Zbog Sašine objave u grupi 'Pravda za Davida' niko ne može zaustaviti suze: PRILAZE LJUDI, DODIRUJU GA. GRLE GA. LJUBE GA!

"U Facebook grupi 'Pravda za Davida' osvanuo je status SašeaGraorca, građanina Banja Luke, koji je u njemu sažeo sve svoje dojmove, misli, osjećanja...

Njegov status prenosimo u cijelosti:

"DAVIDOV TRG
Jul, avgust, septembar 2018. godine

Nikad gore godine! Nikad veće tuge! Nikad većeg zla!
Nikad većeg ponosa! Nikad većeg prkosa! Nikad veće ljubavi!

PONOS

Misli me napadaju. Ne daju mi mira. Udaraju me ma gdje god se nalazio. Sijeku me! Režu me! Ne znam da li mi je teško ili uživam u svemu tome. Nema slobodnog razmišljanja. Nema spavanja. Budim se, sanjam, trgaju me rečenice koje nadolaze. Prosipaju se pored mene. Plovim svojim mislima i hvatam one najljepše. Lijepe za pisati ali teške za slušati i čitati. 
Ne žalim ni jednog momenta zbog svega što sam napisao i javno se deklarisao da pripadam grupi ”PRAVDA ZA DAVIDA”. Smatram to jednim od najvećih podviga u svom životu. Ovo je nešto na šta sam jako ponosan!

ZEMLJOTRES

Najviše se plašim negativne energije. Mislim da se toliko nakupila ovdje da bi mogla izazvati pomjeranje tektonskih ploča ili neku veliku prirodnu nesreću. Previše vrvi sve! Previše bolesti na jednom mjestu, zla u izobilju! Pa na ovome bi nam đavo pozavidio. Ovoliku količinu zla isporučiti svom narodu je nevjerovatno. Zamisli koliko moraš biti truo da to uradiš svom narodu, a živiš među tim ljudima. Da li je to glupost, bahatost, neznanje, bezobrazluk, bolest ili ko zna šta i dalje se pitam? Da li je đavo umješao svoje prste ili priroda može da izrodi novu rasu? Kakav je to gen, šta je to? Oni su u stvari balans oni nisu ljudi. Oni su onaj otpad koji kruži paklom i služi da bude balans ljudskoj rasi. Biti balans, biti otpad, fuj!

DOKLE!

Dokle heeeej, dokle! Riješite to i prestanite da mrcvarite ljude. Pa kako vas više nije sramota? Kako mislite živjeti ovdje? Imate li potomke? Ružne stvari im ostavljate da žive sa njima. Narod koji je za pravdu i istinu nije bolestan kao vi pa neće zamjeriti djeci. Ali mi je žao djece koja će do kraja života nositi teret vašeg zla. Kakva nakaza treba da budeš pa da djetetu zakucas klinovima krst na leđa i razapneš mu ruke. Raširenih ruku neće moći da se brani kroz život. Neće imati riječi koje će ih pravdati. Iz tih debelih rupa će liti pokajanje njihovo za koje nisu krivi niti su ga oni ičim zaslužili i izazvali, osim što su od vas nastali. Valja živjeti život. Teško je neke stvari potisnuti i ne misliti o njima. Jer priroda upravo tad ne da da uživaš u blagodetima života. Tjera te na kajanje grijeha, što svojih, što od roditelja. Često se zapitam kako je to biti na drugoj strani. Na strani nepravde. Šta ti neljudi osjete, vide u sebi? Da li prepoznaju uopšte šta rade?

SNAGA PRAVDE

Pravda je toliko snažnija od nepravde, da nepravda mora da promijeni ime i prezime da bi mogla da se čuje. Nepravde nema nigdje. Nepravda je u mišijoj rupi. Ne čuje se, sem tamo odakle može da djeluje, a da je niko ne vidi. Toliko je slaba da ne smije da progovori. Pravda djeluje vidno pod punim imenom i prezimenom sa ponosom. Pravda se ne boji ničega. Pravda ruši sve pred sobom. Ona nema granice. Prolazi kroz zidove, ulazi u sve pore i pukotine. Istjeruje nepravdu. Traži je, proganja je. Ne da joj mira! Sužava joj prostor! Pritišće je! Kakav je taj život nepravde? Eh, težak je to život. E to je talog!

JUNAŠTVO

Uvijek sam se pitao kako su to junaci išli u borbu bez straha i sa takvim moralom na neuporedivo većeg protivnika. Osjetio sam to! Prvi put u životu mi se gine. Prvi put bi dao svoj život. Jer kakav bi to bio život! Ovakvo osjećanje je nevjerovatno. Za ovakvo nešto se život daje. Osjećam neopisiv životinjski nagon za borbu. Čini mi se da bih sa zabodenim kopljem u tijelu hodao i da mi ništa ne bi mogli. Toliku snagu osjećam.

KRAJINA

Ljuta Krajina! Toliko je ljuta da joj je glava pokunjena i ne izlazi iz crne zemlje. Ne progovara, utrnula od silne hrabrosti. E jadna li je ovakva Krajina! Ne znam samo čime li je takvo ime zavrijedila? Ne da nije ljuta, nego je mučna i jadna. Sva je nešto ljuta kad je na tastaturi. Toliko je ljuta da sva slova otpadaju, a kada treba na megdan izaći nigdje ni jednog junaka. Sve grob do groba! Ne zna čovjek na koji bok da pogleda. Da li lijevi ili desni da vidi koliko saboraca ima. Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Ako je ovakva kad je ljuta na šta li liči kada nije? Umuknula je Krajina odavno. Jadna li je ova mrtva Krajina.

VELIKI SKUP

07. jul 2018. godine. Kišan je i sumoran dan. Svojom ogromnom željom i energijom pokušavam da rastjeram oblake i dozovem sunce. Mislima dozivam sve ljude da dođu večeras na Trg. Danas saznajemo jesmo li sazreli. Danas se odvaja čovjek od nečovjeka. Danas ponos i hrabrost izlaze na vidjelo. Danas Banja Luka piše svoju istoriju. Ja pišem svoju istoriju koju ću prenijeti na plod svoj i napraviti ga ponosnim. Kud ćeš veću sreću i zadovoljstvo! Neki ne razumiju ali danas je istorijski događaj. Molim Boga da ljudi shvate da moraju izaći i podržati pravdu. Da ih ne smije kiša i vrijeme spriječiti u pisanju istorije. Jer biće vas sramota. Pa neću od sramote da me kiša spriječi. Kad se bude istorija pisala da kažem svom djetetu: tata nije bio tu jer je kiša padala! Ma neću bolan to da dozvolim. Režim se sprema kao i mi. Na sve načine pokušava da opstruiše i zaplaše narod. Cijeli Trg je osvanuo pod kamerama. Kablovi nam vise po drveću. Jako neuredno i namjerno vidljivo. Pokušaće da zaustave narod u dolasku. Ali neka! Mi se spremamo na drugačiji način. Naoružani smo željom za istinom i pravdom. Umjesto uniformi oblačimo majice, a bedževi na grudima su metci. Glas moj je pucanj, a glas naroda velika bomba! Neopisivo mi je drago što ću biti snimljen svaki dan i imati dokaz da sam prisustvovao u stvaranju istorije i dao cijelog sebe za istinu i pravdu. Da sam dio ovog ljudskog tima koji se borio svim srcem i dušom svom. Da mi nikad niko neće moći reći da nisam bio na pravoj strani. Imam neoborive državne dokaze o mom prisustvu. Osjećam se ponosno!

