OPREZ Društvene mreže su korisne, zabavljaju nas, ali su i velika zamka

Tech
OPREZ Društvene mreže su korisne, zabavljaju nas, ali su i velika zamka
Zygmunt Bauman je proslavio svoj 90-ti rođendan i letio iz rodnog Leedsa do Burgosa u Španiji. Uprkos umoru, on uspijeva izraziti svoje ideje mirno i jasno, dajući sebi vremena za svaki odgovor jer mrzi kratke odgovore na kompleksna pitanja.

Zygmunt Bauman je proslavio svoj 90-ti rođendan i letio iz rodnog Leedsa do Burgosa u Španiji. Uprkos umoru, on uspijeva izraziti svoje ideje mirno i jasno, dajući sebi vremena za svaki odgovor jer mrzi kratke odgovore na kompleksna pitanja. U kasnim 1990-tim Bauman je razvio teoriju o modernosti koja kaže da su u današnjem vremenu svi dogovori privremeni i nestalni, te jako lahko gube vrijednost, te je zbog ove teorije postao jedna od najutjecajnijih osoba na polju sociologije.

Rođen je u Poljskoj 1925. godine, a 1939. on i njegovi roditelji bježe u Sovjetski Savez, kako bi izbjegli invaziju od strane Njemačke. 1968. godine oduzeto mu je pravo da bude učitelj, te je zajedno s još hiljade drugih jevreja izbačen iz komunističke partije. Nakon ovog događaja bježi u Ujedinjeno Kraljevstvo, tada počinje da radi kao profesor na Leeds univerzitetu, na kojem je danas Emeritus profesor sociologije. Za svoj rad je dobio nekoliko internacionalnih nagrada, između ostalog i nagradu Princ od Asturije, koju je dobio 2010. godine u Španiji. Zygmunt je dao veoma interesantan intervju za "El Pais", koji vam i prenosimo...

Nejednakost ste definirali kao metastazu. Da li to znači da je demokratija u opasnosti?
Ovo što se danas dešava možemo opisati kao krizu demokratije, rušenje istine. Vjerovanje da naše vođe nisu samo korumpirane ili glupe, nego i nevješte jer ne znaju da rade svoj posao. Svako djelo zahtijeva moć, ukoliko želimo nešto da učinimo potrebna nam je i politika, odnosno mogućnost da odlučimo šta se treba uraditi. Ta veza između moći i politike u rukama nacije je završena. Moć je globalizovana, ali politika je lokalna, više nego ikad. Ljudi više ne vjeruju u demokratiju, jer ne održava obećanja. Pogledajte izbjegličku krizu, to je globalni fenomen, ali svi djelujemo parohijski, pojedinačno. Naše demokratske institucije nisu navikle na saradnju i međusobnu zavisnost. Trenutna kriza demokratije je kriza demokratskih institucija.

Šta ovo sve znači za slobodu i sigurnost građana?
Sloboda i sigurnost su dvije vrijednosti koje je teško sastaviti. Ako želite više sigurnosti, morate odustati od određenog dijela slobode; ukoliko želite više slobode, morate odustati od sigurnosti. Ova dilema će se nastaviti zauvijek. Prije 40 godina smatrali smo da je sloboda trijumfirala, te je orgija konzumerizma počela. Činilo se kao da je posuđivanjem novca sve moguće: auta, kuće, stanove, sve to možete imati sada, a da kasnije platite. Buđenje u 2008. godini je bilo teško, prestalo je posuđivanje novca. Katastrofa, socijalni kolaps je najviše pogodio srednju klasu, taj kolaps ih je doveo do situacije gdje ne znaju da li će se njihova firma udružiti s drugom, a oni izgubiti posao, nisu znali da li je ono što su kupili zaista njihovo... Ne postoje više konflikti između klasa, nego između svake osobe pojedinačno i društva. Ne manjka nam samo sigurnost, nego i sloboda.

zygmunt-bauman1

Kažete da je napredak mit, jer ljudi više ne vjeruju da će budućnost biti bolja od prošlosti.
U periodu međuvlasti smo, između vremena kada smo imali izvjesnost i vremena kada stari način rada više ne funkcioniše. Mi ne znamo šta će sljedeće doći, eksperimentišemo s novim načinima rada. Španija je pokušala ispitati situaciju kroz pokret 15 maja (15M), kada su ljudi preuzeli javne pozicije, raspravljajući i pokušavajući parlamentarne procedure zamijeniti direktnom demokratijom. Ovo nije trajalo dugo. Strogi režimi će se nastaviti, niko ih ne bi mogao zaustaviti, ali bi i dalje mogli biti od koristi u pronalaženju novih načina rada.

