RODITELJI SU GA PRONAŠLI SA VELIKIM OGREBOTINAMA PO TIJELU, a kada su saznali da je to od nečega što milioni ljudi koriste, ostali su ZGROŽENI
Dječak Bradley Willoughby (16) iz Australije baš kao i svaki drugi dječak voli da vozi bicikl, a Bradley je u tome posebno uživao.
Međutim, doživio je nesreću kada se vozio oko firme svojih roditelja.
Njegov život bio je ugrožen od strane telefonskog dodatka koji većina nosi na nađim mobilnim telefonima.
Bradley je volio da sluša muziku dok vozi motocikl. Imao je nesreću jer je gas motocikla je zaglavio, pa upao u bodljikavu žicu.
Slušalice su bile u ušima i zaplele su se oko vrata, jedva je skinuo da ga ne udave.
Njegova majka je rekla da je Bradley bio vrlo oprezan kada je vozio motocikl i niko nije pomislio da nešto tako jednostavno kao što je slušalica može staviti život na kocku.
PROČITAJTE JOŠ:
RODITELJSKO PISMO KOJE ĆE VAS RASPLAKATI: Ovo bi svako trebao pročitati!
Drago dijete,
– Sada još nisam ostarjela, a kada me budeš vidIo takvu, budi strpljiv sa mnom
i pokušaj me razumjeti…..
– Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sama odjenuti, budi strpljiv….
– Sjeti se sati, koje sam potrošila, dok sam te tome naučila….
– I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me….
– Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije mnogo što si utonuo u san…..
– Ako se ne budem željela kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. SJeti se kako sam te morala loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ti ušao u kadu…..
– Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s’ podsmjehom na licu……
– Ja sam tebe naučila mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…..
– Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati…..
– Nije mi najvažnija stvar na svIJetu naš razgovor, već to, da sam s’ tobom i da me znaš slušati…..
– Ako ne budem željela jesti, nemoj me prisiljavati da jedem…. Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne……
– Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake……
– I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti….. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, željela samo najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života……
– Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvu…..
– Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s’ ljubavlju i strpljivošću.
Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvala samo za tebe.
Volim te,
tvoj roditelj.