PAMET NAŠA

Akademici, intelektualci ovog grada i ove zemlje. Sramota ste velika. Boli li vas ovo imalo? Boli li vas Trg? Bole li vas ovi šatori? Boli li vas Kočić? Imate li uopšte ikakve bolove? Treba da imate daleko veće bolove od nas. Jer ste vi intelektualci i daleko bolje i više vidite šta se u ovoj zemlji pod šatorima radi. Kako se prasetina ždere, alkohol nalijeva, pjeva se i veseli, a dijete nam mrtvo u crnoj i izmučenoj zemlji! Vi ste ta elita čiji se glas čeka. Kakvi li ste vi akademici i intelektualci? Ako za ovoliko mjeseci nisi ništa primijetio u svojoj okolini, a pri tom se vodiš kao neka pamet. Onda nema šta da se kaže sem da u tim glavama ima svega osim pameti. Ne znam da li smo vas precijenili? Da niste i vi umiješani u ovo stanje i ova zla koja se dešavaju? Čini mi se da jeste! Ako ničim drugim onda podmuklim ćutanjem. Da li ste vi stvarno to što jeste ili ste i vi digli kredite i pozavršavali te silne škole u rekordnim rokovima. Onda obučete onaj plašt od Betmena stavite one lance za pripinjanje krava na sebe i vi ste kao ta naša pamet suva. Mislite da ličite na masone, a toalet papir iz ušiju viri, ojedeni, ustajali od ničega, ne kupate se, usmrdili se i litra rakije ispod stola. Da li je to ta naša elita? Šta se dešava ovo elito? Ma nisi ti nikakva elita. Ti si ..... na biciklu! (Gospodin Petar Božović/Crni Bombarder)

GLAVA

Na putu! Vraća se sa Mjeseca.

CRKVA

Koja se ućutala ne samo povodom ovog slučaja nego uopšte. Pitam vas vaša svetosti? Da li vi čujete ovaj zov svog naroda? Imali vas? Gdje ste? Od Hrama do Trga ima sto metara, a vi to ne čujete. Izgleda da nismo na istim frekvencijama. Da smo udaljeni stotinama hiljada kilometara. Čini mi se da mi je bliži Mjesec nego vi! Narod vas ne čuje, ne vidi. Na kojoj planeti živite? U nekom paralelnom svijetu? Uz narod niste! Vaš sistem srpa vidim da vam odgovara. Da li znate uopšte šta znači pomoći nekom? Nešto se slabo čuje da pomažete ljudima, a živimo u vremenu kada svakodnevno trebate pomagati. Redovno idete svetiti kuće. Svetite li njima kuće? Gori li tamo svijeća? Uspije li obasjati toliku tamu?Topi li se kod njih vosak ili curi nemoral? Da li tamjan ima miris ili smrad smrti teške? Čuju li se zvona ili jauci? Zidovi su im puni memle i truleži. Plaču li ikone? Znam da plaču, osjećam to! Iz glava vam izlaze rogovi. Vire vam repovi. Bljujete krv! Pucaju gnojni čepovi i curi neka sluz vanzemaljska, prokletnici izopačeni! Prodali ste se za ne znam šta. Šta je to uopšte? Ja to nemam u mislima. Jer to prokletstvo samo najveće zlo može u glavi imati. Zato nam je i teško to sve razumijeti. Jadni ste, mnogo ste jadni. Osjeti narod, priča narod, loš vam je glas! Ktitori su tajkuni, bolesnici, pedofili, dileri, profiteri i to vam ne smeta! Samo neka stižu pare, a od kog zla nije bitno, kako vidim. Kako da uđem u crkvu koja je od poganštine napravljena? Osjetim miris heroina, bludi i razvrata. Sve je gnjilo i ustajalo, teška zloba! E to se osjeti u našim svetinjama. Ne idem u crkvu! Ne idem jer preko vas je loša veza sa Gospodom. Ne čuje nas Gospod! Kako da nas čuje preko kriminalaca. Žao mi je ljudi kojima vi svetite kuće, krstite djecu, vjenčavate i sahranjujete. Pa kako da uspije taj brak kad ga zlo spoji? Kako dijete izvesti na pravi put kad ga pedofil ili kriminalac krsti? Kako mrtvi da se upokoje kad mu demon opelo čita? Kako kuća da mi bude sveta i čista kad mi lopov u nju ulazi? Kad se pop najavi da sveti kuću, a ja bježim kao đavo od krsta ili gledam da ne budem tada kod kuće. Ovako vam izgleda kod našeg naroda dolazak sveštenog lica: „Evo ga... izgleda da je na drugom spratu...Gasi zvono...Ajmo u dnevnu sobu...Smanji ton... Tišina...tišina... Izgleda da nas je prošao... Daj mi daljinski da pojačam“. Ovo vam je glas naroda. Ovo se prepričava. Ovakve priče su normalne. Pa što je to tako? Pa zašto ja tako razmišljam? Ko je kriv što vas sa srećom ne dočekujem u svojoj kući? Otkud meni takvo osjećanje? Kako sam ga dobio? Nisam rođen sa takvim osjećanjem niti sam tako učen. Nego sam takav zbog vas postao. E takvom bolesnom i negativnom energijom isijavate. Ljudi su od svojih kuća i stanova napravili svetilišta zbog vaše odbojnosti i pokvarenosti. Najradije bih otišao u šumu. Stavio ikonu na drvo i molio se Gospodu. Prije bi me iz šume čuo nego preko vas. Ponekad pomislim kako uopšte smijete ući u crkvu. Ko je vas proglasio za to što jeste? Niste dobri ljudi, a kamoli sveštena lica. Znate li uopšte ko su sveci? Da li išta osjećate? Da li osjećate Trg? Treba da ste na Trgu svaki dan i da pokažete da ste uz svoj narod. Narod koji vas plaća. Da, narod vas plaća! 

