Feđa Isović: Mujo, Suljo i štreber

Komentar dana
 Feđa Isović: Mujo, Suljo i štreber
Da Bosanac ipak nije toliki tokmak najbolji dokaz su ona dva tipa što zasmijavaju čitav region, Mujo i Suljo. Kao i svaki dobar sitcom, i ova kratka dramaturška forma, pored dvojice glavnih junaka, ima i svoje sporedne likove. To su Fata i Haso.


Napile se sinoć one moje dvije Šveđanke u birtiji kod Tetka na Ciglanama, to je jedna od onih finih kafana što ima karirane stolnjake, nudio ih Tetak goraždanskom rakijom i šarenim dolmama, pa dobro mamurne sa mnom srču prvu jutarnju kafu. 

Kad su se malo presabrale, pitaju me: “Zašto Bosance bije glas da su glupi?”

“Zato što Bosanac ima neprejebiv talenat da negativno gleda na sve ono što je pozitivno u njegovom okruženju”, rekoh u dahu, mada ni sam ne znah gdje će me odvesti takav odgovor.

Postoji ovdašnja uzrečica, definicija, misao, ne znam kako bih je nazvao, koja kaže: “Dobar i glup, to ti je isto.” Zanimljivo. Ali i opasno. Posljedica ove heretičke misli je da kod nas niko ne želi biti dobar. Ako si dobar, onda si glup, a ko još želi da bude glup? Dakle, onu svoju dobrotu, ono možda što bi moglo biti najkvalitetnije u bosanskom biću, dobrotu o kojoj je pisao i Andrić, tu i takvu dobrotu mudri Bosanac poistovjetio je s glupošću. To je ta ovdašnja osobenost o kojoj vam pričam, taj jedinstveni talenat da se pozitivno definiše kao negativno.

Kažu da je veliki Zoran Radmilović jednom prilikom rekao: “Kada umreš, ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Tako je i kada si glup.” Ovo mi je jedna od najdražih izjava o ljudskoj gluposti, a ujedno je smatram i neobično ispravnom. 

Da Bosanac ipak nije toliki tokmak najbolji dokaz su ona dva tipa što zasmijavaju čitav region, Mujo i Suljo. Kao i svaki dobar sitcom, i ova kratka dramaturška forma, pored dvojice glavnih junaka, ima i svoje sporedne likove. To su Fata i Haso. Oni se pojavljuju samo po potrebi kako bi se zadovoljila sveobuhvatnost dokazivanja ovdašnje gluposti. E sad, kako postojanje ove simpatične imaginarne ekipe može biti prilog tvrdnji da Bosanac nije glup? Pa zato što samo inteligentna osoba ima tu snagu i samouvjerenost da se šali na svoj račun. A Muju i Sulju su, neodgovorno tvrdim, kreirali upravo Bosanci. Mada neki tvrde da su oni produkt Istoka i Zapada koji na taj način pokušavaju ismijati svoje priglupe susjede, za mene nema sumnje da su Mujo i Suljo produkcija upravo bosanskog mentaliteta. 

Aj, dobar i glup nisu isto, valjda to ne treba dokazivati, ali postoji još jedan plastičan primjer da se prikaže ova osobenost stavljanja dobrih stvari u lošu konotaciju. Kako, recimo, objasniti imenicu štreber? Odma' ćemo se svi složiti da je to imenica koja se koristi kada djeca žele jednoga od sebe izdvojiti u negativan kontekst. Dakle i elem, biti štreber, biti neko ko je vrijedan, radan, neko ko izvršava svoje obaveze i pošteno zaradi svoju ocjenu, kod naše djece ima negativnu konotaciju. Baš ih odgajamo u divnom ozračju. 
Nemoguće je za imenicu štreber naći odgovarajući prevod ni na jedan strani jezik. Zašto? Pa zato što ni jednom narodu na planeti nije palo na pamet da nečem pozitivnom daje negativnu konotaciju. I onda se čudimo što su nam vrijednosti u društvu izokrenute naopačke. Kako neće biti izokrenute kad smo već kao djeca odma' shvatili da nije dobro raditi i biti vrijedan, jer ćeš tada dobiti pogrdan nadimak. Nigdje na svijetu dijete kada dobije peticu ne mora da se pravda svojim drugarima: “Ma nisam ništa učio, imao sam sreće.” Kakav fenomen! Neko ko je marljivo radio, učio i zasluženo dobio peticu, među rajom mora da se pravda što je to tako. Lako je prepoznati gdje nas je to odvelo. Odvelo nas je u društvo u kojem su kriminalci in. 

Kada smo mi bili klinci, igrali smo se “Partizana – Nijemaca”. Naravno, niko nije želio da bude Nijemac. Da nemaju kompujtere danas bi se klinci vjerovatno igrali “Policajaca – kriminalaca”. Pritom, niko ne bi želio da bude policajac. Policajac, taj uniformisani super-heroj kome bi djeca trebala da se dive, postao je glupan s kojim niko ne želi da se poistovjeti. Biti kriminalac puno je primamljivije. A realno, i isplatnije.
Kada neko vara državu ili firmu u kojoj radi, kada uzima lovu na nelegalan način, onda se kod nas za njega kaže – pametan. I kako sad da ja to sve objasnim znatiželjnim Šveđankama?

“A ko upšte smišlja te priče o Muji i Sulji?” pitaju Ingrid i Brigita.
“To su autobiografski zapisi”, rekoh potpuno ubijeđen u tačnost svoje tvrdnje.

Ne propustite