Tajna Bakirovog sata za struju

Bit će rata, ali malo sutra.Da nije ovih nesretnih lokalnih izbora, u zemlji koju mladi napuštaju tražeći koru kruha u bijelom svijetu jer su im i roditelji na rubu gladi, ne bi se ova šovinistička farsa ni uvježbavala niti niti bi ovi bijedni glumci bacali mrvice straha po uplašenoj i jadnoj publici.Svake dvije godine pred ove nesretne narode, bogati vlasnici privatnih partija i državni krpelji iznađu velike novce za dobro  plaćene stručnjake obmane i političke manipulacije koji kao pokretni cirkus sele iz jedne u drugu državicu pa svrate i u ovu babovinu da pripreme „tobožnje izbore“. I kao uvijek do sada, nas vješto  isprepadaju i satjeraju u mišiju jamu dok hajka ne prođe.
Porodične oligarhijske stranke, kao vlasnici naroda i njihovih umova, daju samo zadatak dobro plaćenim stručnjacima , da ih plaćenici ponovo izaberu.Dobro uigrani timovi plaćenih stručnjaka se rasporede po izbornim štabovima i treniraju naručioce posla, ovdašnje političare i vlasnike narodne pameti, kako da se ponašaju i šta da rade.Nisu ovi naši blećci velike pameti pa da znaju kako da se ponašaju i vladaju situacijom ali imaju naslijeđeni instikt za pljačku i bogaćenje po svaku cijenu.   Svakom  normalnom čovjeku se zgadi ova providna igra i manipulacija ljudskim životima a iole  upućenijim u poimanje i definiciju rata, jasno je da se rat vodi na određenom prostoru u nekom vremenu i sa nekim materijalno tehničkim sredstvima te najbitnijim faktorom rata- ljudima.Učesnici rata najbolje znaju koliko im se ratovalo u četvrtoj godini rata, a oni koji su ga kreirali su precizno znali da je upravo, najbitniji, ljudski faktor iscrpljen i da ne vrijedi ogromne pare zalud trošiti nego ih porodično rasporediti i ne dozvoliti da se kuka i motika dohaviza.Šta to danas imamo na sonu i u rukama ovdašnjih kockara ljudskim sudbinama? U rukamu su im novac ili prut za tjeranje u  suru nacinalizama i svakom svoje vjere.Dokle će ovako? Para se ima i potrajat će.Gledam i slušam, pa mi se vraćaju slike i riječi iz ratne 1992.godine.
Nakon ranjavanja na Igmanu, kada sam kao komandant tada najuspješnije jedinice ARBiH i najveće oslobođene teritorije u BiH, u našoj zasjedi zamalo likvidiran, i djelimičnog saniranja rana, prvi put sam izveden iz bolnice na referisanje komandanata u Konjicu.Tada smo prvi put pred Alijom Izetbovićem iznosili stanje na terenu.Nekoliko dana poslije smo imali u Jablanici  sastanak u vezi zajedničkog djelovanja sa HVO.Tada sam ispred zgrade hidrocentrale, čekajući Aliju, razgovarao sa njegovim  sinom, o situaciji na ratištu i mom viđenju rata.  Sad mi je tek jasno zašto je Bakir  u pokušaju da mi dočara  svoje viđenje situacije rekao "Znaš Mirsade, ne može to tako kako ti misliš, teško je bilo  zajedno živjeti sa njima i biti na istom satu za struju.Mi, ne znamo koliko je ko potrošio, moramo se podijeliti i da svako ima svoj sat za struju." Dan prije, na referisanju komandanata u Konjicu, nakon maglovitog izlaganja Aliji Izetbegovića o političkoj i vojnoj situaciji u zemlji i konstatacije da moramo braniti ovo što sad imamo, ja sam u prisustvu preko trideset komandira jedinica i uže komande ŠTO Konjic ustvrdio kako nama vojnicima nisu jasne neke stvari nakon čega  sam postavio pomalo naivno vojničko pitanje,"Mi vojnici kažemo, napad je najbolja odbrana. Samo nam recite dokle možemo da napadamo i koji je krajnji cilj naše borbe".Alija je oklijevao sa odgovorom, pa sam rekao"Ili recite meni kao komandantu da znam a ja ću objasniti borcima šta nam je raditi." Nakon kraće pauze Alija je rekao: 
"Mi moramo čuvati mjesta gdje su muslimani u većini i pokušati vratiti mjesta gdje smo bili prije rata u većini." Niko od nas u to vrijeme nije imao predstavu gdje su muslimani sad u većini  i gdje su to prije  bili. U Konjicu je tada, pored TO, egzistirao i snažan HVO kao regularna vojna formacija i malo smo bili zatečeni odgovorom i pomisli na otvaranje još jednog fronta i mogući sukob sa HVO. Nažalost,  i to se desilo. Satovi za struju su razdvojeni i sad svako troši svoju struju. I svako plaća kao prije samo što je kasa za naplatu kod trojice.Svaki pokušaj borbe nekih novih i osionih snaga da kroz izbore dobiju priliku za podjelu  plijena u  kasi  opet je povratak u 1992.godinu i masovna hipnoza na bilo koje ratno sidro.Nekad su to bili povratnici, nekad vjerski objekti, nekad krst na Zlatištu, e sad je na red ponovo došao rat jer već su sazrele nove generacije „velikih domovinskih ratnika“koje treba preparirati da slušaju sinove očeva koji su njihove očeve o jadu zabavili kako ih ponovo pozivaju u rat i odbranu kase za naplatu struje.
Čim se  ova izborna farsa završi a kasa odbrani, sve će biti po starom.Niko se neće otcijepiti, niti će zemlje nestati, a svetkovina, krsnih slava i igara je bilo i bit će. Samo da je malo više hljeba, pocrkasmo od gladi...