Pošto je sve od Boga. Od čega ili koga je ovo moje pisanje i razmišljanje? Da li od Gospoda ili sotone? Da li su me preuzeli đavoli ili sam iste razotkrio? Jesam li antihrist ako javno kažem da sam uz majku i oca kojima je dijete mučki ubijeno? Ako sam antihrist neka gorim što duže i što jače. Jer ako je ovo što ja pišem loše, ma neka umrem sad ovog momenta! Toliko sam siguran da sam ispravan i veći čovjek od vas. Svetac nisam ali čovjek jesam, a vi niste ni to. Sram vas bilo!
Napravili ste cjenovnike. Zatvorili ste vrata crkve. Sad će ona priča: “Znate tu ima vrijednosti, mora se zaključavati, ima zlatni krst”. Ima pozlaćena ikona i ne znam ni ja šta. Pa otkud zlato tu? Šta će zlato u crkvi? Ja u zlatu sem prokletstva ništa drugo ne vidim. Narodu vaše zlato ne treba nego samo vama. Odnesite ga svojoj kući i sve što mislite da vam je vrijedno. Ma idite i vi! Jer nama nisu to prave vrijednosti. Prodajte to zlato i nahranite sirotinju koje je sve više. Popravite nekom krov. Dajte donaciju za vještačku oplodnju. Nama trebaju ljudi, a ne zlato! Pa zlato je predmet, ljudi! Pa gdje ovo idemo? Kuda vodi ovaj naš put sem u tešku propast. Pare neće biti bitne ljudi! Biće nam svima loše. Džabe vam sve pare kako ne razumijete. Sebi i svima nama kopate raku. Pa ovo je masovna grobnica sa živim ljudima. Šta je vama! Ljudi gladni i vi im uzmete zadnjih pet maraka, a ti mu mlatiš oko glave zlatnim krstom sa kojim možeš nahraniti hiljade ljudi. Pa gdje je to normalno. Pa to boli ljudi! To peče iznutra! Ma želim da vidim otvorena vrata crkve. Želim da vidim iscrtane zidove svecima. Želim jedan drveni krst na sredini i svijeću kako gori. E to je moja crkva i moja svetinja. Tu se kleči krvavih koljena i traži oprost za grijehe. Tu se ispovjeda. Tu se kaje!
E tu je BOG!
Upravo je u Banjoj Luci litija za osveštanje srpsko-ruskog Hrama. Pozivate djecu preko škola da prisustvuju svečanom činu. Ja da šaljem dijete da prisustvuje kaljanju Boga i Hrama! Ma ne pada mi na pamet! Da moje dijete stoji sa pedofilima i bolesnicima. Čovjek uredno nosi krunu na glavi, a voli dječake. Pa vi stvarno niste normalni! Vas sve treba uspavati! Mi trebamo organizovati kolektivno uspavljivanje. Ovo je svjesno ruganje Bogu. Pa vi zakucavate svemir!

IZVINJENJE

Želim da se izvinim svima ljudima koji su 24. avgusta na 152. dan bili na trgu i doživjeli neprijatnost zbog mene. Jednostavno nisam mogao izdržati i suzdržati se da ne povisim ton i izgalamim se. Gospođa koja je prolazila pored mene u toku skupa okrenula se prema meni i rekla: „Od vaše pravde se dijete prevrće u grobu“. U tom momentu dolazi do vulkana u mom tijelu sa jakim naletom adrenalina, zacrnjivanja slike i nestanka tonova na momenat. Kao da se vrijeme iskrivilo i stalo. Tada počinjem da galamim na nju i da joj govorim da je đubre. Žao mi je ljudi koji su tu stajali i doživjeli nepotreban stres. Izvinite, izvinite molim vas, a Vama gospođo želim ozdravljenje. Jer vidio sam Vam u očima demona. Osjetio sam preko govora i pogleda veliku pakost. Na Vašem licu se vidi da ste jako pokvarena osoba. Ružne su Vam oči, a oči su ogledalo duše. Vaša duša je prljava i jako mutna. Podlost je Vaša vrlina. Pretpostavljam da Vas niko ne voli od najmilijih, komšija i svih koji Vas znaju. Jer ako si u stanju takvu rečenicu izjaviti, još na mjestu gdje to stvarno nema potrebe, e onda ste baš jako bolesni. Volio bih ući u tu glavu i da vidim samo šta ste mislili kada ste to rekli. Jeste li mislili da ću ćutati? Da li Vas je neko poslao da namjerno provocirate i da dođe do fizičkog kontakta. Zašto baš ja? Zašto ste baš mene pogledali? Vama nije mjesto na ovoj planeti. Neko Vas je slučajno istovario na našu planetu. Gospođo draga Vi jednostavno ne pripadate ovdje. Jer ako nemaš empatiju u sebi onda ne treba da živiš ispod ovog nebeskog svoda. Moraš da tražiš drugo mjesto prebivališta. Jer čovječanstvo i priroda to ne trpe. Sačekajte prevoz i otiđite na neko drugo i ljepše mjesto za Vas. Vi izgleda treba da živite u tami jer ste u tami i bez ljubavi živjeli. Očito je da nikad niste voljeli niti ste osjetili ljubav. Kada čovjek osjeti ljubav i kada je istom mjerom pa i većom vrati onda ne može u životu doći do ovakvog razmišljanja i ovako teških rečenica. Zato Vam preporučujem ako ne ozdravite, idite odavde što prije. Kada dođe Vaš prevoz i kada se stolica pomjeri, u tom letu prema dole. Probajte u toj ovozemaljskoj sekundi, a beskonačnog vremena tog drugog svijeta, iskreno okajati sve da bi mogli mirno i spokojno lebditi i krenuti na pravi put gledajući prelijepe slike, ako ih uopšte imate i momente iz cijelog života koje će prolaziti pored Vas. Tada ćete ili ostati zaglavljeni u beskonačnom vremenu i tami ili će te doživjeti ozdravljenje, naći mir i spokoj. U toj sekundi će se sve desiti. Ja vam iskreno želim mir kao i svima vama bolesnima. Mnogo ste bolesni, baš mnogo, sve vas bolesne ovo čeka. To znajte!

Gospođo, ja ne mogu prevrtati Davida u grobu. Ja Davida volim! Ja sam Davida zavolio kao i svi normalni ljudi. Ne mogu ga ljubavlju prevrtati u grobu. Sa ljubavlju svojom i mislima svojim mogu mu samo dati božanski mir. Jer mu to i želim od sveg srca svog, a borbom našom ćemo naći mir i za sve nas normalne ljude i njegovu porodicu koja proživljava najveće mrcvarenje i maltretiranje koje su ljudi vidjeli u svom životu i na ovim prostorima. Pa ovo nema nigdje, ljudi šta je ovo? Koliko se samo suzdržavam da ne psujem, a tako mi se kočijaški psuje. Tako bih vam sve rekao na vašem jeziku ali ne mogu. Ne mogu nikako jer sam takav čovjek, a i sramota me ljudi koji bi čitali ovo.

