GDJE RODITELJI GRIJEŠE: Kako da upropastite odnos sa vašim tinejdžerom?

Napisala Michelle Lehnardt

Jedne večeri moj sin je došao kući i rekao: „Nevjerovatno je koliko djeca mrze svoje roditelje!“  Razgovarali smo više od sat vremena o tome te sam tokom proteklih nekoliko mjeseci intervjuirala nekoliko tinejdžera da rasvijetlim ovu tvrdnju.

Dobre vijesti: većina tinejdžera zapravo lako opraštaju greške svojih roditelja, prepoznaju vlastite mane i pokazuju spremnost da oproste drugima njihove. Kada je u pitanju zdrav odnos, tinejdžeri vas vole zbog toga što vi jeste. Možda se stide kada ih zagrlite pred prijateljima ili ih odvezete do škole. Ipak, nije im ustvari bitno da li imate koji kilogram viška i oblačite li se po staroj modi.

Čak i najbolji među nama će prepoznati svoje vlastite promašaje na listi koja slijedi, ali gledajte to kao priliku da se popravite, a ne da se kudite. Svaka veza zahtijeva trud, ali način na koji komunicirate sa svojim tinejdžerom može biti spasonosan. I najveći problemi su rješivi kada imate dobar odnos, a čak i najmanji problemi mogu biti katastrofalni kada je vaš odnos nabijen tenzijom.

1. Ne slušate

Prije nekoliko godina dobila sam neprocjenjiv savjet: „Kada tvoje dijete napuni 13 ili 14 godina ono već zna tvoje mišljenje o svemu pod nebeskom kapom. Tvoj posao od tog trenutka pa nadalje je da šutiš i slušaš“. Prvi put kad sam čula ovaj savjet osjećala sam se pomalo defanzivno. Još uvijek sam imala toliko toga da podijelim! Stvari se mijenjaju, kako da ponudim svoju mudrost kada nastanu neki novi problemi? Postoji srž svega. Stvari se mijenjaju. Kao odrasli ljudi, mi mislimo da znamo sve o svijetu tinejdžera, ali naš svijet se tako brzo okreće i odnosi nas dalje od 70-tih, 80-tih i 90-tih i dalje od svega što znamo. I evo šta sam naučila – kada odvojite vrijeme da slušate, zaista slušate, vaša djeca će tražiti vaše mišljenje.

2. Pretjerano kritikujete

Mislim da svi znamo loše strane kritikovanja, ali kada je u pitanju roditeljstvo kritikovanje (u određenoj mjeri) je nužno zlo. Veza između roditelja i djeteta je jedna od rijetkih veza u kojoj je potrebno da ispravljate. Naš je posao da naučimo djecu da češljaju kosu, iznose otpatke, rade zadaću. Kritike bi trebale biti upućene na blag način i umjereno. Niko ne podnosi navalu kritike, pogotovo ne tinejdžeri. Zapamtite, djeca po cijeli dan slušaju kritike od nastavnika i druge djece, dom bi trebao biti mirna luka prihvatanja i ljubavi (i povremenih podsjetnika da trebaju skratiti nokte).

3. Postavljate previše pitanja

Ova pritužba se možda čini kontradiktorna prvoj. Kako roditelj može slušati a da ne postavlja pitanja? Mislim da svi znamo da postoji ogromna razlika između postavljanja pitanja i slušanja. Gdje si bio/la? S kim si bio/la? Šta si radio/la? Zar i vi ne mrzite kada vas neko „rešeta“ pitanjima uopće ne čekajući da odgovorite? Postavite jedno ili dva pitanja, i onda samo sjedite i slušajte. Neka u vašem razgovoru bude i pauze.

Kada podučavam, volim da u mojoj učionici bude prave diskusije. Naučila sam da postavim pitanje i onda čekam. Kako vrijeme prolazi, naslonim se na tablu i kažem „Uredu je, mogu čekati“. Bez iznimke, naučim najviše od svog razreda kada dozvolim da u učionici zavlada tišina. Isto je i kada razgovaram s djecom. Kada razgovor zamre, jednostavno recite: „Ja slušam“. Ta pauza, dozvoljavanje djetetu da sabere svoje misli, nudi im sigurnost i vodi do pravog razgovora.

