Šta zna desnica šta je komunizam?
U Hrvatskoj se ozbiljno zakuhalo, a u Bosni i Hercegovini tek počinje zvanična predizborna kampanja. Iako ovdje u posljednja dva desetljeća međustranačka ideološka prepucavanja nikad nisu prestala, trideset dana pred izbore frontalno se napada svim dozvoljenim i nekonvencionalnim sredstvima. U tom smislu poželjni su i fizički obračuni. Uostalom, zar čelnici hrvatskog SDP-a upravo sada intenzivno ne pojačavaju vlastito osiguranje pred sve učestalijim nasrtajima pobjesnjelih desničara?
Pionirska žrtva nasilne demokratije u BiH bio je Haris Silajdžić. On je taman u vrijeme svog političkog odmetništva, tada kao perspektivni osnivač stranke u zamahu, negdje u Bosanskoj Krajini dobio po glavi od izvjesnog Muje Letve koji će, po zasluzi, postati glavna lokalna zvijezda svih političkih skupova nacionaldemokrata iz SDA. Otkad ga je Mujo “restartovao”, Silajdžiću više nikad nije palo na pamet da izađe ispod šinjela porodične stranke Izetbegovića. Osim što Boga ne moli, sila je, dakle, učinkovita i za discipliniranje neposlušnih!
A još i silnije ovdašnji se ljudi lože na ideološke teme o onom bivšem, kao totalitarnom, i ovom sadašnjem, kao demokratskom, sistemu. Iako je poznata činjenica da se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u rukovodstva svih velikih nacionalističkih pokreta ušuljalo više “partijaca” nego što je Dino Merlin u stanju skupiti raje na svom stadionskom koncertu, politički konvertiti su ipak uspjeli nekadašnju odanost Savezu komunista prodati pod bubrege “novih okolnosti” u kojim se vrijeme ljudskih sloboda i općeg blagostanja mjeri od nastanka SDA, HDZ-a i SDS-a. Užasni rat koji se u međuvremenu dogodio, a naročito njegove nepomirljive mononacionalne tekovine, koriste se tek za dodatno legitimiranje ispravnosti “časne misije” novodemokrata i njihove herojske političke borbe za narod i njegova, eto, ugrožena prava.
Desničarski nastrojen dio bh. javnosti, poluintelektualna scena prikačena na stranačke sise i fondove, radikalni politički analitičari, pa čak i novinari, godinama su plaćeni i zaduženi da o onom prošlom vremenu govore što gore, a sve da bi nam ovo što proživljavamo valjda izgledalo bolje. I što je najtragičnije, ne vidi se kraj toj manipulaciji! “Bauk komunizma” odavno je postao glavni razlog za moralnu i ekonomsku bijedu našeg društva pa, eto, tu ni crkva ni džamija ništa popraviti ne mogu. U tom smislu nedavno je bivša zvijezda najvećeg SDA-ovog medijskog projekta u poslijeratnom periodu i friška povratnica u svoju zagrebačku bazu, Mirjana Hrga, razgovarajući sa Zoranom Milanovićem nonšalantno zaključila: “Gospodine, javno zdravstvo je posebna tema i traži posebnu emisiju. Treba vidjeti da li komunizam i kapitalizam mogu ići pod ruku kada o tome govorite.” Na ovu notornu glupost Milanović je educirao svoju nadobudnu desničarsku domaćicu da besplatna zdravstvena zaštita nema nikakve veze s komunizmom, već da se radi o tekovini socijaldemokratije koju su dosljedno proveli britanski laburisti nakon 2. svjetskog rata. I zaista, nije ona kriva zato što je neobrazovana. Krivi su (demokratski) sistem i društvo koji joj je dvadeset godina ispiraju mozak.
Besplatna zdravstvena zaštita. Plaćeno porodiljsko. Besplatan vrtić. Besplatne knjige za osnovno i srednje obrazovanje. Osigurano radno mjesto nakon školovanja. Besplatno stambeno zbrinjavanje. Besplatan godišnji odmor u odmaralištima na Jadranu. Redovne i dostojanstvene penzije... Ako su sve to tekovine, što bi Hrga rekla, komunizma, onda neka desničari ugase svoje svjetlo i upale mrak iz kojeg su nas demokratski protjerali. Pa da konačno i mi malo progledamo.