POROTA

Dolaskom na trg i upoznavnjem novih prijatelja shvatio sam da smo svi slični. Da svi imamo slično razmišljanje i da vrednujemo iste principe. Ljudi sa trga jako osjećaju nepravdu i imaju istančan nivo preoznavanja i najmanje nepravde. U normalnim zemljama gdje je vladavina prava i zakona ovi ljudi bi bili popisani i bili bi porota u sudskim procesima. Priroda nas je izabrala i nadarila. To za nas radi naš mozak prenesenim genetskim kodom predaka zadojenih čojstvom, junaštvom, viteštvom, empatijom, istinom i pravdom. Mi smo jednostavno nepotkupljivi. Ne postoji opcija da me neko kupi. Jer i kad bi želio to, moj unutrašnji nagon mi to nebi dozvolio, a kada bi ga i prevario pa pokušao to da uradim vrlo brzo bi umro od samozapaljenja. Izjela bi me kiselina iznutra koju bi sam stvorio u svom tijelu. E zato se mi razlikujemo. Zato smo mi ljudi , a vi neljudi! Vama drugačijima ovo zvuči vjerovatno kao šala. Nažalost, vaši preci su bili gliste i vi ste isto to naslijedili. Nemate ništa junačko u sebi. Jednostavno ste loši, nula! Takav genetski kod. Bolje da ste naslijedili loš raspored zuba. Nego vi sem zla ništa drugo niste naslijedili. Naši preci kada su išli u borbu govorili su “Za mnom”, a vaši “U napad” e to su vam ogromne razlike koje su u današnje vrijeme jako primjetne.

KAMPANJA

Pošto vi nama vrijeđate inteligenciju nepravdom. Ja ću na vas udariti istinom. Šta reći, a da nije ponovljeno bezbroj puta. Gledam vas kako obilazite sela, manastire i ove jadne seljake. Otvarate kružne tokove, paštete, šahtove... ne znam šta radite? Tražite nindža kornjače? E onda dođe neki dječak i sve vam to rukama počupa. Šta je ovo? Jel ovo neki crtani film? Jel se ovo stvarno dešava ili se mi trebamo probuditi? A joj majko mila kakvi ste vi kreteni. Nabijete neku felugu na zid sa dva šarafa. Skinete plahtu i zovnete ljude da dođu. Da gledaju kako ste vi tu nešto otkrili samo vama znano. Pa kako vas više nije sramota? Pa dokle više možete ići za vlast i za pare, a predstavljati kao da vi to iz neke humanosti radite? Dokle seže taj bezobrazluk. Da li postoji kraj ili vaša bolest može ići još dalje od ovog stanja u kojem ste. Ja sam mislio da nema više ali vi svaki put iznenadite čovjeka. Ma vidi se bolan da radite to zbog para stoko izopačena, vidi se, da li razumijete? Vidi se!!! Ko je ovde ikad došao na vlast i pomogao ovom narodu? Ma nikad niko! Uzmi ti sjekiru u ruke i iscjepaj seljaku drva, okopaj kukuruze, uradi nešto da pomogneš. Najlakše je preveslati seljaka. Šta će ljudi, jadni, izmoreni od života. Ko god im dođe oni jadni misle biće nešto. Misle jadni ljudi da im želite dobro, a nemaju pojma koja ste stoka. Islikate sa sa njima, iskoristite ih i nestanete. Gledam kako se smijete i ne mogu da vjerujem. Pa šta je vama ovdje smiješno? Ovdje ništa nije smiješno. Kakvo hodanje po selima, a grob u centru grada! Ma svi na Trg po pravdu i istinu! Prolazite pored Trga sa prezirom. Neke sam vidio kako prolaze.

Vidio sam vam te krvave oči pune mržnje. Curi vam krv iz očiju monstrumi! Ne osjećate ništa drugo sem atak na vaša primanja. Bojite se promjena i da nećete više moći uzimati lopatom. Vama su pare najbitnije jer je to dobačaj vašeg mozga. Glumite humanitarce, dobre ljude, a pogan ste neopjevana. Kakvi izbori, šatori, pjevanje, cerekanje, obilasci i muntanje seljaka. Kada bi prije ispunjavanja listića postavili dva pitanja: sedam puta osam i koliko ima kontinenata, pa prepolovili bi biračko tijelo i toga ste svjesni. Zato i idete tamo gdje ljudi ne razumiju. Tamo gdje je muka teška. Sada ćete ovim gladnim penzionerima dati po sto maraka i oni će meni uništiti život zbog toga. E onda kad unuci i djeca odu u Njemačku kuknjava. Pa kukaj kad si se prodao za sto maraka. Kukaj i hvataj se kontejnera kad potrošiš tih sto maraka. Pa čekaj ponovo par godina na milostinju! Pa kako ne vidiš? Kako ne razumijete više? Pa čovječe Božiji probaj otvoriti oči. Podigni te kapke okovane željezom, progledaj! Uradi nešto da ti se to ne desi. Kako možeš sjediti i čekati da ti se to desi, a možeš nešto da promijeniš. Probudi se iz sna. Oslobodi se straha koji ti je nametnut. Sa strahom vladaju. To im je način za opstanak. Vidite li uopšte dokle je sve došlo. Sasipanje teško. Propadamo velikom brzinom. U bolnicama nema lijekova. Hitna nema vozila. Kulture odavno nemamo. Sport ubijen. Školstvo na koljenima. Mostovi se raspali. Nema pedeset metara čitavog asfalta u gradu. Ma cijeli sistem je klonuo, a vi se smijete. Nevjerovatno! Jedino što radi u ovoj zemlji je kurs njemačkog jezika. To nam savršeno dobro ide. Koji ste vi klošari pa to ne može čovjek da povjeruje. Idete okolo i kupujete prodane duše. Lažete! Smijete se u lice i znate da lažete. Sve što vam zasmeta vi kupite. Vaš način rada je prepoznatljiv. Jer vi radite samo mjesec dana pred izbore. Država i zemlja kad se vole za nju se radi srcem i dušom svom, svaki dan i punim kapacitetom. Tako se radi kad se zemlja voli. Vi jednostavno ne volite ovu zemlju. Vidi se to. Lažete kad kažete da je volite. Osjeti se!

Pa za 20 godina niste uspjeli podići spomenik poginulim borcima, a busate se nekim Srpstvom. Šta više da kažem o vama. Ma muka mi je od takve države i takvih ljudi. Stidite se! Ma stidite se stoko! Zapamtite dobro! Da ste uništili ljudima živote! Život je jedan i nama su ga uništili čobani i seljačine one najgore. Užas!

