"Ja sam, ovaj put, izabrao da budem lud"

Priča počinje ovako, a sad da li je baš sve tačno u riječ, teško je ustvrditi. Uglavnom. U predvečerje odluke o tome da li će Jasmin Imamović biti kandidat SDP-a za gradonačelnika Tuzle, do tuzlanskog ogranka SDP-a i centrale te stranke u Sarajevu stizale su, navodno, najave kako je lider DF-a, Željko Komšić spreman podržati Imamovićevu kandidaturu gradonačelnika, bez da ta stranka izađe sa imenom protukandidata. Racionalna, liderska, najposlije, rekli bismo, krajnje pragmatična Komšićeve poruka. Ali, ne lezi vraže - kako se to često kaže kada je u pitanju, navodna, Komšićeva politička korektnost. S tim u vezi, ovdje ćemo stati kako bismo napravili kratko podsjećanje koje, možda, može, biti vodilja za ostatak priče. Tako, vrijedi se podsjetiti, ilustracije navedenog radi, kako je Komšić u pripremi odluke o izlasku iz SDP-a, ovdašnjoj javnosti, a nakon sjednice Predsjedništva SDP BiH (bilo je to u julu 2012.godine ) plasirao tezu kako partiju napušta iz privatnih razloga. Pa su se ti privatni razlozi, u svega nekoliko sekundi jedne televizijske izjave pretvorili u, sjetićemo se rafal: „kad vam tri čovjeka kažu da ste lud, onda budite ludi. Ja sam, ovaj put, izabrao da budem lud“. Istina, pomenuo je Komšić tada neslaganje sa najavljenim rješenjem i sporazumom vladajuće većine o provedbi presude Sejdić-Finci, a čiji je SDP bio dio. No, sve što je Komšić, osobno, kasnije uradio po tom pitanju, a nije da nije imao bitnu poziciju i moć u rukama, ravno je nuli pa sve to skupa daje za pravo svima onima koji su taj, a a i mnoge njegove kasnije poteze ocijenili pukim populizmom, besprizornom izdajom, demagogijom i najposlije neiskrenošću.

Sada, nakon ove kratke crtice, vraćamo se, navodnom Komšićevom obećanju o podršci Jasminu Imamoviću, kao kandidatu ljevice, za gradonačelnika Tuzle. Nije malo onih okupljenih u lokalnoj ćeliji DF-a, Tuzla, koji su na taj Komšićev mig dobrodušno i sa odobravanjem gledali jer je bilo izvjesno kako će SDA i SBB po svaku cijenu ići sa zajedničkim kandidatom. Jasno je kako u tom slučaju razvodnjavanje glasova lijevo orjentiranih birača nikome dobra ne donosi. Kao što, a to će vrijeme poslije 2. oktobra ove godine brutalno potvrditi, neće ni donijeti. I, umjesto konkretizacije najave, njene potvrde ili barem demantija, DF preko noći izlazi sa imenom Alena Gadže, koji bi trebao biti Imamovićev protukandidat u borbi za poziciju gradonačelnika. Kažemo trebao, jer netom završene ankete u koje smo imali uvid kažu kako je, prema pristiglim rezultatima, ovaj, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova TK, na diobi trećeg i četvrtog mjesta po glasovima onih koji bi mu dali svoje povjerenje. No, ako posmatramo ozbiljnije i analitičnije, a stavimo u jedan drugi kontekst, onda ćemo uvidjeti kako Gadžina pobjeda nikada nije ni bila imperativ vrhu DF-u! On je tu, prema određenim izvorima, svjesno žrtvovan kako bi se zadovoljili apetiti, zajednička prošlost i veze na ostvarene na relaciji između jedne privatne farmaceutske firme iz Tuzle, Bahrudina Hadžiefendića (kandidat SDA-SBB za gradonačelnika Tuzle) i Damira Bećirovića, aktualnog zastupnika DF u državnom Parlamentu BiH i nekadašnjeg Komšićevog savjetnika u vrijeme dok je bio član Predsjedništva BiH.

Šta je to, što, zapravo veže jednog zastupnika, tri stranke i dvojicu kandidata za gradonačelnika Tuzle? Pomenuta farmaceutska, privatna, firma zajednički je imenitelj za Hadžiefendića (bio njen visoko-rangirani uposlenik duži period) i brata Damira Bećirovića, Samira, koji je, prema istim izvorima, na čelu firme - kćerke iste te kompanije čije je sjedište u Sarajevu. Prema, pretpostavimo, brižljivo osmišljenom scenariju, a poštivajući sve ono što ih na ovaj ili onaj način vezuje, ili što je na koncu postavljeno kao zajednički interes, navodno, tako prezentiran i Komšiću, DF je „morao“ izaći sa imenom protukandidata Imamoviću. Ne, naravno, kako bi taj kandidat pobijedio, što je od početka bjelodano, već kao konkretna potpora Hadžiefendićevoj kandidaturi u pobjedi na predstojećim lokalnim izborima. Jasno je kako bi sve vodilo i prema rušenju vladajućeg SDP, te možebiti novim koalicijama nakon održanih izbora. Već se, navodno, u krugovima DF-a, SDA, SBB-a govori o „novoj političkoj realnosti“ u gradu soli. A, tu je Gadžo, prema onome što je navodno zacrtano, kolateralna šteta kudikamo viših (i skupljih) interesa. Za kraj umjesto zaključka, može se, negdje, pronaći rečenica čiji je autor Damir Bećirović, a koja, u suštini kirurški precizno pokazuje „istinske“ namjere DF-a - ne samo u Tuzli, već i svugdje tamo gdje SDP ima jaču, ozbiljniju i kvalitetniju bazu i kandidate: „...za mene je vrhunska izdaja sada uopšte pričati o ujedinjenju sa SDP-om“. Reklo bi se, primjer Tuzle to svakako potvđuje, pametnom je i išaret dosta.