BLISKOISTOČNI REALPOLITIK I ČOVJEK U SREDINI:Je li na pomolu pomirenje Sirije i Saudijske Arabije?

Aktuelno
BLISKOISTOČNI REALPOLITIK I ČOVJEK U SREDINI:Je li na pomolu pomirenje Sirije i Saudijske Arabije?
.

Nakon što je sirijska vojska oslobodila gotovo sav prostor koji je bio pod kontrolom islamističkih radikala otpočelo je neminovno - proces pomirenja s arapskim susjedima, uključujući i sa zemljama koje su aktivno podupirale militante. Porazom militanata pak i te zemlje sada su svjesni da je njihova "agresija putem posrednika" u Siriji propala, da je došlo vrijeme za obnovu odnosa kao što je slučaj nakon svakog rata.

Proces je započet posjetom sudanskog predsjednika Damasku, nastavljen otvaranjem UAE ambasade, zatim i Bahreina, a sada stiže vrlo značajna vijest po tom pitanju - naime, kako prenose libanonski list al-Joumhouria i iranska novinska agencija Press TV, jedan od najviših savjetnika sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, šef sirijskog vijeća za nacionalnu sigurnost, general Ali Mamlouk, posjetio je ovih dana Rijad, glavni grad Saudijske Arabije.

Imajući u vidu kako je upravo Saudijska Arabija jedna od zemalja koja je najaktivnije, na razne načine, podupirala "smjenu režima" u Damasku i aktivnost islamističkih militanata, ovo je svakako velika prekretnica.

Izvori citiraju neimenovane diplomate koji navode kako je Mamlouk posjetio Rijad neposredno nakon što su UAE i Bahrein (saudijski saveznici) otvorili svoje ambasade u Damasku. Može se pretpostaviti da UAE i Bahrein ne bi to napravila bez dopuštenja Rijada.

Što Saudijska Arabija eventualno želi postići ovim procesom, ako je proces zaista na snazi? Najvjerojatnije im je cilj ponuditi Damasku normalizaciju u zamjenu za slabljenje sirijskog savezničkog odnosa s Iranom. Kako će to proći, tek će se vidjeti, no činjenica jest da je Sirija pobjednik u ratu i ona sada može diktirati dinamiku odnosa prema ostatku regije.

Odnosi na Bliskom istoku uvijek su kompleksni, a saudijsko-sirijski svakako nije iznimka. No, tijekom 8 godina rata u Siriji neke stvari svakako su se poprilično promijenile. Uzmimo kao primjer činjenicu da su Saudijska Arabija i bogati Katar u prvim godinama rata gotovo sinkronizirano radili na rušenju sirijskih vlasti. No, s vremenom je postalo jasno da Rijad i Doha zapravo imaju vrlo drugačije stavove po pitanju tko ili što bi trebalo doći na vlast kada Assad padne (a u to vrijeme svi su bili uvjereni da je pad Assada samo pitanje vremena, možda čak i dana).

Nastojeći srušiti Assada došlo je ujedno i do velikog raskola između Saudijske Arabije i Katara, do toga da su na površinu izašle njihove velike ambicije po pitanju šireg utjecaja na Bliskom istoku. Sukobile su se zapravo dvije slične, ali njima samima i vrlo drugačije ideologije. Saudijska Arabija godinama je izvoznik vehabističke ideologije, da ne kažemo vehabističkog ekstremizma, dok je Katar odlučio igrati na drugu kartu, kartu Muslimanske braće i tzv. "demokratskog Islama".

Na samom terenu u Siriji te razlike se i nisu baš previše uočavale. Može se argumentirati da je ISIL, nekakav Frankenstein spoj svega ubačenog u taj ekstremistički lonac, bio najgenocidnija pojava, no priče o "revolucionarnom" ili pak "demokratskom" nastupu drugih militantnih skupina bile su tek dio opširne medijske propagande koja je sinkronizirano pumpala s jedne strane na Bliskom istoku, s druge u Zapadnom svijetu. Istina je ta da su i Rijad i Doha financirali, podupirali, a vrlo vjerojatno i naoružavali, radikalne ekstremiste koji su se razlikovali tek u finesama.

Nakon raskola Rijad-Doha došlo je do izbacivanja Katara iz "sirijske igre", što je svakako bila dobra vijest za Damask jer se broj vanjskih neprijatelja smanjio, barem za jedan, a i činjenica da se Saudijska Arabija okrenula više događanjima u Zaljevu također je bila pozitivna po Siriju.

