CIJELA JUGOSLAVIJA JE ZA NJIM PLAKALA: Stihovi koji su uklesani na grobu Neše Leptira kriju TAJNU od koje ćete se NAJEŽITI

Legendarni Nenad Radulović poznatiji kao Neša Leptir, rok muzičar i frontmen grupe "Posljednja igra leptira" tragično je preminuo 1990. u 31. godini. 

Iza sebe je ostavio hitove zbog kojih i danas pustimo suzu. 

Neša je karijeru započeo 1979. kao pjevač grupe ''Posljednja igra leptira''. Prvi album zvao se ''Napokon ploča'', a pjesme ''Nataša'' i ''Vrati se'' su ih odmah proslavile. Bend je uspio bez i jedne reklame da za nekoliko mjeseci čak 15 puta napuni pune dvorane Doma sindikata. Tako je počela priča velikog uspjeha i slave ovog benda.

Grupa se proslavila pjesmama kao što su ''Jeleni umiru sami'', ''Grudi balkanske'', ''Dečko hajde oladi'', ''Srce od meda''.

"Posljednju igru leptira" Neša je osnovao 1979. sa drugarima iz komšiluka. O tome koliko je bio popularan u Beogradu svjedoči činjenica da su imali više od 200 živih nastupa i čak 15 puta napunili Dom sindikata prije nego što su snimili prvi album "Napokon ploča".

Koncerte je često počinjao stihovima: "U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu". 

Njegov neobuzdani humor i originalnost su činili od svakog nastupa scenski spektakl, koji je u isto vrijeme bio i muzički i komičarski show, a publika je jednostavno bila zaljubljena u njega. 

Pjesmu koju je dobio od drugarice Suzane mnogi navode kao inspiraciju za naziv benda, a tajna zbog čega su mu bili toliko posebni nikad nije bila otkrivena.

Razbolio se iznenada. Imao je tumor u lijevom testisu, koji ljekari nisu otkrili na vrijeme i koji je metastazirao na pluća i mozak. Poslije prve operacije izgubio je kosu, ali od nastupa nije odustajao. Nosio je šešir. Za njim su mnogi tugovali, a njegove pjesme veliki su hitovi i dan danas.

"Svako od nas neku svoju priču ima što u tami tišti, a puteve bira samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je tužni na krilu leptira..." Ovo su stihovi koje je frontmen grupe

"Posljednja igra leptira" Nenad Radulović jednom dobio na poklon, a iste riječi su se našle na njegovom grobu i sažimaju svu lepotu i tugu života koji se ugasio u 31. godini 12. februara 1990.

Podsjetimo se jedne od pjesama: