EKSKUZIVNI INTERVJU: Edin Džeko za SNL magazin

Sport
EKSKUZIVNI INTERVJU: Edin Džeko za SNL magazin
Imate priliku pročitati ekskluzivni intervju Edina Džeke za SNL magazin

U nastavku teksta imat ćete priliku pročitati ekskluzivni intervju Edina Džeke za SNL magazin

 

Prema istraživanju objavljenom prošle godine na Univerzitetu Clark, jednom od najstarijih univerziteta u Sjedinjenim Državama, čak sedamdeset posto mlađih odraslih ljudi smatra da nisu napredovali u karijeri koliko su očekivali.

edin-dzeko-snlba-696x900

Isto istraživanje, samo provedeno tri godine ranije, otkrilo je da toliko posto ispitanika smatra da im je budućnost nesigurna. Da možda stvari budu gore, mladima su pretežno glave pune istih savjeta, tačnije floskula poput ‘slijedi svoju strast’ ili ‘znanje je moć’, a te klišeizirane fraze nimalo ne pomažu, već štaviše – odmažu. Problem je u tome što impliciraju da manjak znanja i strasti predstavlja problem. A to nije istina. Ovakvim stalnim folskuliziranim savjetima nedostaje specifičnosti, a to zbunjuje ljude. Uspješni ljudi za koje kažemo da će postići ono što zamisle, oni govore vrlo precizno. Riječi poput ‘uspjeh’, ‘strast’ i ‘znanje’ toliko se previše koriste da više ni nemaju stvarnog značenja.

Povezivanje vlastitih ciljeva s tim riječima isto je kao da karijeru bacite u vjetar – ne postoji jasna definicija cilja. Ako ste zbunjeni, kako možete znati što naučiti i zašto? S kim ćete se povezati i tko bi vam mogao pomoći? Kako uopće možete vjerovati u sebe i vlastite sposobnosti ako ne znate tko ste? Rješenje je jednostavno, kažu stručnjaci. Odaberite nešto, bilo što specifično i odradite to do kraja.To znači da je za uspjeh važno jasno definirati ciljeve, a jasno definirani ciljevi su specifični i mjerljivi. Specifičnost ciljeva znači da ćete biti u mogućnosti identificirati ciljanu skupinu, što točno želite postići, koji su potencijalni problemi i, ono najvažnije, kako svladati sve prepreke. Ako vam ciljevi nisu mjerljivi, nikad nećete moći odrediti koliko ste blizu ili daleko od cilja. Zato su konkretni kriteriji, mjerljive jedinice napretka, bilo to centimetri u struku ili kune na bankovnom računu, od velike važnosti! Mi znamo nekoga

Sjećate li se prvih koraka u fudbalu? Kako je to bilo?

Naravno da se sjećam. Fudbal je oduvijek bio moj sport na prvom mjestu, te kada god sam imao priliku izaći vani i zaigrati sa vršnjacima, to sam i radio. Kada je počeo rat imao sam šest godina, a u to vrijeme nije baš bilo sigurno boraviti vani i igrati se. Granate su stalno padale, ali smo mi uvijek pronalazili vrijeme i mjesto da igramo fudbal. Sada, kada se sjetim svih tih stvari pomalo me i obuzme strah šta se sve moglo dogoditi, ali to samo pokazuje koliko je ljubav za fudbalom bila jaka. Uprkos granatama, opasnosti koja je vrebala na svakom ćošku, mi smo ipak bili vani i igrali se. Kasnije sam počeo trenirati u FK Željezničar.  Kada sam prvi put kročio na teren bilo mi je jasno da je to moje životno opredjeljenje.

 

Vaši prvi internacionalni uspjesi se vežu za češki klub Teplice, kada ste s 18 godina otišli tamo da igrate. Sjećate li se tog perioda? Šta se sve dešavalo?

Iz Željezničara sam otišao u Teplice, koje su me posudile ekipi Usti nad Labem. Pa, bilo je jako teško odvojiti se od porodice. Nikada ranije nisam bio negdje sam i imao sam sreću da je sam mnom u to vrijeme svlačionicu, ali i stan u kojem sam bio smješten, dijelio Semir Merzić. On mi je olakšao adaptaciju. Sjećanja na taj period su podijeljena. Bilo mi je teško odvojiti se od porodice, prijatelja i svega što je vezano za Bosnu i Hercegovinu, ali sam želio da napravim iskorak u karijeri. Češka je bila prva stanica i svi problemi sa kojima sam se susretao u tom periodu, samo su me ojačali. Davali su mi dodatnu snagu i polako sam se iz dječaka pretvarao u muškarca.

 

2008.godine u Wolfsburg se pridružuje Misimović. S njim ste te godine proglašeni kao najbolji tandem. Kakvo je danas Vaše prijateljstvo?

Misimović i ja se i dan danas družimo. Kao suigrač je bio nevjerovatan. Uostalom, broj njegovih asistencija u sezoni kada smo osvojili titulu prvaka Njemačke sa Wolfsburgom, najbolje govore o tome kakav je bio igrač. Veže nas ista svlačionica iz Wolfsburga i reprezentacije BiH, ali i dugogodišnje prijateljstvo koje datira iz tog perioda i traje dan danas. Sretan sam što sam upoznao čovjeka kakav je Zvjezdan i o njemu imam samo riječi hvale. Nekada je bio suigrač, a danas je moj prijatelj.

edin-dzeko-ssnlba-1392x1949

Dvije godine kasnije postajete najbolji strijelac Wolfsburga u klupskoj historiji sa 59 golova na 96 odigranih utakmica. Koliko Vam je to značilo?