Prolazim Bulevarom i gledam ove autobuse kako pristižu iz raznih dijelova Repuublike Srpske. Gledam ljude u autobusima i razmišljam? Kako li je njima sad? Voze se po nekoliko sati za ništa. Za nečije ludilo. Za nečiju duševnu bol. Vidi im se na licima da ne dolaze sa srećom. Osjeti se! Jadni ljudi, natovareni u autobuse jer su možda i morali. Možda ih niko nije ni pitao da li žele? Vjerujem da ima i takvih. Sad razmišljam kako je nedavno Gibonni održao koncert i kako je čovjek svojom ljubavlju i pjesmom dozvao ljude i ispunio Kastel do poslednjeg mjesta, a vi? Vi morate dovesti 50 autobusa ljudi natovarenih kao stoka i da neke platite da bi uradili to isto. E o toj energiji vam pričam. Vaša kampanja nema ljubavi. Kako ne razumijete? Ne osjeti se. Pukli ste! Vi ste ljubav izgubili davno. Vaša energija se pretvorila u strah, drskost, zlo i odjek smrti! Tako isijavate. Iz dana u dan šaljete loše vibracije. Svakim danom se sve više i više ukopavate. Pomislim da možda namjerno to radite da bi predali vlast jer i sami ne znate šta da radite sa ovom jadnom i istrošenom zemljom do poslednjeg njenog resursa.

Isto veče hodam gradom i ne vjerujem! Nema čovjeka u gradu, a da to veče nije primjetio neke čudne ljude. Čudno obučeni. Primjetan nedostatak civilizacije. Razmišljam kako mi ih je žao. Kako su jadni i izmanipulisani. Hodaju Gospodskom ulicom kao da su izgubljeni. Sve nešto čudno gledaju. Nekim čudnim gramzivim hodom koračaju. Kao da će svakog momenta zapeti za nešto. Jedu onaj sladoled na točenje, dave se. Ko zna? Možda je nekom i prvi put da jede sladoled. Obzirom na izgled, oblačenje, hod i ponašanje ne bi me začudilo. Dok pišem, prisjećam se i meni je malo smiješno ali ljudi, muka je to teška. Neko te natovari u autobus i hajde u Banja Luku na miting. Koliko je to jadno. Jako dobro baratate manipulacijom koju ste doveli na viši nivo. Tu ste genijalci. Iako po meni vaša manipulacija graniči sa ludilom. Iskreno se nadam da će dosta vas na kraju završiti u nekoj duševnoj bolnici jer vi i jeste samo za to, Sokolac! Dosta vas je na slobodi. Nije mi jasno kako? Da se razumijemo, ipak vi niste normalni!

Dok pišem informacije samo ispadaju i čovjek ne može da prestane pisati. Ludilo samo nadolazi, preplavljuje! Upravo čitam kako glava organizuje zabavu „Proslava punoljetstva“. Pa majko mila dokle idete? Ova proslava se zove „Nategni djecu da glasaju“. Iživljavate se na djeci. Koja je ovo psihijatrija pa to je strašno.Vi ste bijesni! To je bjesnilo. Vas treba vakcinisati. Vi ste luđaci! Bi punoljetstva i lani, a gdje vi biste.
Kupujete helikoptere! Najbolje bi bilo da kupite neki Boing ili Antonov i da svi lijepo sjednete u njega i da se nosite odavde da vas više ne gledamo. Maleni su helikopteri za bježanije kad krene sablja sa nebesa i energetski tajfun koji ste svojom zlobom izazvali i dozvali. Raspršiće vas u najmanje kristale. Baš me zanima kako će te svi stati u dva helikoptera? Podanici ostaju da gledaju u vas kada uzletite. Da vam uplakani mašu krvavim rukama i mole da i njih povedete. Ma ima da gorite u paklu svi! Vi ste čudovišta! Ne opra vas Bog dragi. Majko mila, šta ste ovo uradili? Koliko ste se samo ogriješili! Koliko se vidi vaš bezobrazluk. Koliko je to jadno. Pa jeste li normalni? Šta radite narodu? Ma sram vas bilo. Ljudi, da li je ovo sve istina ili sam ja poludio? Pa vidi li iko ovo zlo? Šta nam se događa ovo? Jesam li se ja sasuo ili je ovo sve otišlo u nepovrat? Vodite me na liječenje ako sam lud. Spasite me molim vas!

Doveli ste Lazara Ristovskog. Gospodine Lazare, pokušaću da shvatim da niste upućeni i da ne znate šta radite i kakvo zlo podržavate. Mada i to ne mogu da shvatim. Jer nije mi jasno šta vi radite ovdje i odakle uopšte u Vašoj glavi da možete doći ovdje i krojiti meni sudbinu moju, a niti živite ovde niti ste državljanin ove zemlje? Prije svega sramota je to. Mješati se u sudbinu ljudima u drugoj zemlji. Pretpostavljam da ovo radite zbog para. Tako da, ako radite ovo zbog para, znajte da ste stoka ona najveća i da ste ukaljali svoje ima koje je za mene bilo dika i ponos kao i svih naših građana. Te pare koje dobijete, znajte da su te pare od ovog jadnog, pokradenog i napaćenog naroda i ja vam neću halaliti. Zato što znam da ste dovoljno inteligentni i da znate da ne smiijete dirati te pare. Znači, pri čistoj svijesti i zdravog razuma uzimate našoj djeci hranu iz usta. Sram Vas bilo. Fukaro!
Ne mogu, a da ne prokomentarišem emisiju o Putinu. Koju ste prikazali na vašoj televiziji, koja će još malo biti vaša pa se vraća narodu.Vi jadni misleći iz najbolje namjere da očarate gledaoce, a u stvari pokažete koliko vi ništa ne radite. Pa vi sami sebe ubijate. Bože sačuvaj. Čovjek gleda dokumentarac i ne vjeruje svojim očima šta vidi. Koliko jedan čovjek voli svoju zemlju i šta je sve za nju uradio i onda shvati koliko vi ne volite ovu zemlju. Poslije odgledane emisije prva misao koja mi pada na pamet: ”Bože dragi kakve nas budale vode”. E onda pomislim - eh, da mi je vlast! Kako bih vodio ovu zemlju jako. Sa ljubavlju i srcem, ma cijelim bićem svojim. Jer sam čovjek koji ima potpuno drugačije vrijednosti. Kako bih volio učiniti ljudima dobro i radovati se svemu tome. Daješ sebe za zemlju. Hej, pa znaš ti koja je to dika? A, vi? Ma nula! Ništa! Nikako vas ne razumijem. Stvarno čovjek ne može da razumije takav užas u glavi. Pa vi nemate pojma šta je ljubav prema domovini. Prema jedinoj otadžbini koju imamo. Nemamo mi još otadžbina. Ova nam je jedina. Otadžbina koja je čašću kroz vijekove branjena sačuvana i očuvana. Utemeljena životima naših predaka. Ispod nas su kosti njihove, a vi biste sad sve to da uništite. E ne dam! Ne dam! Ja vjerujem, da vi mislite da volite srcem. Možda vi to i radite ali vaša srca su mala, trula, puna mržnje, tame i nesreće. Ne isijavaju dobrotom, plemenitošću, ljepotom, ljubavlju i svim vrlinama čovjeka. Vaša srca isijavaju čudnom svjetlošću. Vaša svjetlost baca zle zrake. Vi od dana pravite noć. Vi donosite tugu. Sa vama se živi kao zastava na pola koplja. Vi ste zlo, sotone!

