Šepić: Mlade treba pripremati za tržište rada, a ne za odlazak u inostranstvo!

Ekonomija nas može kao državu istinski ujediniti, naročito ako je riječ o ekonomskim politikama u duhu Evropske unije, orjentisanim ka tržišnim reformama i osiguranju ravnomjernog regionalnog razvoja i ulaganja, što je od izuzetnog značaja za integraciju društva i zemlje, kazao je na svome blogu Senad Šepić, potpredsjednika SDA i direktora Političke akademije SDA.

Aktuelne najave programa rada novih vlasti na različitim nivoima u Bosni i Hercegovini mogle bi ići u prilog potencijalnom ekonomskom rastu i razvoju naše države u 2015. godini. Za razliku od prethodnih, kada se govorilo o super velikim projektima i makro politikama, današnji prijedlozi budućih vlasti uglavnom aktueliziraju pitanja koja se dotiču svakog građanina i preduzeća u državi, bez obzira o kojoj veličini preduzeća je riječ. Fokus je sada na mikro politikama koje oblikuju svakodnevne ekonomske događaje važne za svakoga od nas. Došlo je vrijeme kada se u BiH ekonomska politika počinje okretati običnom čovjeku, nastojeći stvoriti uslove za mogućnost ostvarivanja osnovnih ljudskih prava na ''život, slobodu i potragu za srećom'', kako veli centralna stavka Američke deklaracije o nezavisnosti. 

Tako Fadil Novalić, kandidat za premijera Federacije BiH, krajnje skromno, ali u isto vrijeme optimistično najavljuje ekonomske poteze koji idu u pravcu kreiranja stabilnog okruženja u FBiH, kao preduslova ekonomskog napretka ovog bh. entiteta. Spomenuti potezi uključuju zaustavljanje rasta javne potrošnje, fiskalne olakšice, deregulaciju poslovanja, aktivniju borbu protiv korupcije i što je posebno važno, smanjivanje opterećenja na rad – nešto što je svjetska revizorska kuća KPMG ocijenila kao jednu od najvećih kočnica ekonomskog razvoja BiH. Ovim se mjerama nastoji povećati ukupna zaposlenost građana, sa fokusom na smanjivanje nezaposlenosti mladih – ekonomskog problema kojeg pored BiH dijeli i većina država članica EU. Ove mjere se, prije svega odnose na uklanjanje administrativnih i bilo kakvih drugih barijera na tržištu rada, ali i animiranje mladih da se aktivnije uključe u poduzetničke aktivnosti, te iskoriste sve potencijale procesa ulaska BiH u Evropsku uniju, kao što su EU fondovi, putovanja, razmjena studenata... Sistem obrazovanja treba modernizovati da priprema mlade za tržište rada, a ne odlazak u inostranstvo, kako je to dosada bio slučaj. Takav sistem koji počiva na inovacijama i razvoju novih tehnologija, uz otvorenost i poštivanje zahtjeva tržišta rada, predstavlja bedem ekonomije znanja kao ekonomske paradigme 21. stoljeća. Uz Novalića, koji je dosad jasnije iznio svoje viđenje ekonomskog razvoja, ne zaostaju ni predstavnici nekih općina, koji već duže vrijeme nastoje provoditi Merkelovske mjere štednje, uz zadržavanje socijalne osjetljivosti prema najugroženijim kategorijama stanovništva. Kako je to jednom primijetio Ronald Reagan, bivši američki predsjednik, ''problem nije u tome što se građani malo oporezuju, već uvijek u tome što država previše troši.“ Zbog toga se svaki nivo vlasti u BiH nadalje mora strogo domaćinski ponašati prema budžetu za koji je odgovoran i u tom pravcu vjerujem da će ubrzo biti političke volje i većina koja će usvojiti Zakon o fiskalnoj odgovornosti  u BiH, kojega sam kao poslanik u Parlamentu u prošlom mandatu predlagao nekoliko puta. Ali bezuspješno. Nije bilo podrške niti većine koja je bila spremna taj Zakon podržati.  

Ono što je činjenica, ekonomija nas može kao državu istinski ujediniti, naročito ako je riječ o ekonomskim politikama u duhu Evropske unije, orjentisanim ka tržišnim reformama i osiguranju ravnomjernog regionalnog razvoja i ulaganja, što je od izuzetnog značaja za integraciju društva i zemlje. Dobra ekonomija uvijek znači mir, o čemu je davno pisao francuski velikan Frédéric Bastiat, upozoravajući nas da ako ''robe ne prelaze granice, onda će to raditi vojnici''. Nedavno su ovo potvrdili i politički ekonomisti sa MIT-a i Harvarda, Daron Acemoglu i James Robinson koji su ustanovili da kada su troškovi revolucije za građane previsoki, odnosno kada građani imaju puno za izgubiti kroz revoluciju (kuće, stanove, novac, siguran posao), ona se nikada neće dogoditi i sistem konvergira u stabilnost. Sa druge strane, kada su troškovi revolucije niski, odnosno kada izvjestan broj građana nema ništa za izgubiti, revolucija postaje neizbježna i zemlja divergira u anarhiju u kojoj je bogatstvo uništeno. Bosna i Hercegovina i naše društvo treba slijediti put stabilnosti, jasno obilježen EU i NATO integracijama i zbog toga nam cilj mora biti da živimo u prosperitetnijem društvu, gdje će svako imati sigurnost i priliku ostvariti vlastiti napredak. Liberalizacija, deregulacija i smanjivanje fiskalnih nameta u našoj zemlji predstavljaju okvire za razmatranje bilo kakvih ekonomskih politika različitih nivoa vlasti u državi i često ove termine čujemo u nastupima naših političara u zadnje vrijeme. Navedene procese smo predugo, kao društvo zanemarivali, što nas je skupo koštalo. Međutim, EU, Britansko-njemačka inicijativa, ali i trenutno stanje budžeta u državi, snažno bacaju fokus na date okvire ekonomskog razvoja. ''The economy, stupid", poruka je pobjedničke predsjedničke kampanje Billa Klintona iz 1992. godine, ali i bezobrazno jasna direktiva svima onima koji obnašaju funkcije vlasti bilo kad i bilo gdje. 

Upravo su gore navedene mjere, uz sposobne i odgovorne političare koji su razumjeli vrijeme u kojem su živjeli i djelovali, udarile temelj razvoja ekonomija država Evropske unije, idejno proklamirane kroz programe političkih stranaka desnog centra koje već decenijama određuju pravac djelovanja EU. Ovakav put trebaju slijediti i narodne stranke iz BiH, potpisnice Zajedničke izjave o evropskim vrijednostima i socijalno-tržišnoj ekonomiji iz aprila prošle godine, a koje bi trebale činiti okosnicu vlasti na većini nivoa vlasti u BiH. Građani Bosne i Hercegovine su na oktobarskim izborima jasno kazali da žele evropski put naše zemlje, što automatski znači dalji rad na ekonomskim politikama za utemeljenje funkcionalne tržišne ekonomije i stabilnog društva. Na nama je da ne budemo Klintonovski kazano ''glupi'', te da brzo prihvatimo izazov za dalje tržišne reforme u našoj državi. Ovo nije samo poziv za predstavnike vlasti, već i građane, medije, univerzitete, nevladin sektor i druge koji trebaju da, u duhu EU integracija, zajednički provode male koraka koji će u konačnici odvesti našu državu u stabilnost i članstvo u EU. Jedino se na takav način možemo kao društvo pokrenuti, jer, ''niko ne može pomoći svakome, ali svako može pomoći nekome'', kako je to davno, a lucidno poentirao gorespomenuti Ronald Reagan.