Svaki rekord koji sam oborio za mene ima zaista posebno značenje. Sa Wolfsburgom sam ih oborio nekoliko, ali draže od svih pojedinačnih nagrada, jeste činjenica da smo uspjeli osvojiti naslov prvaka Njemačke prvi put u historiji kluba i to u konkurenciji Bayerna, Dortmunda, Schalkea, Bayera… Igrali smo najljepši i najefikasniji fudbal i moji rekordi su stigli kao plod odlične igre cijelog tima. Ja sam davao sve od sebe i nagrađen sam titulom najboljeg igrača Njemačke, najboljeg strijelca i na kraju rekordera Wolfsburga. Koliko je sve to bilo bitno, mogao sam se podsjetiti na nedavnom slavlju Wolfsburga, gdje sam fantastično dočekan i gdje sam se sa navijačima podsjetio na ta vremena. Emocije su bile zaista jake.

 

Mnogi su mišljenja da Vam je lijepo pristajao dres Manchester Citya. Kako pamtite to vrijeme?

To je bila naredna stepenica u mom životu i novi izazov. Po prirodi sam čovjek koji voli izazove, a još od prije me privlačila Engleska i fudbal koji se tamo igrao. Kao i u Njemačkoj, nakon perioda adaptacije, stigao je period dobrih rezultata kluba i neki od događaja koje sam doživio igrajući za City nikada neću zaboraviti. Način na koji smo u posljednjim sekundama utakmice protiv QPR-a osvojili titulu prvaka je nešto što se ne zaboravlja i dan danas dobijam poruke navijača Manchester Citya, koji ne zaboravljaju taj događaj. Bilo ih je i poslije, od pogodaka protiv gradskog rivala Uniteda, pa do osvajanja nove titule prvaka i zaista sam sretan i ponosan što sam bio dio tako velikog i jakog tima.

 

Da li ste se navikli na život u Rimu?

To je barem bilo lako. Rim je prelijep grad, jedan od najljepših u Evropi, a na lijepo se svakako lako naviknuti. Uživam u Rimu zajedno sa porodicom i zaista sam oduševljen.

edin-zeko-snlba-1392x994

Jednom ste izjavili da je igranje u Rimu malo kompliciranije nego drugdje. Zašto?

Ne sjećam se da sam tako nešto izjavio. Možda sam rekao da je igranje u Romi drugačije nego u Manchesteru, ali to je sasvim normalno. Nijedan klub, nijedan grad, nijedna država nisu iste i svi imaju svoja neka pravila. U Italiji se igra drugačiji fudbal u odnosu na Njemačku i Englesku, a drugačiji su i navijači. Dakle, nije to ništa strašno, ali je sasvim normalno da se čovjek treba naviknuti na drugačiji stil života, na drugačiju tradiciju, pa i na drugačiji stil igre. Mislim da sam u prošloj sezoni dokazao kako je to meni pošlo za rukom.

 

Kako bi ste podvukli paralele između bivšeg trenera Garcija i sadašnjeg Spalettija?

Nisam čovjek koji voli povlačiti paralele između nekih trenera. Jednostavno, nisam taj tip. Svaki od trenera sa kojim sam radio imao je nešto specifično u svom radu. Da je svaki trener isti, onda bi svi osvajali trofeje i svima bi cijena bila ista. I Rudi Garcija i Luciano Spalletti su sjajni treneri i imaju svoju viziju fudbala i sa obojicom mi je bilo zadovoljstvo raditi. Sretan sam čovjek što sam upoznao toliko različitih karaktera, jer sam imao priliku uvijek nešto novo naučiti.

 

Koliko često dolazite u Sarajevo?

Kada god imam priliku i vremena, dođem u svoj grad. Tu sam rođen, tu sam odrastao, tu je većina mojih prijatelja, moja porodica i svi koje volim. Dakle, Sarajevo je mjesto koje nosim u duši, gdje god da krenem i tako će uvijek i biti. Moj grad, moja ljubav.

 

Sjećate li se svoje prve ljubavi?

Valjda se svi toga sjećamo, ali o tim stvarima ne želim previše pričati. Lijepo je imati uspomene!

 

Prvog poljupca?

Ma neee, ne sjećam se (smijeh)!

 

 U Vašem braku sklad i harmonija su nešto što svi primijete. Kako u tome uspijevate?

Odgovor na to pitanje je prilično jednostavan. Volimo se i maksimalno poštujemo, uz ogromne doze razumijevanje.

 

Da li ste bili nestašni kao mali?

Mama mi kaže da sam bio mirno dijete, ali samo dok nisam prohodao. Uostalom, kao i svako dijete imao sam neke svoje mušice, ali mislim da su otac i majka odlično odradili svoj posao (smijeh). Šalu na stranu! Kada je trebalo da me kritikuju to su radili, kada su me trebali hvaliti i to su uradili. Usmjerili su me kroz život i njima dugujem vječnu zahvalnost. Oni su zaslužni za sve što sam postigao u svom životu!

 

Kako živite životom sportiste, vjerovatno je bitno kako se hranite. Kakva je Vaša svakodnevna prehrana?

Ishrana kod svakoga sportiste je jako bitna. Ima mnogo odricanja, ali cilj opravdava sredstvo. Da bi bili uspješni u poslu koji radimo moramo se pridržavati ishrane, ali tu i tamo svi damo sebi oduška.

(www.snl.ba)

Ne propustite