Ovo što ja pišem je srcem i dušom cijelom. Do poslednjeg daha i atoma i pri čistoj svjesti sa razumom i bez ikakvog uticaja bilo koga sem dešavanja koja svi zajedno proživljavamo i to ne može niko osporiti i poreći. Kada se nešto srcem radi. To se jako vidi i osjeti. Ovo je moje srce! Ovo se ne može izmisliti i prepisati. Ovo je moje osjećanje. Ovo ja doživljavam. Ovo je trenutno i ovo sve je istina bez ikakve laži. Ovo je priča čovjeka kojem je sve došlo preko glave. Na ovu priču ne postoji odgovor. Ova priča ubije svako pitanje. Ova priča ima da pokori sve. Ova priča ima da uzdrma! Ova priča svijetli. Ona poziva junake u boj. Od nje srce zaigra i suza krene. Ona je puna energije iz najvećih čovjekovih dubina. Zato što je istinita i protkana čašću i viteštvom koje sam naslijedio. Častan sam i pošten potomak koji bi dao život za domovinu ali ne ovakvu domovinu. Moja domovina nije ovakva. Ona je trenutno pod okupacijom kriminalaca, bolesnika i ratnih profitera. Ja sam primoran da živim na ljudskom smetljištu. Za ovakvu kako je vi vodite ne bih dao ništa ali za pravu svoju domovinu koju osjećam. Ma za takvu se polažu kosti. Nju su zaposjele pijavice. Oni sisaju krv njenu. Ma ima da se nasisate. Proći će sve pa i ovo zlo, ako ne milom onda nekom Božijom ili prirodnom silom, a ako ne i tako. Ima samo jedna stvar koja je sigurna za sve nas, a to je smrt. Umiremo svi svakako. kad tad će ovo mjesto biti bez vas, a i nas. Doći će nove generacije i učiti sta se desilo ovdje. Baš će biti lijepo vašoj djeci i unucima. Divne priče će se o vama pričaju. Ubice! Ubice! Ubice! Uz vaša imena sada ide ime ubijenog djeteta. Samo vi ne želite to da vidite. Podržavate ubistvo krvoločna bando. Ničija nije do zore sjala pa neće ni vaša. Padaj silo i nepravdo!

Ja nisam politika. Ja sam narod. Ja sam glas čovjeka. Eto, mene je to zapalo i ja vam ovo sve lijepo prenosim da znate kakva ste gamad. I da vam kažem. Ne bojim se smrti! Ona je trenutna i brza, kada si čist i častan. Lakše ću podnjeti tu sekundu odlaska sa ovog svijeta nego da živim kao rob među bolesnicima. Da dišem zrak koji je bio u vašim prljavim ustima i kroz vaš krvotok unakaženi i zlobni prolazio. Nemate vi krv. To je materija. Krv osjeća! Krv se prenosi potomstvom. Materija ne. Zato je smrt spas! Ona dolazi lijepo, sa svjetlošću, a kada si ološ, onda umireš vjekovima, milenijumima. Ja znam kako ću umrijeti! Ovo vam sve govori da ste mi dodirnuli centar za preživljavanje. Volim i ljubim slobodu više od života. Život bez slobode za časne ljude ne postoji. Ta opcija je ugašena, nema je, nisam rođen s njom. Šta da radim? Jače je od mene. Da vam kažem, dosta je, ma jebite se!
Ako sačekam kraj kampanje mogao bih napisati još hiljade strana. Moram stati! Ovo je sasvim dovoljno za ljude koji bar malo razumiju, a i meni je već previše. Nije lako ovo zlo pisati. Povraća mi se. Ja bih još samo ispravio vaš slogan „Pod zastavom Srpske“ na novi slogan koji vama izuzetno pristaje, a to je: „Po kostima Srpske“.

NEŽELJENE ŽELJE

Ponekad poželim, da mi Bog podari neku snagu da ih posječem. Kao snoplje da popadaju i da sve prihvatim na sebe i odem sa ovog svijeta tamo gdje mi Gospod odredi. Jer ovo gledati i osjećati više nema smisla. Da mi Bog da znak i svoj blagoslov da im ja budem izaslanik za pravdu i istinu. Da im duše vadim mačem i na vagu stavim pa da ih šaljem na vječni počinak ili mi daj snagu da ovo sve prevaziđem i sve zaboravim. Ne želim ovakav život. Ne želim ovakva sjećanja. Dosta mi je lošeg života. Dosta mi je ovog zla, smrti i ubijanja! Želim da živim normalno. Želim da sam sretan! Iz ovog zla neće biti povratka. Zlo je ušlo u svaku poru. Mi gorimo! Mi smo se zapalili. Tinjamo u nekoj vatri punoj gorčine i zla. Teško je, baš je teško. Ljudi, izlazite iz tog zla! Ko ovu bolest podrži mora da zna da podržava ubijanje. Napuštajte to zlo ako Boga znate! Ljudi, igrate se sa životima. Hej ljudi, da li ste vi normalni? Halo, priroda zove građane! Obavještavamo vas da je dijete ubijeno. Halo! Halo! Čujete li? Ima li koga? Dijete je mrtvo! Ljudi, ne smijete ćutati! Ćutnja o vama govori previše. Znate i sami ko ste, šta ste i kakvi ste ako ćutite. Nemojte ljudi to sebi dozvoliti, nemojte. Ovaj život je jedan jedini i nema više.

GRAĐANIN

Ovo vam sve piše čovjek koji se rodio osamdesete godine na Paprikovcu. Znajte da sve što sam napisao je proizvod vaše vlasti i tiranije koju vi i vaši predhodnici provodite nad ovim narodom. Ja vam samo prenosim i ukazujem na plodove vašeg rada i do čega ste doveli običnog čovjeka. Čovjeka koji se nikad nije javno isticao. Čovjeka koji nikad nikom nije pripadao nego samom sebi. Obraćam se vama koji ste u politici i javnom životu kroz cijele naše živote. Znamo vas godinama. Da vam kažem! Vi ste najveći fašisti ovog naroda!!! Vi ste najveće zlo koje se desilo ovom narodu! Nema čovjek više riječi kojima bi opisao vaša zlodjela. Za 25 godina ste uspjeli sve uništiti. Lakše bi mi bilo da mi je život uništio strani okupator i neprijatelj. Nego meni mladost i moj život uništiše domaći okupatori, izdajnici, kriminalci, bolesnici, ubice i ratni profiteri. E to mene boli! Vi nećete da shvatite da nama nije kao vama. Vama je sve taman. Vi ste se nakrali od rata pa na ovamo. Pokrali ste Boga i sve živo uništili. Osakatili ste cijeli narod. Vi jednostavno živite drugačijim životom i ne želite da vidite kako to druga strana živi. Ja razumijem da je vama prelijepo. Jer vaš mentalni dobačaj je totalno drugačiji. Za vas su drugačiji aršini ma gdje god se pojavili. Nas obične građane dočekuju problemi u svakom segmentu života. Zbog vas se ljudi razboljevaju. Zbog vas ljudi bježe. Zbog vas ljudi umiru. Zbog vas se ljudi ubijaju. Zbog vas je loše! Zbog vas bi trebalo uvesti nove termine jer ja više ne znam kojim riječima vas nazvati. Istrošili ste sve pogrdne riječi koje imamo u našem jeziku. Zamislite koliki ste idioti kad se moraju izmišljati nove riječi. Pa vi ste nepresušan izvor ljudskog smeća! Od vas čovjek svaki dan može naučiti samo nešto loše. Nevjerovatno!

MISIJA

Porodica Dragičević je svoju misiju završila. Istina je dokazana! Ostala je pravda koju uporno tražimo. Da se ništa ne desi, oni su pobijedili. Dokazali su sve kontra od onog što je rečeno i napisano za Davida, a mi smo dobili mogućnost da saznamo ko je David u stvari bio. David je bio sve, sem ono što su ovi zli ljudi rekli. Ko razumije taj razumije, ko ne razumije, razumjeće nekad ili nažalost nikad. Sreća svih nas je ta, što je porodica Dragičević ovako reagovala i podigla sve nas na noge da vidimo o kakvom zlu se radi i da ovom zlu mora doći kraj. Sreća je što je Davor toliko energičan i jak. Kad on zagrmi glas prođe cijelom zemaljskom kuglom i ponovo se sudari sam sa sobom, a ovi? E oni ne mogu oko zgrada dobaciti. Ogriješili ste se o ovo dijete i ovu porodicu. Baš ste se ogriješili. Stići će vas kazna za ovo. Priroda je to regulisala.
Ja i dalje mislim da ovi ljudi nemaju pojma sa kakvim čovjekom su se uhvatili u koštac. Ovaj čovjek se ne zaustavlja. Ovaj čovjek razara! Čovjek bije bitku protiv cijelog sistema. Izuzetno hrabar čovjek. Čisto da znate da imate priliku da vidite uživo viteza. Pravog viteza i pravog oca. Postavlja se pitanje: da li bi iko od nas mogao ovo izdrzati? Imamo tu čast da živimo sa ovakvim čovjekom. Ovaj čovjek svijetli! Ovaj čovjek ispisuje istoriju. 

Prilaze ljudi, dodiruju ga. Grle ga. Ljube ga. Hej, pa znate li vi koja je to veličina! Nemate vi pojma o životu. Ma za ovo se umire smradovi!

Ljudi, nemojte sada odustajati. Toliko nam malo treba da stignemo do cilja. Pobjeda je naša, izdržite! Neki su odustali. Neki su se prodali, a neki predali. Neki vide politiku, rušitelje i plaćenike. Ja isključivo vidim iskrenu borbu za pravdu. Kažite i osudite ko nam je ubio dijete i svi idemo kućama. Samo to i ništa drugo nas ne zanima. Stajaću uz porodicu do kraja što i od vas očekujem. Ovo je sada sito. Prosijavamo se. Ostaju najjači! Daj da ovo izguramo do kraja i uradimo pravu stvar za sve nas.
Hvala porodici Dragičević na borbi za našu djecu.

ODLIKOVANJE ZA LJUBAV

Na ovo što smo uradili trebamo biti jako ponosni. Jer ovo je novi oblik revolucije. Revolucija koja je iznjedrila ljude, od kojih je nastalo more pjesama i predivnih tekstova. Kakva bi to divna knjiga bila kada bi sve pjesme i tekstove u nju pohranili. Ona bi svijetlila od silne energije i ljubavi. Eh Davide, Davide, kako si nas sve lijepo ujedinio. Kako ljubav probi sve granice i vinu se do nebesa. Kako je lijepo biti na strani pravde. Kako je lijepo kada čovjek osjeti da je čovjek. Ova revolucija je moderna, naša i jedinstvena. Posebna je po tome koliko traje. Po tome da nema nikakvog razbijanja, lomljenja, lupanja i paljenja, a najviše po tome što spaja ljude. Što je ljubav na prvom mjestu! Ona odiše ljudskom čistotom. Ona je ponosna, prkosna, trajna i neuništiva. Protiv ovakve revolucije nema niko lijek. Lijek je istina i pravda. Samo tako može da stane i da se zaustavi. Inače, znajte da nikad neće stati. Predlažem, da sve ovo kad jednom prođe, a proćiće kao što sve prođe. Da se porodici Dragičević uruči najviši orden koji Republika Srpska i BiH imaju. Da dobiju javno izvinjenje za ovo zlodjelo koje su učinili ovoj porodici i da za svaki provedeni dan na Trgu dobiju po milion eura. To je malo za ono šta im je ova pokvarena država uradila. Da ošteta bude najveća do sada ikad igdje isplaćena. Jer ovo zlo nikad nigdje nije zabilježeno. Da 13 veličanstvenih dobiju zlatni orden sa Davidovom siluetom koji bi se u budućnosti dodjeljivao samo najhrabrijim građanima i da im se obezbjedi besplatno studiranje u zemlji ili inostranstvu. Da se što prije slučaj zavede u udžbenike istorije. Da se popišu svi ljudi koji su stajali svaki dan na Trgu i da im se uklešu imena u ploču koja će trajno i za vijek vijekova stajati na Trgu i da bude na znanje svim budućim pokolenjima kakvo zlo je zadesilo ove ljude i ovaj narod. Da svako gdje je stajao (ko ne dolazi ne razumije da svi imaju svoja mjesta od samog početka) dobije svoju zvijezdu sa imenom i prezimeno i svojim kratkim tekstom. Zvijezde bi stajale u krugu onako kako se i stajalo. Da najveća zvijezda bude u sredini sa imenima porodice Dragičević. Da se obezbijedi novac kojim bi se snimio film. Sa kojim bi se Banja Luka, RS, BiH predstavljala u svijetu kinematografije na najvećim festivalima. Da se osnuje fondacija “PRAVDA ZA DAVIDA” u kojoj bi ljudi dobijali besplatnu pravnu pomoć i koja bi se bavila slučajevima zataškavanja ubistava. Da svima nama ovo bude ponos i dika grada i zemlje u kojoj živimo. I naravno da Trg dobije ime DAVIDOV TRG! To bi bilo skromnu u odnosu kakvo zlo je ovdje napravljeno ovim ljudima.

