Rat na Balkanu? Šta o tome kažu susjedi?

Referendum o Danu Republike Srpske, koji je mimo volje Federacije BiH proveden prošle nedjelje, podigao je nivo napetosti u susjednoj državi na zabrinjavajući stepen. Atmosfera je usijana i prijetnjama ratnog načelnika štaba Armije BiH Sefera Halilovića kako je spreman ratovati u slučaju da se Republika Srpska pokuša odcijepiti. Na to je pak reagovao srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić upozorenjem da je i Srbija spremna za rat kako bi branila Republiku Srpsku, piše Jutarnji list

Premda je takva retorika neuobičajena i opasna, iza nje ne stoje sposobnosti da se takve prijetnje zaista i provedu. Niti jedna od dvije strane nije sposobna za veći sukob. Oružane snage BiH su u daleko lošijem položaju od Vojske Srbije. One su nastale 2006. unificiranjem Vojske Republike Srpske i Vojske Federacije BiH, a današnje Oružane snage BiH su podijeljene po etničkim linijama između tri konstitutivna naroda.

Temelj im čine tri pješačke brigade, po jedna bošnjačka, hrvatska i srpska. No, i njihove sastavne bojne jednako su etnički podijeljene te raštrkane diljem zemlje. Cilj toga je, dakako, bilo osigurati ravnotežu sila između konstitutivnih naroda, no to je plaćeno osakaćenim borbenim sposobnostima, koje su na razini Oružanih snaga zanemarive. Kada bi došlo do novog sukoba, niti jedan od konstitutivnih naroda ne bi mogao računati na spremne postrojbe iznad razine bojne, te bi se većina snaga morala mobilizirati iz populacije.

Srbijanski list Sputnik piše da Srbija, gledano u brojkama, i dalje ima najjaču vojsku u regionu sa 33.000 vojnika. Dominira na kopnu i vazduhu, sa 272 tenka, više od 360 borbenih vozila i 80 aviona. Iza nje su vojska Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Komentator lista „Politika“ Miroslav Lazanski ne vjeruje da može da dođe do bilo kakve incidentne situacije uz upotrebu oružja. Armija BiH je, kako objašnjava, sastavljena od sve tri nacije i broji oko 10.500 vojnika koji su pod višenacionalnom komandom. „Maltene mala JNA. Ne možete nijedan pokret veće jedinice od čete napraviti, a da za to svi ne znaju. Ministarstvo odbrane i Generalštab, sve je višenacionalno“, navodi on. Nema šanse da se bilo šta napravi protiv RS a, da se to ne zna unaprijed, ističe Lazanski, dodajući i da je naoružanje u skladištima također pod trostrukom nacionalnom komandom i mješovitim stražama

 „Bilo kakva vrsta vojne akcije protiv RS naišla bi na oružani otpor“, tvrdi Lazanski. On napominje da su ratovi vođeni devedesetih godina prošlog vijeka bili jednog tipa, dok se danas vodi sasvim drugi tip rata. Podsjeća kako je prošao pokušaj vojnog puča u Turskoj kada je bilo dovoljno da se posredstvom društvenih mreža podignu ljudi i izađu na ulice.

„Ne vjerujem u bilo kakvu vrstu incidenata u Bosni, retorika jeste podignuta zato što su Srbi ipak održali referendum. Osim toga, i armija BiH je osiromašena, nemaju oni potencijala za bilo koju vrstu ofanzivne akcije“, izričit je Lazanski.

Komentator „Politike“ smatra da se, s obzirom na dešavanja u svijetu i na konstalaciju međunarodnih snaga, ne očekuje ni da reaguje NATO. Lazanski smatra da ne treba podizati prašinu ni oko predstojeće zajedničke vojne vježbe Eufora i Oružanih snaga BiH „Brzi odgovor 2016“, na Manjači u blizini Banjaluke, koja je, kaže, skromnih dometa. Na pitanje šta Srbija može da uradi u slučaju ugrožavanja bezbjednosti RS, Lazanski je podsjetio da su i premijer Srbije i šef diplomatije rekli da Srbija neće dozvoliti uništenje i nestanak Republike Srpske.

„To je dovoljno jasno. Pa neka misle. Znači, ako bi neko vojno krenuo na Republiku Srpsku, da vojno pokuša da je uguši, vjerovatno bi i Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, vojno morala da interveniše. Koje bi opravdanje bilo da ostane pasivna? Samo diplomatska osuda u tom slučaju ne znači ništa“, naglasio je komentator „Politike“.

Nijedna vlast u Beogradu ne bi mogla da preživi pad RS, izričit je Lazanski, koji ponavlja da ne vjeruje u mogućnost posezanja za oružjem na Balkanu.

Vojske Srbije, Hrvatske i BiH, koja ima 19 aviona i 188 tenkova, najjače su na prostoru bivše Jugoslavije. Slovenija, koja je kao i Hrvatska članica NATO-a, smatra se zemljom s malim vojnim kapacitetom, brojeći nešto više od 7.000 pripadnika vojske, 24 aviona i 54 tenka. Makedonija ima 8.000 vojnika, 31 tenk i nijedan vojni avion. Crna Gora se nalazi na dnu spiska bivših republika koje imaju mali kapacitet vojske, koja broji samo 2.100 pripadnika regularne vojske, četiri vojna aviona i nema nijedan tenk.

