IGRAJ SARAJ'VO, NEMA VEZE: Ili kako od euforije do neviđenog debakla za samo jednu noć

Fudbal
IGRAJ SARAJ'VO, NEMA VEZE: Ili kako od euforije do neviđenog debakla za samo jednu noć
.

Na Koševu ništa novo. Od euforije do neslućenog debakla. Tako se može opisati početak nove sezone na najvećem bh. stadionu. Izgledalo je gotovo idealno do sinoć, ali samo za nekog ko nije baš upućen u dešavanja u Bordo klubu. Previranja koja već godinama traju nisu prevaziđena, već je zabilježen i najteži poraz jednog bh. tima na evropskoj sceni. Još na domaćem terenu. Uoči duela s Atalantom stvorena je euforija kao da je Sarajevo favorit i siguran putnik u treće pretkolo Evropske lige. Međutim, realnost je sasvim drugačija. Atalanta je ekipa koja je kao sedma završila prošlu sezonu u Seriji A, a skoro do samog kraja bila i legitiman kandidat za plasman u Ligu prvaka. 

I nakon prvog duela u Reggio Emiliji tvrdio sam da je rezultat zapravo plod lude sreće, jer dovoljno se prisjetiti igre Bordo tima u prvom dijelu susreta. Italijani da su bili prisebniji i uigraniji mogli su već tada do vrha napuniti Pavlovićevu mrežu. Sreća je pak, baš kao i one lude istanbulske večeri, bila na našoj strani. Nažalost rekao bih, jer u suprotnom se ne bi stvorila velika euforija i pojedinci dizali u visine.  

Realnost je sasvim drugačija, naši klubovi na jedvite jade prođu jedno ili dva pretkola, a onda slijedi bolno prizemljenje. Oštetio nas sudija, bili loši tereni, atmosfera nas ponijela, trener nije kriv već isključivo igrači... Samo su neke od već odavno izlizanih floskula s kojima se nalaze raznorazna opravdanja. I tako unedogled. Niko pak nema hrabrosti i preuzeti krivicu na sebe. Surova istina je da smo kilometrima daleko od Evrope i da ne zaslužujemo više. Nije problem u tome što izgubiš od jedne Atalante, već je problem ako se nedovoljno boriš i potoneš već u 15. minuti duela. Također, problem je ako iz svega ne izvučeš neku pouku. Samo teško da trenutno neko na "Koševu" ima ko bi je zaista i izvukao, uz dužno poštovanje svima. 

Nije problem samo u golmanu Bojanu Pavloviću, on je mnogo dublji i teži za riješiti. Bordo tim je opet gotovo bez greške riješio prijateljske mečeve uoči sezone (kao što je to već običaj godinama), a onda kiks za kiksom. Došao je prvi evropski ispit i duel s armenskim Banantsom. Dvije pobjede, gostujuća na jedvite jade ako ćemo realno. I onda duel s Atalantom. Samo laik je mogao očekivati da Sarajevo s trenutnim igračkim kadrom može nešto više. Međutim, 2:2 u Italiji i sve je bilo spremno za euforiju. Husref Musemić je od neznalice postao Carlo Ancelotti, halalili su mu i poraz u Bijeljini na startu šampionata iako je bilo izuzetno bitno dobro početi prvenstvo. 

Sinoćnji debakl dobro je, nadam se, otrijeznio mnoge pa da više budni ne sanjaju. Bez sistematskog ulaganja u sport neće biti ni nekih većih rezultata. Ne samo na "Koševu", već i u drugim sportskim klubovima širom nam drage domovine. Svi napreduju, pa i klubovi iz Albanije i Kosova, samo naši stagniraju. Nevjerovatno je, 23 godine nakon agresije, kako izgledaju naši stadioni i kako se bori za boje dresa kluba koji te redovno plaća (isuviše za ono što pokažeš). Siguran sam da se bolji fudbal igrao ranije, u težim uvjetima, kada igrači nisu bili sigurni ni da će dobiti zasluženu platu, a premije su bila misaona imenica. 