4. Pričate neugodne priče i žalite se na njih javno

Rijetko se desi da odem na neko okupljanje ili društvenu mrežu a da ne čujem nekoga kako govori loše o svojoj djeci. Ponašaju se kao da je normalno pričati o tome da su njihova djeca uništila njihov život. U dosta slučajeva, njihova djeca slušaju ovu navalu uvreda. Možete li zamisliti da stojite u uglu sobe i slušate vaše roditelje kako pričaju o tome da ste vi grozni? Ljudi se ponašaju u skladu sa načinom na koji ih mi tretiramo i ako roditelji tretiraju svoju djecu na loš način djeca će ili postati loša ili isključiti svoje roditelje iz svog života. Jedan dječak je rekao: „Kuća mojih roditelja je samo mjesto gdje ja spavam. Zašto bih želio biti u kući u kojoj je sve što ja radim pogrešno?“

5. Stereotipizirate njihovo ponašanje

„Svi tinejdžeri su ludi/sebični/neodgovorni/lijeni“. Nekako je društveno prihvatljivo omalovažavati tinejdžere. Da, tu je ta cijela stvar sa razvojem mozga, ali većina tinejdžera koje ja znam rade izvrstan posao kada je u pitanju upravljanje komplikovanim životima. Vidim studente koji posvećuju stotine sati radu, sviranju instrumenata, kreiranju kompjuterskih aplikacija, prisustvovanju časovima, igranju sportova, sudjelovanju u predstavama i plesovima, i to sve dok rade honorarne poslove, paze na svoju braću i sestre i peru posuđe navečer. Možda bi im mogli malo i popustiti kada zaborave oprati posuđe?

6. Borite pogrešne bitke

Svi znamo za stereotipnu priču o tjeranju djeteta da sjedi za večerom sve dok ne pojedu svoje povrće. Prije nego zauzmu stav povodom ovoga, roditelji treba da se zapitaju da li je to vrijedno? Tinejdžeri se suočavaju sa toliko velikih stvari da njihov izbor povrća zaista nije bitan. Ustvari, većina tih bitki nije bitna. Ukoliko djeci date slobodu izbora u mnogim poljima njihovog ćivota, veća je vjerovatnoća da će oni slušati mišljenje svojih roditelja kada su u pitanju krupne stvari. Kad god pišem o medijima, primim dosta kritika o svom ludo striktnom roditeljstvu, ali ako pitate moju djecu oni će vam reći da sam izuzetno popustljiv roditelj. Kako Hans kaže: „Mi nemamo puno pravila“. U suštini, naša pravila su bazirana na vodećim principima a ostale stvari dolaze i prolaze.

7. Očekujete trenutnu pokornost

Prečesto roditelji očekuju od djece da skoče i povinuju se njihovim zahtjevima na način na koji to nikad ne bi očekivali od svojih supružnika ili od samih sebe. Potrebna je minuta da završite šta radite i ispraznite smeće/sklonite cipele/donesete namirnice. Ukoliko nema požara na vidiku, poštujte vrijeme vaše djece isto kao što zahtijevate da se poštuje vaše.

8. Konstantno sumnjate

Kada očekujemo najgore od ljudi, oni se obično ponašaju u skladu s tim. Da, roditelji trebaju biti oprezni i pažljivi, svi bi trebali znati prepoznati znake depresije, zloupotrebe droga, alkoholizma, promiskuiteta itd., ali ako roditelji stvore okruženje krutih pravila, sumnje i nepovjerenja, djecu sve više privlači opasno ponašanje. Roditelji mogu biti na oprezu i bez da uništavaju svoju vezu sa djecom. U mom domu, imamo dva šifrom zaštićena kompjutera i moja djeca znaju da redovno provjeravam historiju pretraživanja. Ne radi se o tome da ne vjerujem svojoj djeci, nego jednostavno znam da je pornografija lako dostupna i posebno privlačna kad su djeca umorna, usamljena ili se dosađuju. To je poput čuvanja pištolja u ormariću – brava postoji da zaštiti one koji mogu postati znatiželjni o nečemu što bi moglo uništiti njihov život.

9. Škrtarite sa izvinjenjima

Čini se da su pojedini roditelji poput trogodišnjaka koji misle da će ih iskreno izvinjenje koštati novca, ponosa ili statusa. Svaki put kad vičete na svoji djecu ili ih neopravdano kaznite vi ustvari stavljate ciglu na zid između vas. Žaljenje i oprost mogu ukloniti te cigle, ali ako dozvolite da ih se dosta složi izgradit ćete snažan zid između sebe i svog tinejdžera. Svaki roditelj pravi greške, ali trebali bi biti spremni na izvinjenje. Naša djeca uče na našim primjerima i onda kada pokažemo žaljenje za našim pogreškama i pokušamo se popraviti. Zauzvrat će tinejdžeri naučiti da lakše ponude izvinjenje i oprost – što su dvije zdrave navike za sretan život.

10. Dozvoljavate im da misle da vam je važniji telefon/auto/prijatelji/golf klub itd.

Moji tinejdžeri MRZE kada pričam na telefon dok se vozim s njima. Čak i kada nisu razpoloženi da čavrljaju, ne vole da budu tretirani kao vrećica s namirnicama na sjedišti pored mog. Nekad zaista moram primiti poziv, ali svjesna sam da su moja djeca sretnija ako taj poziv traje kraće te ako ponudim izvinjenje. Ne provodim ni blizu onoliko vremena sa svojim tinejdžerima kao dok su bili mali i zaista treba da budem tu za njih kada smo zajedno. Ne radi se o tome da tinejdžeri treba da budu tretirani kao da su centar univerzuma – oni jednostavno treba da znaju da su vam važni. Ako slučajno ogrebu vaše auto ili saviju golf palicu, opet moraju da znaju da su vam važniji od bilo koje materijalne stvari. Kada se vaša djeca osjećaju cijenjeno, i oni cijene svoju vezu sa vama.