Ne treba zaboraviti i na Bezbjednosne snage Kosova (BSK), formirane januara 2009, navodno zbog reagovanje pri elementarnim nepogodama, koje se od marta 2014. odlukom kosovske vlade rapidno transformišu u vojsku Kosova. Planirano je da do 2019. ona bude u potpunosti organizovana i opremljena po NATO standardima. Zvanično, BSK trenutno ima 2.500 aktivnih pripadnika i 800 rezervista, sa uniformisanom strukturom i lakim naoružanjem. Od Turske su na poklon dobili oklopna terenska vozila tipa „otokar kobra“.

Suština je da su sve vojske siromašne i većinom, kako kaže Lazanski, i dalje zasnovane na onom što je ostalo iz vremena bivše Jugoslavije.

U analizi koju je objavio Jutarnji list istaknuto je da su OS BiH namijenjene prvenstveno sudjelovanju u međunarodnim operacijama te je glavnina konvencionalnih sposobnosti izgubljena. Zrakoplovstvo je svedeno na jednu brigadu opremljenu transportnim helikopterima Mi-8 i UH-1, te višenamjenskim helikopterima Gazela, koji imaju i ograničene borbene mogućnosti, ali je neoperativnost letjelica vrlo visoka. Borbeni avioni, 13 zastarjelih jurišnika J-21 Jastreb i sedam jurišnika J-22 Orao, povučeni su iz službe prije desetak godina osnivanjem OS BiH i uskladišteni na banjalučkom aerodromu Mahovljani.

Ti avioni su u lošem stanju i nisu godinama letjeli, no budući da se čuvaju u hangarima, izgledno je da bi u slučaju sukoba dio njih mogao biti osposobljen uz pomoć Srbije, a u takvom scenariju bi ih ponovo koristila srpska strana. Oklopne snage kojima BiH raspolaže nisu organski dio brigada, već su koncentrirane u tenkovskoj bojni u Tuzli, kao dio brigade taktičke potpore. Takav ustroj izolira tenkovski element i onemogućuje njegovo pravovremeno korištenje u boju.

Situaciju otežava činjenica da su tenkovi općenito u vrlo lošem stanju. Od čak tri tipa u BiH, AMX-30, M-84 i M60, samo su ovi posljednji operativni.

U službi je nominalno 45 tenkova M60A3 TTS, no oni imaju visoke troškove održavanja, što vodi k vrlo niskoj ukupnoj operativnosti flote i slaboj obuci posada, te je vrlo upitno na koliko se ovih tenkova uopće može računati.
M-84AB je pak povučen iz službe BiH prije više godina, a potpunu operativnost nikad nisu postigli ni francuski tenkovi AMX-30 koje su u 90-ima donirali Ujedinjeni Arapski Emirati. Oni su već bili u izuzetno lošem stanju zbog neadekvatnog održavanja, a o minimalnoj korisnosti u OS BiH svjedoči da nikada nisu prebojeni iz svoje pustinjske kamuflaže.

Borbena vozila također su šarolikog porijekla, od jugoslavenskih M-80 i M-60, preko američkih M113 do zanemarivog broja francuskih AMX-10. Od relativno velike količine vozila, operativan je samo manji broj oklopnih transportera M113, što znači da većina vojnika ne može računati na oklopni transport, čime se dodatno umanjuje pokretljivost.

Zbog rascjepkanosti i podijeljenosti sastavnih postrojbi, nedovoljne obuke, izostanka dovoljne količine operativnog oklopa i manjka brzih manevarskih formacija, jasno je da Federacija nema mogućnosti silom izvršiti ikakvu prisilu na Republiku Srpsku. Izbijanje sukoba značilo bi dugotrajni, krvavi i prvenstveno pješački sukob kojim se ne bi postiglo gotovo ništa.

Svemu tome podršku može pružati ratno zrakoplovstvo koje, premda devastirano, još uvijek ima 18 borbenih i školsko-borbenih aviona. Budući da tehnika Vojske Srbije datira još iz doba Jugoslavije, stvarna raspoloživost oklopnih snaga je niska, kao i operativna dostupnost aviona. Zrakoplovstvo ima samo tri prava lovca, MiG-ove 29, koji su još uvijek operativni.

Ipak, motivacija i moral Vojske Srbije su visoki u usporedbi s OS BiH, a obuka je intenzivnija. Premda ni jedna od dvije države više nema obavezni vojni rok, Vojska Srbije može računati i na značajan rezervni sastav. Srbija svakako ima daleko veću borbenu spremnost od OS BiH, no za provođenje napadnih borbenih operacija, premda ograničenih, trebala bi joj duga priprema.

Navodi da će Rusija braniti Republiku Srpsku, pogrešno se tumače, jer je riječ o političkoj podršci, a ne vojnoj intervenciji. Treba imati na umu i da bi se u slučaju sukoba u Bosni njihove Oružane snage, kao i policije Republike Srpske i Federacije, neminovno rascjepkale po etničkim linijama, što bi dodatno osnažilo srpski položaj.

Premda su napetosti u našem susjedstvu povišene već neko vrijeme, te je izgledno da će još rasti, izbijanje novog rata je za sada malo vjerojatno. No u budućnosti ne treba zanemariti rizik od terorizma ili asimetričnih sukoba poput onih viđenih u Makedoniji, za što su izgledi također mali, ali ozbiljniji od mogućnosti općeg rata. Ipak, BiH ostaje bure baruta, i možemo se opravdano pitati jesmo li svjedočili paljenju dugog fitilja.

izvor: jutarnji list/sputnik