Svi grijesi čelnika i članova FK Sarajevo spram 'bolesnika' bordo boje: Bezvoljnost i jalovost igrača, plašljiv stručni štab i rezultat neće doći

Fudbal
Svi grijesi čelnika i članova FK Sarajevo spram 'bolesnika' bordo boje: Bezvoljnost i jalovost igrača, plašljiv stručni štab i rezultat neće doći
.

Fudbaleri Sarajeva porazom su otvorili drugi dio sezone u Premijer ligi BiH. Iako su se najavljivale velike stvari, već sada je jasno da je titula prvaka Bosne i Hercegovine skoro pa nemoguća misija. Sramotno je vidjeti onakvo izdanje igrača na terenu na kojem više nego ikada moraju pružiti i iznad svojih mogućnosti. Upravo na toj kobnoj "Pecari" Bordo klub nikada u prvenstvenim mečevima nije slavio. U 21 gostovanju na "Pecari", Sarajevo je doživjelo čak 16 poraza, dok je slavilo samo dva puta. Zanimljivo, ti trijumfi su bili u finalnim utakmicama Kupa BiH, što znači da Bordo klub nikad nije slavio ovdje u okviru Premijer lige BiH. Vrijedi dodati i to kako je Sarajevo u prethodnih 18 godina postiglo samo 10 pogodaka u Širokom Brijegu, a svaki put se u strijelce upisivao drugi igrač. Pa da je "Santiago Bernabeu" previše je.

"Nismo uspjeli sačuvati prednost. Umjesto da kod rezultata 0:1 budemo mirniji i pokušamo nešto više napraviti kroz pas igru, prihvatili smo igru bez igre i možemo reći da je Široki zasluženo pobijedio. Bolje su ušli u utakmicu i više su željeli pobjedu", rekao je nakon jučerašnjeg poraza Husref Musemić i dodao kako svojim igračima najviše zamjera na lošem otvaranju utakmice. Nevjerovatno, ali i to da čujemo - u modernom sportu ima rival koji više želi pobjedu, odnosno ima i pojedinaca koji to ne žele?! I to se već ponavlja neko vrijeme, od gradskih derbija, Zrinjskog, evropskih avantura pa do "Pecare". Vrijeme je i da legenda poput Musemića stisne gas i pokaže mjesto na klupi pojedinim "zvjezdicama" dok ne postane prekasno. Također, postalo je više iritantno da nakon svakog neuspjeha se razlog traži u samim igračima, te da se apsolutno nikad ne preuzme i vlastita odgovornost.

Velih devet bodova iza Željezničara, odnosno osam iza Zrinjskog dovoljan su razlog da se upale svi alarmi na "Koševu". Ipak, čeka se naredna utakmica, eventualna pobjeda, pa će se sve negativnosti kao bezbroj puta do sada gurnuti pod tepih? Do kada, pitam se ne kao novinar već kao simpatizer bordo boje. Već sve viđeno nebrojeno puta ponavlja se iz sezone u sezonu, navijačima se samo zamazuju oči, a nerad i nekvalitet uvijek isplivaju. Još jednom dobro odrađene pripreme u Antaliji, bar to rezultati pokazuju. Blaga euforija je nastala nakon pobjede nad ovosezonskim učesnikom Lige prvaka, Qarabagom. Sve je bilo idealno, čak je i Husref Musemić bio zadovoljan.

"Ovo je bila jako dobra utakmica, trkački smo bili dosta dobro raspoloženi. Rezultat je sigurno u drugom planu, ali je on pokazatelj naše igre danas. Raduje me pristup igrača prije svega. Svi su bili dobro raspoloženi, igrali smo dobar presing i osvojili brojne lopte. Imali smo prilika koje nismo realizovali i pokušat ćemo da budemo u narednom periodu ovakvi kakvi smo bili danas", istakao je strateg Bordo tima nakon tog trijumfa nad bukvalno rečeno rezervnim timom prvaka Azerbejdžana.

I opet stara priča. Nakon blistavih izdanja u Antaliji u domaćem prvenstvu igrači "meda ne mogu". Zašto je to tako ostaje enigma već sezonama. I ostat će vjerovatno jer na Koševu nema nikog hrabrog da se uhvati u koštac s tim. Već sada se s pravom postavlja pitanje zašto ići u Tursku i obavljati pripreme na idealnim terenima, pogotovo kada se zna da igrače očekuje povratak u surovu realnost, na bh. pašnjake i kaljuže. Jednostavnije i bolje je odvesti ih na recimo Igman, da "dušu ispuste" i pokažu zašto nose dres bh. velikana i zaslužuju li ga uopšte. Zašto odraditi prireme i voditi silnu mladost, kada se zna da će dobivati minutažu "na kapaljku"? Dokle da se lažemo i zamajavamo javnost?!