PORODICI I PRIJATELJIMA

Želim da se zahvalim drugovima, prijateljima, poznanicima, dobrim ljudima sa Trga, a posebno porodici na podršci koju mi nesebično pružaju. Želim da se zahvalim i onim koji mi ne daju podršku. Koji mi kažu da ne treba to da radim, da ću naj... . Meni je i to podrška. Jer tek tada palim turbo pogon i dobijam još veći nagon. Postajem životinja! Ne znam šta je to? Valjda genetika! Ko zna?
Posebno želim da se zahvalim svojoj supruzi koja je svo vrijeme uz mene i koja sa mnom ovo sve proživljava i prati me u stopu. Ženi kojoj čitam svoje tekstove i koja pomno sluša svaku moju misao i svaku riječ izgovorenu. Kada joj čitam ove tužne tekstove svaki put joj oči zasuze. Jako dobro me poznaje ali i ona nekad ne može da vjeruje kakve rečenice izlaze iz mene i sa kakvim čovjekom dijeli život i kako me je priroda ošamarila ovom vještinom za koju ni sam nisam znao da je posjedujem. Znam da je ponosna. Osjećam to. Jer kad osjetim da je ona ponosna, to mi daje dodatnu snagu i motiv da još više i bolje sve radim u životu. Lijepo je to kad se neko ponosi tobom. Divan osjećaj! Žao mi je što mora ovo sve proživljavati. Ali život ne bi bio život, kada te ne bi odveo i u ovakve situacije. Zato svi moramo dati svoj doprinos za istinu i pravdu.

Dijete sam vodio na Trg. Da zna. Da zapamti. Ćerko moja jedina, draga, voljena i mila. Tata te voli najviše na svijetu. Kada odrasteš i kada dovoljno sazriš, da ovo sve pročitaš i shvatiš. Znam da ćeš biti ponosna. Jer tvoj tata je dao sve za ovo. Dao je srce svoje, dušu svoju i svu ljubav koju ima, a velika je i jaka. Istu onu ljubav koju svaki dan pružam tebi. Tu ljubav sam usmjerio za istinu i pravdu. Odveo sam te na Trg nekoliko puta, da bi zapamtila, da si zajedno sa mnom i sa majkom učestvovala u traženju istine i pravde i da si bila dio tima koji se borio za djecu i sve ljude. Neću više. Tvoje djetinjstvo treba da je drugačije. Igraj se! Uživaj! Tata pazi na tebe i voli te. Voli te, ono znaš? Znaš ono naše, da ne zna mama, ma sve ti znaš. Znam da znaš koliko te tata voli. Bolestan sam od ljubavi naše. Naša ljubav je jedina na svijetu. Jer ja znam kako i koliko te volim i ta ljubav je jedinstvena i ona je naša i samo naša i zato je jedina. Znaš koliko te puta svaki dan zagrlim i poljubim, a ti mi kažeš:“ Ajoj tata nemoj više, molim te!“. E sad znaš koliko volim istinu i pravdu. Ljubim pravdu, isto kao i tebe! Volim istinu, isto kao i tebe što volim! Ćerko moja jedina. Bez ljubavi nema svijeta i čovjeka. Ljubav i samo ljubav! Sve ostalo je ništa. Nema ničega, praznina! Znam da ti to osjetiš jer u velikoj ljubavi živiš.
Volim te!

GRADE MOJ, ZEMLJO MOJA

Banjaluko moja mila i najljepša. Srce moje! Kućo moja! Zemljo moja! Sunce moje, ljubavi moja. Grade moj jedini voljeni i najvoljeniji. Ne damo te nikom. Ma ne damo te seljačinama i razbojnicima ovim umrlim. Ma daj da izađemo i da im pokažemo. Pa daj ljudi da ovo završimo. Kad naši roditelji nisu mogli. Daj da mi za djecu svoju uradimo nešto. Proklinjaće nas djeca ljudi! Pa daj da im pokažemo da se djeca ne ubijaju. Hajmo mi biti ti koju su nešto uradili. Da mi budemo ta generacija koja je promijenila sistem i pokazala zube bandi pokvarenoj. Razmislite ljudi! Molim vas dragi moji i najdraži Banjalučani i građani ove zemlje. Djeca naša, pa heeej naša djeca su u pitanju. Malo nam treba ljudi, malo, milimetri su u pitanju. Samo uključite mozak. Nikad bliži zdravlju nismo bili. Ovo je naše ozdravljenje iz teške bolesti. Daj da pojedemo mi rak i da ga ispljunemo iz ždrijela svog. Da se nikad ovo ne vrati. Ma da nikom ovo ne padne na pamet da uradi. Hajmo biti pravi muškarci, očevi heroji. Kao vitezovi na konjima sa mačevima i kopljima. Da se djeca ponose! Hajmo ispisati pravu istoriju bez laži, bez prevare. Da to bude prava, naša istorija.Koja će sve ostalo pobrisati. Da nam se od sada piše kalendar. Da zdravlje pobijedi bolest. Hajmo ljudi! Želim nam svima zdravlje i ozdravljenje. Neka nam je sa srećom. Ili pukovnik ili pokojnik!

Odjava, kraj.

Saša Graorac, gordi 
Ljeta, 2018. godine

P.S.

Svako ima pravo na svoje mišljenje i osjećanja. Moje je takvo kakvo je. Nažalost, znam da je bolno. Jer i mene ovo sve boli. Ja bih najviše volio da napišem samo najljepše ali stvarno nema ništa lijepo da se piše sem tuge i žalosti. Naravno da ne mislim da su svi takvi. Ali sjenka je toliko crna, teška i velika da je potopila svu svjetlost i ne vidi se ništa osim crnila teškog. Ljudi, okrenite se pravdi dok još imate vremena.

Gotovo je!"

Slučaj 'Dragičević': Pritvor Kukiću zbog manipulisanja snimcima video nadzora