11. Kritikujete njihov izgled

Svi znamo da su tinejdžeri osjetljivi kada je u pitanju njihov izgled ali ipak si ne možemo pomoći da ne savjetujemo, kritikujemo ili iznosimo svoje mišljenje. U dobi od 11 ili 12 godina, dječake treba podsjetiti da se tuširaju, češljaju kosu i nose dezodorans, ali u dobi od otprilike 13 godina dječaci i djevojčice već trebaju znati osnove održavanja tijela. Od te dobi pa nadalje, vaši savjeti treba da budu suptilni podsjetnici, a ne kritike. Pomaže ukoliko uspostavite neki porodični standard – svi se tuširaju, peru rublje, četkaju zube, jedu svoje povrće, rade neku vrstu fizičke aktivnosti svaki dan itd. – više nego kad se te akivnosti razlikuju od osobe do osobe. Roditelji bi trebali pomoći – obezbijediti preparate za akne, zdravu hranu, prilike za vježbanje, pomoć pri kupovini odjeće itd. – ali uporno kritikovanje može samo naškoditi vašem odnosu.

12. Poredite ih

Još jedan obrazac ponašanja koji bi trebali izbjegavati ali nekako svaki roditelj u jednom trenutku padne u iskušenje da poredi dijete sa braćom i sestrama, susjedima, rođacima ili poznanicima. Po mom mišljenju, najbolji način da izbjegnete ovakvo ponašanje je da zamislite kako bi se vi osjećali da vas supružnik upoređuje sa sestrom, susjedom, poznanicom...

13. Očekujete vještine u sportu, plesu, muzici

Nikad neću zaboraviti onaj jedan put kad sam sjedila i gledala sinovljevu bejzbol utakmicu i gledala oca kako viče na svog sina zbog ispadanja. Tokom godina, na raznim sportovima, recitalima i plesnim treninzima svjedočila sam desecima roditelja koji omalovažavaju svoje dijete ukoliko njegova izvedba nije u skladu sa roditeljskim standardom.

Također neću nikada zaboraviti kako se moja prijateljica Judy Wolfe obratila djeci koja su prisustvovala sahrani njenog sina: „Reći ću vam jednu veliku tajnu vaših roditelja. Znate ono kada dignu frku zbog vaših ocjena i upadanja u tim i osvajanja nagrada?“ Njene oči su preletjele prostoriju vidjevši da je kapela puna djece i tinejdžera.

„To takmičenje, ta želja da vaša izvedba bude savršena, sve je to samo rpedstava. Vaši roditelji vas svakako vole. Od momenta kad ste se rodili oni vas obožavaju – sve što je trebalo da uradite je da se pojavite u njihovim životima.“

Ukoliko ste čitali sve do sada, vi ste roditelj koji voli svoju djecu i naporno radi na stvaranju sretne porodice. Vjerujem da svako od nas posjeduje bolji osjećaj i intuiciju kada su u pitanju naša djeca, više nego što je sadržano u bilo kojem roditeljskom priručniku. Više nego išta, treba samo da se sjetimo da tinejdžeri još uvijek uče. Svi mi još uvijek učimo. Moramo ponuditi jedni drugima strpljenje, oprost i sposobnost da se svemu nasmijemo.

Čak i dok ovo pišem, mogu primjetiti šupljine na listi, čujem argumente od onih koji se ne slažu. Samo zato što pokušavam da ne očekujem previše ne znači da ustvari ne očekujem previše od svoje djece. Očekujem dobre ocjene, oprano posuđe, lijepo izražavanje, očekujem da moja djeca hodaju deset kilometara, sviraju instrumente, čupaju travu iz cvijetnjaka, čitaju knjige, pomažu susjedima, sprijatelje se sa onima koji su usamljeni, i budu ljubazni. Postoji jedna stara ali konstantna zabluda o roditeljima koji vladaju čvrstom rukom, ali uspostavljanje sretnog, otvorenog i ljubavlju ispunjenog odnosa sa našom djecom je daleko važnije od bilo kojeg oblika discipline. Tinejdžeri koji su naoružani vrijednostima i voljeni kao pojedinci će cvjetati čak i u najtežim uvjetima.

Koji je najbolji razlog za uspostavljanje sretnog odnosa? Tinejdžeri su tako zabavni. Oni ispunjavaju kuću muzikom i plesom, interesantnim razgovorima, šalama i spontanim aktivnostima. Ako imate sreće, oni će pozvati druge tinejdžere da sa njima dijele priče, hranu, snove i smijeh. Ne bojim se za budućnost. Tinejdžeri koje ja znam su pametni i vatreni, puni ideja i neočekivane ljubaznosti. Drago mi je kada pričaju sa mnom, ja ih uvijek slušam.