Navijače naročito boli činjenica da je u jučerašnjem, veoma bitnom duelu za izlazak u Evropu, strateg tima s Koševa kombinovao pa smo tako na mjestu stopera vidjeli zadnjeg veznog Adukora, na bekovskoj poziciji pogubljenog Anela Hebibovića koji je blistao u Turskoj kao krilo pa do toga da na klupi nije bilo rezervnog napadača. O članovima Akademije da i ne pričamo. Elvedin Herić je konačno trebao da se ove sezone nametne i postane u budućnosti vjerovatno kapiten ekipe, a jučer ga nema ni u zapisniku. Tu je naravno i Said Husejinović, koji se već odavno čeka da bljesne ali izgleda da to više nikad nećemo vidjeti. S pravom se pitamo zašto priliku nisu dobili omladinci poput Nihada Mujakića, Halida Šabanovića ili recimo Alena Mustafića? Da li ovi momci služe samo da popune brojku mlađih igrača na klupi ili se pak ozbiljno na njih računa? Izgleda da je samo kod nas talenat neko ko ima recimo 25 godina, te da su rijetki stručnjaci koji imaju hrabrosti gurnuti talente u "vatru". 

Vladan Kovačević, Jovan Blagojević, Hamza Čataković, Adnan Osmanović, Vedad Gljiva, Anes Vazda, Nedim Hadžić, Demirel Veladžić, Edvin Rastoder, Semir Smajlagić, Imad Rondić, Rijad Sadiku i brojni drugi do sada su morali dobiti priliku da iskažu svoj potencijal ili da pokažu da ne zaslužuju ovaj dres kojeg su u prošlosti nosili velikani poput Haseta, Sušića, Pašića, Hadžibegića... S pravom se moramo zapitati da li će Mujakić, Šabanović, Mustafić, Anđušić i drugi mladi igrači završiti avanture s Koševa tako što će biti prodati u bescijenje samo kako bi se zaradila koja desetina hiljada eurića. Treba prije svega biti iskren i pogledati istini u oči, a ne skrivati je ispod tepiha. Posudba ili prilika u prvom timu je jedino realno rješenje za ove igrače, a ukoliko se nastavi praksa dovođenja igrača sa strane onda Akademija zaista i nije potrebna.

Hamza Čataković je bukvalno otjeran s Koševa, a da mu nije pružena adekvatna šansa da se nametne, slično je i sa Imadom Rondićem, a ovi momci su dokazali u Evropi da itekako imaju osim potencijala i kvaliteta. S druge strane, bili smo prisiljeni gledati raznorazne anonimuse umjesto ovu djecu koja itekako obećavaju. Jer kakvu će oni imati želju i ambiciju ako se dokažu u prijateljskim mečevima i na treninzima, a šansu opet dobiju "igračine" poput Hodžića, Bekića, Hebibovića, Velkoskog i ostalih?! Posljednji primjer nam je mladi Smajlagić, koji je konstantno u prijateljskim mečevima tresao mreže, a onda odjednom pred nastavak šampionata raskinuo saradnju s obrazloženjem da se nije nametnuo struci. Laički rečeno, tokom ljeta pokušali smo ga prodati bilo gdje samo da zgrnemo poneku hiljadu eura, a znali smo da mu šansa neće biti pružena. Niko me ne može ubijediti da pomenute "igračine" su mnogo bolje od naše djece, te da posljednje pojačanje u vidu Makedonca Marjan Altiparmakovski je mnogo bolji od recimo "neprespektivnog" Smajlagića.

Tokom ove zime svjedočili smo prodajama kapitena Marka Mihojevića, zatim omladinaca Nedima Hadžića, Demirela Veladžića i Rijada Sadikua. Posljednji trojac brojni evropski stručnjaci ubrajaju među velike talente svjetskog fudbala, samo nama na Koševu ne valjaju. Drago mi je zbog tih mladića što su dobili priliku da se dokažu vrlo rano na evropskoj sceni, ali neću prežaliti jer smo napokon imali priliku da za sezonu, dvije gledamo tim koji bi većinom činili omladinci i igrači ponikli na Koševu. Dosta toga obavijeno je velom tajne u Bordo klubu, od samih odšteta za pomenute fudbalere pa do toga da li je i koliki dogovoren procenat od budućih prodaja. To odmah otvara prostor za brojne malverzacije, kojih je ruku na srce u prošlosti bilo i previše. Nadamo se da se gospoda iz udobnih fotelja neće oglušiti na ovakve stvari, te da će javnosti ponuditi konkretnije odgovore. Jer zarađene su za naše uvjete ogromne pare, a u šta će biti uložene ama baš niko nije siguran. I hoće li uopće završiti tamo gdje trebaju, u klupskoj kasi.

Također, nevjerovatno je da se nikakve pouke iz prošlosti nisu izvukle. Ubrzo ćemo imati opet slučajeve poput Harisa Duljevića, odnosno da najbolji igrači na kraju sezone napuštaju klub bez prebijene pare jer se lafo ganjao neki rezultat. Na Koševu dosta toga ne štima, mediji se baš i ne žele pozabaviti tom tematikom, ali zato su navijači odavno rekli svoje. Najbrojnija i najodanija grupa na ovim prostorima uprkos svemu gromoglasno pruža podršku momcima u bordo dresovima, iako to ovi ničim nisu dokazali da zaslužuju. Treba biti svjestan da navijači Sarajeva odavno nemaju pravog razloga za radost, jer po nepisanom pravilu nakon nekoliko dobrih rezultata preko noći u Titovu 38b dođe do velikih trzavica. Tokom ovih godina shvatio sam da je veoma teško biti navijač Sarajeva, ali srce je tako odabralo i ostat će zauvijek. Bolesnici bordo boje, koji prate tim na domaćem terenu  i gostovanjima sigurno su zaslužili mnogo više od, ponavljam, ispraznih obećanja. Što je dosta, dosta je gospodo. Ko radi, istina, i griješi, ali toliko je toga pogrešnog odrađeno u posljednje vrijeme na Koševu da se teško svega i prisjetiti. 

31. maja 2015. osvojena je posljednja titula prvaka Bosne i Hercegovine i najavljivan je konačni iskorak u Evropi. Neću podsjećati na isprazna obećanja čelnika kluba kako će se proštetati Premijer ligom BiH narednih sezona, kao i na najave velikih pojačanja. Međutim, od toga očekivano nije bilo ništa, već su kola krenula stranputicom. Katastrofalna klupska politika dozvolila je pravi odliv igračkog kadra (da se ne izrazim progon). Nevjerovatno da preko noći ti isti šampioni više ne valjaju, a odjednom su kvalitetniji inostrani igrači (od kojih neke ne možemo pronaći ni na Googleu). Delač, Barić, Stojčev, Bekić, Velkoski, Tatomirović, Benko, Berberović, Cimirot, Puzigaća i Radovac postava je koja je savladala 31. maja te 2015. dobila Slobodu i na Koševo donijela toliko željenu titulu. Od ovog igračkog kadra, slovom i brojem samo jedan fudbaler i dalje nose bordo dres (Samir Radovac). Neki su prodani u inostranstvo, nekima se zahvalilo na saradnji, dok su pojedini bukvalno perfidno otjerani. Sramotno za klub ovakve tradicije i historije, ali to očito ne smeta klupskim čelnicima koji uživaju zavaljeni u fotelje dok istinski navijači tuguju nakon skoro svakog meča. Sposobni su čak vas ubijediti da niste pravi navijač kada OPRAVDANO ih kritikujete, a dobit ćete i odgovor da je ovo najbolja uprava još od nakon rata.

Ipak, istina je daleko od toga. Dokaz tome su stalni protesti navijača tokom mečeva, a publiku prevariti ne možete. O smijenjenim trenerima proteklih godina odavno je sve već rečeno, a nikakve pouke se nije izvuklo. Čelnici su vratili ponovo Husrefa Musemića na klupu, pokušavajući "zamazati oči" armiji navijača i donekle su u tome i uspjeli. Krenula je serija dobrih rezultata, ali dosta toga na površinu je isplivalo nakon katastofalne predstave na Grbavici u gradskom derbiju. Isprazna obećanja i samouvjerenost, da ne kažem bahatost, po ko zna koji put obili su se o glavu igračima. Također, nekoliko posljednjih transfer rokova odrađeni su zaista katastrofalno, dovođeni su brojni anonimusi na uštrb vlastite djece. Proteklih godina najavljivani su spektakularni transferi u vidu dolaska Misimovića, Spahića, Salihovića, Babovića, Stevanovića i još nekih klasnih igrača, a onda smo bili osuđeni mučiti se gledajući raznorazne Bariće, Kramare, Crepulje, čuvene Brazilce s Mijanmara i još desetine drugih itekako upitnih fudbalera. Čak je pitanje da li imaju zadovoljavajuće reference da igraju u Prvoj ligi Federacije. 

Za dobrobit ovog Sarajeva, snage bi se trebale ujediniti kao nikada do sada, postaviti pravi ljudi na odgovarajuće pozicije (od same Akademije pa do prvog tima i Uprave), a onda će siguran sam konačno doći i rezultati. I ono najbitnije u svemu ovome - kako je god moguće, na minimum svesti utjecaj raznoraznih mešetara i menadžera koji se stalno vrte oko tima. U protivnom, ovaj tim osuđen je na tavorenje u sredini tabele, te će i dalje biti potrebno na Koševo nositi tablete za smirenje, a gostujuće pobjede biti misaona imenica. U suprotnom, mogli bi gledati i grčevitu borbu za sam izlazak u Evropu. Smatram da je bolje s trenutnim kadrom i ne izboriti je, nego se brukati bez adekvatnih pojačanja. Pod pojmom adekvatnim podrazumijevam klasne igrače, a ne raznorazne otpatke iz Partizana, Hajduka i brojnih drugih slabijih klubova. Problema je zaista previše, ali itekako boli i to što Sarajevo nema za kapitena nekog iz svog igračkog kadra. Uporno se najavljuje uvođenje velikog broja igrača iz omladinskog pogona, koji većinom griju klubu, počesto i same tribine. Zar nam za to služi Akademija, kojom se brojni članovi Uprave diče? Za doborit ovog kluba potrebno je već od danas krenuti u remont, samo me je strah da nije već kasno...

Piše: Mirza Hadžijusufović

Ne propustite