Dakako, rujan 2015. mijenja sve, odnosno ulazak Rusije u arenu. Poprilično brzo Rusija je uspjela u preuzimanju kontrole i opće dominacije, do te mjere da su dojučerašnji glavni akteri postali sekundarni. Koliko je ukupno "vojnika" - bilo plaćenika, bilo onih koje je gonila tek ekstremistička ideologija - poslala Saudijska Arabija, koliko Katar, koliko Turska, Amerika, Francuska, teško je reći, ali jedna stvar je jasna: Rusija ih je eliminirala ne na tisuće nego na desetke tisuća. Svi ti ljudi, teroristi i ekstremisti, zapravo su u konačnici bili "nečiji kadar". Nisu to bili "vukovi samotnjaci", bile su to divizije i divizije bez oznaka koje su ratovale za nečije interese, često i kolektivne anti-sirijske interese koji su se u nekim segmentima preklapali, u drugima pak razilazili.

Rusija je omogućila Siriji da ponovno stane na noge, da digne svoju vojsku koja je već bila u knock-down fazi, i da nižu pobjedu za pobjedom, sve do prošlogodišnjeg velikog "čišćenja" kada je napokon oslobođena i cijela južna Sirija. Dakako, iako je Rusija bila presudni faktor, prisutnost libanonskog Hezbollaha i iranskih snaga također su bile bitne.

Katar, izbačen iz igre tamo negdje na polovici rata, morao je spašavati sam sebe da im saudijski tenkovi ne uđu na poluotok. To su, između ostalog, uspjeli naglo jačajući već ionako dobre odnose s Turskom (Turska je odmah poslala i vojsku u Katar, ne previše, ali simbolično svakako dovoljno), ali i s Iranom. Odličan primjer koji nam govori o brzim adaptacijama odnosa na Bliskom istoku, a i ovaj proces kroz koji baš sada prolazi Sirija mogao bi biti jedan takav.

Tijekom prošle godine saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman našao se u velikim problemima. Njegova medijski pomno građena aura "reformatora" rasplinula se velikom brzinom kada su otkriveni detalji brutalnog čina koji se dogodio na prostoru saudijskog konzulata u Istanbulu. Ne samo da je Jamal Khashoggi raskomadan po naredbi saudijskog vrha već je tu na scenu stupila Turska koji grčevito nije davala da Zapadni svijet zaboravi na ovaj slučaj (a htjeli su, itekako, naročito saudijski prijatelji kao što je Trump).

Tako sada imamo Saudijsku Arabiju s oslabljenom diplomatskom pozicijom. Što joj je činiti? Jedino povezati se malo jače s onim snagama kojima neće previše smetati što rade sa svojim disidentima, a jedna takva sila svakako je Rusija.

Malo kada su u javnosti viđeni takvi izljevi srdačnosti kao što su viđeni za vrijeme druženja ruskog predsjednika Vladimira Putina i saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana (MbS) krajem studenog prošle godine za vrijeme G20 summita u Argentini. I dok su neki ozbiljno spekulirali o tome treba li MbS-a možda uhititi odmah tamo (naravno da se nitko to ne bi usudio!), a drugi su pak pazili da ih kamere ne uhvate u društvu princa koji sada slovi kao hladnokrvni ubojica - Putin je nastupio na način da je MbS-u pokazao da njega osobno nije briga što on radi u "slobodno vrijeme" sve dok Rijad bude voljan saslušati malo i ruske interese, od naftnog tržišta do geopolitike.

Rusija pod Putinom na taj način nekako postaje saudijski "back-up", sigurnost da ako ikada dođe do velikog zahlađenja sa Zapadom, može samo mahnuti prema Moskvi i znati da joj vrijeme još nije isteklo. Dakako, Rusija takvu sigurnost ne nudi besplatno, nešto će MbS morati napraviti i za njih, a ne bi iznenadilo kad bi to "nešto" bilo upravo pružanje ruke pomirenja novom ruskom štićeniku na Bliskom istoku.

Rusija, nakon vojne faze, sada već razmišlja ne samo o post-ratnim, već i o historijskim posljedicama. Rat u Siriji, prema mišljenju Moskve, trebao bi biti upamćen kao možda i najveća prekretnica u odnosu snaga modernog doba - zemlju koju je Amerika htjela pokoriti, Rusija je obranila. Znaju u Moskvi da takav status otvara bezbroj vrata Bliskog istoka. "Obranili ste Siriju? Hoćete li obraniti i nas ako jednom zatreba?".

Prioritet je stoga završiti rat u Siriji što prije, da bi se to postiglo Siriju se treba diplomatski rehabilitirati i zaustaviti zadnje prijetnje prema njoj (tursku, američku i izraelsku agresiju) - Rusija simultano radi na svim ovim područjima (pa i sudanski predsjednik Omar Bashir stigao je u Damask u ruskom zrakoplovu), a čini se da počinju stizati i rezultati. Ako je general Ali Mamlouk zaista bio u Rijadu ovih dana, kako navode medijski i diplomatski izvori, vrlo je vjerojatno da je Rusija na neki način bila posrednik u toj organizaciji.


(Advence.hr) 

 

Ne propustite