SFF INTERVJU/Edin Krehić o premijeri filma "Ludwig von Sarajevo": Zadovoljstvo je prikazati film u svom gradu

Bosna i Hercegovina
SFF INTERVJU/Edin Krehić o premijeri filma "Ludwig von Sarajevo": Zadovoljstvo je prikazati film u svom gradu
Edin Krehić je urednik na web portalu Al Jazeere Balkans u Sarajevu.

Edin Krehić je urednik na web portalu Al Jazeere Balkans u Sarajevu. 

Autor je romana "Čuvaj se" i nagrađenog "Jednog dana doći ću, oče". Dobitnik je i književnih nagrada za pripovijetke i drame.

Novinarsku karijeru je počeo u srednjoj školi u listu "Sigma", a nastavio u sarajevskom Oslobođenju, gdje je bio novinar, urednik spoljne politike, zamjenik glavnog i odgovornog urednika i šef DESK-a.

Među najtraženija književna ostvarenja u našoj zemlji se u proteklih nekoliko godina svrstavaju njegovi romani „Čuvaj se“ i „Jednog dana doći ću, oče“. Roman „Čuvaj se“ je doživio tri izdanja, a „Jednog dana doći ću, oče“, nagrađen je plaketom Ajvatovice, i najprodavaniji je naslov u BiH u 2014. Godine prema podacima najveće online knjižari u BiH „Knjiga.ba“. Romani su prevedeni i na arapski jezik.  

 

 

NOVI.BA: Ludwig von Sarajevo je Vaš scenaristički prvijenac koji će biti prikazan premijerno u sklopu Sarajevo film festivala. Nakon tri romana, ovo je nešto drugačiji izazov. O čemu film zapravo govori i šta je bila temeljna motivacija za njegovu realizaciju ?
 
EDIN KREHIĆ: U najkraćem:  otac Hamid Karabeg u agoniji zbog sina nestalog u posljednjem ratu u BiH, čije kosti ne može naći, dane provodi besciljno lutajući Sarajevom. Bukvalno nabasa na grob Austrougarskog oficira Ludwiga Bollisa na obroncima grada. Počinje se ispovijedati grobu, nesvjestan da će se grob istovremeno ispovijedati njemu. Hamid i Ludwig iz srca počinju dijalog o imperijalizmu, stradanjima, svijetu nekad I sad, a početne razlike počinju da se tope.

Ovo je tlo u kojem, kako se često kaže, imamo višak historije, ali u tom višku imamo primjere velike ljudskosti, hrabrosti, časti i plemenitosti koje trebamo pamtiti kao nauk za budućnost. Dojmila me knjiga “Sa Bošnjacima u svjetskom ratu”, koju mi je s puno povjerenja iz svoje biblioteke ustupio direktor MESS-a Nihad Kreševljaković. U njoj je posveta autora, majora Pere Blaškovića Nihadovom dedi Hamdiji Kreševljakoviću napisana drugog jula 1941. godine. Sada to svjedočanstvo austrougarskog majora na 500 strana, koji se borio rame uz rame sa Bošnjacima, čitam po drugi put, ostajući uvijek iznova fasciniran količnom časti I herojstva regimenti u kojima su, pod nazivom Bošnjaci, zajedno bili muslimani, Srbi i Hrvati. Prethodno sam u više navrata iščitao, podvlačeći brojne dijelove iz knjige “Bošnjaci dolaze”  autora Wernera Schachingera, na osnovu vojnih arhiva u Beču.  Kroz školovanje nisam bio u prilici učiti o ovome, a detaljno smo učili historiju svega i svačega. Šteta je ako nove generacije nisu u prilici spoznavati o ovome. Tako bih, nekako, opisao svoj motiv.

ludvig-plakat
 
 
NOVI.BA: Projekcija filma je planirana za danas (12. 8. 2017.) u prostorijama Art Cinema Kriteron sa početkom u 15h sati. Kako biste željeli da ga gledaoci dožive i shvate, kakva su Vam očekivanja pred premijeru?
 

EDIN KREHIĆ: Jasno, zadovoljstvo je prikazati film u svom gradu, posebno na Sarajevo film festivalu. Do sada je prikazivan na festivalima kratskih filmova u Beču, Istanbulu, rumunskom Iasiju…

Vidite, u ljeto prošle godine me nazvao režiser Reshad Strik, koji ima glumačko iskustvo i iz Holivuda, u želji da zajedno uradimo kratki film, prije većeg projekta koji je u pripremi. Tražio je od mene temu.

