HERCEGOVAČKI AJNŠTAJN Filmska priča o elektrotehničaru koji je izradio borbene avione Amerike i NATO

Kiosk
HERCEGOVAČKI AJNŠTAJN Filmska priča o elektrotehničaru koji je izradio borbene avione Amerike i NATO
Priča o najuspješnijim Hercegovcima svako malo iziđe u javnost, u izmjenjenom obliku. Za Krešimira Mikulića retki su čuli. A taj elektrotehničar učestvovao je u izradi legendarnog američkog B-1 bombardera, “Black Hawk” helikoptera, radio je helikopter za NATO, autokompanije Hondu i Tojotu, zatim na vazduhoplovu američkog predsjednika...

Priča o najuspješnijim Hercegovcima svako malo iziđe u javnost, u izmjenjenom obliku. Za Krešimira Mikulića rijetki su čuli. A taj elektrotehničar učestvovao je u izradi legendarnog američkog B-1 bombardera, “Black Hawk” helikoptera, radio je helikopter za NATO, autokompanije Hondu i Tojotu, zatim na vazduhoplovu američkog predsjednika...

Bio je suvlasnik firme za vazduhoplovni program zajedno s vlasnikom svjetski poznate firme “L’Oreal”...

Ali krenimo redom, i to Krešimirovim redom koji počinje u Vučipolju, u opštini Posušje, gde su Krešini roditelji čuvali ovce od proleća do jeseni. A njegovo porijeklo je iz Gruda, iz mjesta Mamići.

 

Uspjeh i život vani

vbektkqturbxy9jmwjinzm2yjmzmmvkowy1ndzimzjjzgixyzy2njezmi5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga

Krešo je rođen 13. septembra 1934. godine.

- Vučipolje zvuči kao da tu vladaju vuci, a meni se čini da su me vukovi pratili od početka života do sada. U Vučipolju smo imali kuću sagrađenu od kamena i slame i tu smo bili od proljeća do jeseni, nakon čega smo se vraćali u Mamiće, govori u ispovijesti za Večernji list “Hercegovački Ajnštajn”, kojem nalikuje i izgledom, a i radom, piše Vecernji.ba.

U njegovoj porodici bilo je desetoro djece, a kad je imao mjesec dana Krešu su “otpisali” iz života.

- Pošto nije bilo mjesta na kolima, majka me je stavila u košaru sa sijenom i prekrila me krpom objesivši me ispod kola. Kad smo nakon sati i sati vožnje došli kući u Grude, zaboravili su na mene. Majka se sjetila naveče i počela plakati jer je mislila da sam mrtav, ali evo preživio sam - kroz smijeh se priseća danas 83-godišnji Krešimir Mikulić.

Život u tom vremenu nije bio nimalo jednostavan. Krešimir je bio najmlađi od braće, te je i on bio prisiljen, kao mnoga djeca u tom vremenu nositi odjeću koja bi braći dotrajala. S osam godina krenuo je u školu u Cerov Docu, a u nju je pješačio tri kilometra - bos.

Ne propustite