Orvelovska Bosna i Hercegovina

Tema sedmice
Orvelovska Bosna i Hercegovina
Bivši uspješni reditelj, a današnji veleposjednik i režimski apartčik, Emir Kusturica, jučer je na osebujan način prezentirao vlastitu strategiju za odbranu Republike Srpske od dušmana raznih. “Volio bih imati malu atomsku bombu i baciti je na svakog ko dira u RS”, ispalio je pred okupljenom masom, na čelu s Miloradom Dodikom, nekadašnji reditelj koji je svoj posljednji ozbiljan film snimio prije nekih četvrt stoljeća. Nakon što je Kusturica vlastitim prisustvom uveličao Dodikovu ceremoniju mržnje, razgulio je iz Banjaluke u svoju pećinu stacioniranu negdje u zabitima Istočne Bosne.

Bivši uspješni reditelj, a današnji veleposjednik i režimski apartčik, Emir Kusturica, jučer je na osebujan način prezentirao vlastitu strategiju za odbranu Republike Srpske od dušmana raznih. “Volio bih imati malu atomsku bombu i baciti je na svakog ko dira u RS”, ispalio je pred okupljenom masom, na čelu s Miloradom Dodikom, nekadašnji reditelj koji je svoj posljednji ozbiljan film snimio prije nekih četvrt stoljeća. Nakon što je Kusturica vlastitim prisustvom uveličao Dodikovu ceremoniju mržnje, razgulio je iz Banjaluke u svoju pećinu stacioniranu negdje u zabitima Istočne Bosne. 

No, lako ćemo mi za Kustu od čijih nebuloza niko osim njega samog nema naročite koristi, ali šta ćemo s Bosnom i Hercegovinom sada nakon što je konačno prošao i taj čuveni 9. januar? Već dan kasnije, član Predsjedništva BiH, Dragan Čović, posjetio je Stolac. Gdje je stigao kako bi svojim stranačkim pulenima podijelio nove segregacijske zadatke u cilju dalje “hadezeizacije” ovog hercegovačkog gradića. Čovićev izbor Stoca za prvu stanicu nakon obilježavanja neustavnog datuma RS-a nije nimalo slučajan. Na ovaj način šef HDZ-a zapravo šalje signale svom dugogodišnjem saradniku u razbijanju bh. institucija i njene državnosti, Dodiku dakle, da  ni on osobno ne odustaje od podjela i sukoba u ovoj zemlji. Jer Stolac Čoviću već godinama predstavlja ono što će, recimo, Srebrenica nakon izbora Mladena Grujičića tek postati predsjedniku Republike Srpske – ugaoni kamen nacionalizma za dodatno onespokojavanje razorenog bh. društva. Osim “ateriranja” u Stocu, Čović je u Dodikova dezintegracijska krila usmjerio i održavanje izvještajnog Sabora (navodno se to tako zove) HNS-a na kojem će, kako je već najavljeno, glavna tema biti ubrzavanje procedura za izmjene Izbornog zakona BiH. Na Čovićevom mostarskom teferiću okupit će se krema HDZ-a, svi ti ministri, zastupnici, direktori i članovi uprava državnih kompanija koje je SDA južnije od Ivana velikodušno izručila svojim vječitim koalicionim partnerima. S tog skupa ne mogu se očekivati drugačije poruke od onih koje je Dodik poslao jučer. Dakle, nove podjele i dodatno razbijanje našeg dejtonskog tkiva. Dezintegracijski procesi ovdje nisu plod slučajnosti i dnevne politike, pa ih stoga i ne treba posmatrati drugačije nego kao dio smišljenog i ciljanog projekta u čijoj je konačnici nestanak Bosne i Hercegovine.

Za sve to vrijeme političko Sarajevo spava. Ili bolje reći, ne reagira na adekvatan način. Stanje u koje nas je dovela politika popuštanja i izolacionizma, a koju personificira upravo lider SDA, Bakir Izetbegović, postalo je nepodnošljivo i šizofreno za svakog ko voli ovu zemlju. Nakon što smo zbog vlastite gluposti i nesposobnosti izgubili političke prijatelje i saradnike u Evropi i Americi, a Bosnu i Hercegovinu doveli u stanje (polu)anarhije i haosa, sve otvorenije atake na suverenitet države nezainteresirano posmatraju i međunarodni zvaničnici akreditirani u glavnom gradu države. Uostalom, da li ste mogli i zamisliti sličnu situaciju prije samo pet godina i da li bi, eto, u to vrijeme povjerovali da će jednog zimskog dana u istom stroju Banjalukom defilovati paravojne i regularne oružane formacije te da će samo koji mjesec ranije desna obala Mostara i kompletna Zapadna Hercegovina osvanuti okićena zastavama Herceg-Bosne? Nekada se u ovoj zemlji hapsilo i smjenjivalo i zbog manjih antidejtonskih prekršaja. Danas je sve postalo uobičajeno i normalno jer nema nikog da našu agoniju prekine. Baš kao da smo u Orwellovoj 1984...  

Ne propustite