Vi smatrate da je 15M i globalni Occupy movement znaju ''kako stvoriti način, ali ne i kako stvoriti nešto solidno, čvrsto.''
Ljudi su na jedno vrijeme zanemarili svoje razlike te se borili za zajednički cilj. Ukoliko je taj cilj negativan, ukoliko je cilj da se naljutite na nekoga, šanse za uspjeh su veće. Na neki način je to mogla biti eksplozija jedinstva i solidarnosti, ali eksplozije su jako snažne i kratko traju.

Vi također smatrate da u koalicijama čiji su članovi iz raznih etničkih, političkih i religijskih grupa nema mjesta za vođe.
Upravo zbog lidera neki pokreti ne mogu opstati, ali u drugu ruku zbog nedostatka lidera oni ne mogu pronaći smisao i cilj svojih djela, te svoju zamisao i viziju ne uspijevaju ostvariti.
Nove političke snage su stvorene onda kada se u Španiji organizovao 15M pokret. Mijenjanjem partija se neće riješiti problem. Problem nije da su partije loše, nego što one ne kontrolišu ništa. Problemi Španije su dio globalnog problema. Greška je što mislimo da sami nešto možemo popraviti.

Šta mislite o katalonskom programu nezavisnosti?
Mislim da i dalje slijedimo princip Versaillesa, kada je ideja da svaka nacija ima pravo da upravlja sama sobom zaživjela. Ali to je u današnje vrijeme ista fikcija, više ne postoje homogene teritorije. Danas je svako društvo skupina dijaspora. Ljudi se pridružuju nekom društvu kojem će kasnije biti odani i plaćati poreze, ali u isto vrijeme oni ne žele odustati od svog identiteta. Veza između mjesta prebivališta i vašeg identiteta je izgubljena. Situacija u Kataloniji, kao u Škotskoj ili Lombardiji, je kontradikcija između pripadništva i državljanstva. Oni su Evropljani, ali s Briselom ne žele razgovarati preko Madrida, nego Barcelone. Ta ista logika se pojavljuje u skoro svakoj državi. I dalje slijedimo iste principe koji su postavljeni na kraju Prvog svjetskog rata, ali od tada se toliko mnogo promijenilo u svijetu.

Skeptični ste zbog današnjeg protestovanja kroz društvene mreže i takozvanog aktivizma iz fotelje. Smatrate da nas internet zaglupljuje jeftinom zabavom, da li biste onda rekli da je internet opijum današnjice?
Pitanje identiteta je preraslo iz nečega sa čim ste rođeni, uz dužnost, morate stvoriti svoju vlastitu zajednicu. Problem je što se zajednice ne stvaraju, ili je imate ili nemate. Društvene mreže su samo zamjena, razlika između zajednice i mreže je to što vi zajednici pripadate, ali mreža pripada vama. Imate osjećaj moći, ako želite možete dodati prijatelje, ako želite možete ih izbrisati. Kontrolišete one ljude s kojima ste u kontaktu, a upravo zbog ovoga mnogi ljudi se osjećaju dobro, jer su samoća i odbačenost ogromni strahovi danas. Tako je lahko dodati i izbrisati prijatelje, a ljudi zaboravljaju da nauče prave socijalne vještine koje će im trebati na ulici, na poslu, gdje god postoji masa ljudi s kojima će morati stupiti u kontakt. Papa Franjo, koji je nevjerovatan čovjek, je nakon izbora za papu imao prvi intervju s talijanskim novinarom koji je bio ateista. To je bio znak: pravi dijalog ne leži samo u razgovoru s istomišljenicima i ljudima koji vjeruju u istu stvar kao vi. Većina ljudi koristi društvene mreže ne kako bi se ujedinili, ne kako bi proširili svoje vidike, već naprotiv, kako bi stvorili mjesto gdje jedino čuju svoj eho, gdje jedino vide odraz svoga lica. Društvene mreže su jako korisne, zabavljaju nas i pružaju zadovoljstvo, ali su velika zamka.

Ne propustite