Amaterizam nas ubija i ubit će dok god se ne lupimo jako šakom o glavu i dođemo sebi, tj. vratimo se u realnost koja nije nimalo lijepa. Recimo jedan Spartak iz Subotice izbaci veliku Spartu iz Praga, koja je ne tako davno dobrano isprašila isto ovo Sarajevo. A navijači sarajevskih rivala se zanose i tvrde da se njihovi klubovi mogu nositi s Rijekom, Osijekom, Hajdukom, Partizanom. Sve je to već minimalno dvije klase iznad, po svemu, samo mi smo ostali da tavorimo. Mnogo je razloga za sinoćnji debakl, ali najviše brine to da je borba za titulu u Premijer ligi BiH možda već i izgubljena. Pravo stanje stvari vidjet ćemo u Tuzli, kada Bordo tim gostuje uvijek neugodnoj Slobodi. Da li će se kod balerina u bordo dresovima probuditi neki osjećaj ponosa (ako ga uopće i imaju) - ne mogu sa sigurnošću tvrditi. 

U neka znatno teža vremena na stadionu "Koševo" gostovali su veliki United ili recimo HSV, kojima realno ovakva Atalanta nije ni do koljena. I Bordo klub se ravnopravno nosio, čak bio i kandidat da ih izbaci. Tek sada mi je jasno zašto moj otac kaže za ovu prepotentno prozvanu Premijer ligu da nije ravna ni nekadašnjoj Zonskoj. Koliko bi danas vrijedili jedan Vahidin Musemić, Asim Ferhatović, Safet Sušić, Boško Antić, Faruk Hadžibegić, Mirza Kapetanović i brojni drugi? Sigurno mnogo više nego ove zvijezdice koje primaju i po 3.500 eura mjesečno, a za šta zapravo?! Da nam van terena kažu kako vole Sarajevo, a to ničim ne dokažu. Lijepo li je biti igrač velikana s Koševa, pa nakon teškog poraza imati obraza i kačiti fotke po društvenim mrežama nakon debakla poput onog sinoć. 

Dalo bi se još satima pisati o ovoj temi, o tome ko vodi klub, kako se vodi i slično, ali sve je to dobro poznato. Za onakav debakl u evropskim velikanima letjele bi glave, ne samo trenerova, već i članova uprave. Kod nas teško da će se išta desiti, čekat će se da prođe pet, šest dana pa da "bolesnici" bordo boje opet dođu i podrže manekene u Premijer ligi BiH. Iako to ovi ničim nisu zaslužili. Najpravednije bi bilo da igrači sami skinu dresove i priznaju da su ukaljali čast kluba čije boje su ponosno branili brojni velikani ove igre.

PITANJE ZA UPRAVU I IGRAČE JE SLJEDEĆE: Je li vas imalo stid, stid svih onih koji su sinoć došli da vas podrže. Bilo je tu svijeta koji je davao posljednju marku jer je već 2. u mjesecu, a ni platu za prošli nije dobio. Bilo je tu deda koji su od svojih mizernih penzija odvojili od usta da bi dali vama da vas gledaju kako se brukate kao nikad na terenu. Je li vas stid i do kada ćete obmanjivati bh. javnost da ste najroganizovaniji klub na ovim prostorima (a donedavno ste tvrdili i šire). Nije vas stid jer ste takvi kakvi ste i udobno zavaljeni u fotelje ćete uzimati enormno visoke plate, iako ih ničim niste zaslužili. Da je sreće i pravde - nikad vi Koševa ni na razglednici ne bi vidjeli...

Također, moram spomenuti i to da je bilo dosta nelogičnosti oko samog sastava, iako je sasvim jasno da neki igrači koji su u puno boljoj formi su zakovani za klupu ili tribine, a da igraju oni koji realno nemaju mjesta u timu i to dokazuju samim pristupom i igrama na terenu. Ipak, opet ćemo se voditi onom - IGRAJ SARAJ'VO, NEMA VEZE...

Piše: Mirza Hadžijusufović

Ne propustite