Prva mi je pala na pamet priča o najmanjem katoličkom groblju u BiH, sa samo dva nadgrobna spomenika, smještena usred muslimanske mahale na Zmajevcu, čiji mještani čuvaju i održavaju to groblje, kao da je tu neko njihov, a ne davni osvajači. Tu  sam priču čitao u sarajevskom “Oslobođenju”, a sa autoricom Edinom Kamenicom sam potom otišao na groblje i ostao zapanjen. Kao da zakoračite u vrijeme od prije 140 godina, jer je sve originalno iz tog perioda. Napisao sam scenarij za jednu noć, a za nekoliko sedmica film je bio završen zahvaljujući sjajnoj ekipi.

Vjerujem da se stotine ovakvih priča kriju svuda oko nas.

ludwig6
 
 
NOVI.BA: Prije par mjeseci ste objavili svoj treći roman „Nisam te se nagledao“, koji najvećim dijelom tretira tematiku Srebrenice. Kao i u prethodna dva romana, „Čuvaj se“ i „Jednog dana doći ću, oče“ prepričavate različite ratne sudbine i ispreplićete stvarne događaje kroz vrijeme sa crticama iz dešavanja u sopstvenoj porodici.  Obzirom da je nesporno koliko se Vaša emocija osjeti i koliko su Vaše priče svojevrsni omaž djeci koja usljed ratova odrastaju bez očeva, koliko je s jedne strane teško emotivno, a s druge strane zahtjevno i odgovorno pisati o ovim temama i koliko je Vaš odabir ovih tema svojevrsna uloga u procesu pamćenja kroz generacije?
 

EDIN KREHIĆ: Priče su inspirisane istinom ili sastavljene od niza događaja koji su se desili unutar moje porodice ili ljudi koje dobro znam. I one opisuju neke prelomne trenutke i ljude koji prolaze kroz njih iz generacije u generaciju, s očitim pitanjem – gdje je i kada kraj. Te lične drame opisuju ljude koje tektonski poremećaji, poput smrti oca kada ti najviše treba, potresu i ostave trag, ali se uzdignu, školuju, izrastu u vrijedne i plemenite ljude, na koje bi njihovi očevi bili ponosni. To je prava i konačna pobjeda, iz generacije u generaciju.
Mnogi događaji iz svjetske historije bi bili zaboravljeni da nisu spašeni kulturom sjećanja: u knjigama, predstavama, a kasnije i filmovima… Recimo da razumijem ljude koji kažu da su siti ratnih tema, jer im je svega više preko glave. Ali, svakako razumijem i da je kultura sjećanja bitna za budućnost ne samo BiH, već cijele regije i svijeta, te da je svačiji doprinos u tome itekako dobrodošao, jer sve te priče su univerzalne. Ima dio iz monologa Hamida i Ludwiga, koji funkcioniraju kao dijalog, kada Hamid nabasa na grob okupatorskog vojnika iz 1878. Godine, sjedne kraj nadgrobne ploče i počinje:

HAMID KARABEG
Šta ste radili ovdje... Došli ubijati... pokoriti... osvajati...Zašto?
                        A dobija odgovor:
Ludwig Bolis
          
Takvo je doba bilo. U moje vrijeme, govorili su da je to normalno. A sada, u vaše doba, je li išta drugačije? Je li civilizacija napredovala? Možda su carevi postali bolji? Možda su osvajanja i ratovi ostali u prošlosti iz koje dolazim?
Jesu li?

 
 

edin-krehic-1

NOVI.BA: Suptilno, bez pompe, ipak sigurno i efektno. Nekako se čini kao Vaš put i način. Šta nakon Ludwiga ? 
 
EDIN KREHIĆ: Film sada ide na nove festivale, a mislim da je prvi naredni u Beogradu, gdje je uvršten u takmičarski program. Reshad Strik je planirao za 2018. godinu snimanje dugometražnog filma u okviru svoje produkcije kuće “Mozaik films” po romanu “Jednog dana doći ću, oče”, a što opet zavisi od toga hoće li osigurati novac. Kako god bilo, pisanjem stvaram vlastiti mikrosvijet u kojem mi, još uz porodicu i posao, ne ostaje vremena misliti niti pričati o lošim stvarima koje nas okružuju. Nekada dnevno napišem pet, nekada 25 strana, nakon kojih sam zadovoljan danom koji odlazi ili se rađa novi. Naravno, radujem se promocijama romana “Nisam te se nagledao” koje su planirane od jeseni i druženjima sa čitaocima… Nedavno sam napisao jednu kratku priču, potom dramu, a trenutno istražujem dvije teme koje su mi na umu za nove romane… A, to podrazumijeva da puno čitam i učim, što smatram istinskom privilegijom.

 

(Novi.ba)

Ne propustite