvatnosti.

Buđenje seksualnosti za njih može da bude vrlo bolan period. Hrana je za njih opasna jer imaju patološki strah od gojenja, te zbog straha od gubitka kontrole nastoje da do sebe drže u svojim rukama, tako što „kontrolišu” bar unos hrane. Ako hranu posmatramo kao izvor života ili, u psihološkom smislu, kao ljubav – emocije, onda nam poremećaji u ishrani mogu ukazivati na to da osoba na taj način sebi nešto od toga uskraćuje (kažnjava se izgladnjivanjem) ili zatrpava (prejedanjem) i naglo oduzima (povraćanjem), i time stiče i održava taj lažni osjećaj kontrole nad sobom ili životom.

valerijalevitin-zps93fadba1


Interpersonalni faktori uključuju problematične porodične i lične odnose, poteškoće u izražavanju emocija i osjećanja, ismijavanje zbog fizičkih nedostataka ili istorije fizičkog ili seksualnog zlostavljanja. Dr Hilda Bruh (Hilde Bruch, 2001) naglašava da u radu sa oboljelima od poremećaja u ishrani često pronalazi roditelje koji imaju visoka očekivanja od djece. Prema ovoj autorki, poremećaj u ishrani je odgovor na nametljiv roditeljski stil prilikom kojeg dijete postaje izuzetno osetljivo na očekivanja i potrebe svojih roditelja, ali istovremeno se prilikom suočavanja sa problemima adolescencije i odrastanja osjeća izgubljeno, prazno i nemoćno.

Društveni faktori koji mogu biti uzrok poremećaja u ishrani su kulturni pritisci koji slave mršavost i stavljaju vrijednost na dobijanje „savršenog” tijela, uske društvene definicije ljepote koje uključuju samo žene i muškarce specifičnih tjelesnih težina i oblika, ili kulturne norme koje vrednuju ljude na osnovu fizičkog izgleda, a ne unutrašnjih kvaliteta i snage. Svi smo svjedoci „kulta ljepote” koji propagira mršavost. Razne modne revije, „ikone” džet-seta, pa čak i same bezazlene kritike okoline mogu biti „okidač” za ulazak u ove poremećaje.

Izvor: Love sensa

 

Ne propustite