Država poremećenih vrijednosti: Tale važniji od Damira i Mirze, guzonje od sjajnih rukometaša

Često s pravom postavljamo pitanje: Jesu li ovoj državi zaista potrebni vrhunski sportisti i rezultati u tim oblastima? Prema svemu sudeči, iako je sport najbolji ambasador neke države - nisu. Žalosno da žalosnije ne može biti. Ipak, posljednji uspjesi naših sjajnih rukometaša i tenisera vraćaju nadu u bolje sutra.

Rukometaši su, oslabljeni povredama nekolicine standardnih reprezentativaca, uspjeli izboriti baraž za Svjetsko prvenstvo 2017. i to bez poraza. Pet pobjeda i remi u Litvaniji su za svaki respekt. 

Dragan Marković je okupio prave borce, momke koji ostavljaju posljednji atom snage na terenu, a za svoju državu spremni su dres osim znojem natopiti i krvlju. Ovo nije nikakva šuplja priča, kako obično se kod nas voli reći. Ko iole poznaje ovaj sport i pažljivo gleda ovu reprezentaticiju itekako dobro zna koliko ovi momci imaju odricanja za svoju državu. Upravo onu koja ih je izdala kada je bilo najpotrebnije. Kakav paradoks...

Nevjerovatno zvuči da u ovom stoljeću naši Zmajevi putuju autobusom u Slovačku u odlučujući meč o plasmanu za baraž. Niko od političara nije našao za shodno da pomogne tim momcima, da im finansijsku podršku, već su prepušteni na milost i nemilost.

Važnije je da, oprostite na izrazu, guzonje sjede u toplim foteljama, plazaju s guza na guz i uzimaju itekako dobre plate za svoj nerad. To vam je dragi moji sadašnja realnost u BiH. Ipak, dići će se iz tih istih fotelja kada se naši sportisti vrate s velikih takmičenja s peharima, kako bi se uslikali i dokazali ovom jadnom narodu da tobože vode brigu o svemu. Važnije je našim liderima potrošiti mjesečno desetine hiljada maraka na telefonske račune s ljubavnicama, mafijašima i ostalim šljamom ovoga društva, nego pomoći vrhunsku prezentaciju ove nam države.

Plasmanom Papeta i Zmajeva na Mundijal urađeno je sigurno više za Bosnu i Hercegovinu nego što je kompletna politička scena napravila do sada. U Brazilu su saznali svi, pa i oni u Africi, da postoji jedna mala zemlja Bosna, prkosna od sna.

S pravom moramo postaviti pitanje do kada će to trajati? I zato ne smijemo se čuditi kada neki mladić odabere Hrvatsku ili Srbiju, da brani njihove boje prije svoje domovine. Mislili smo da su ta vremena iza nas, ali zahvaljujući pomenutim guzonjama i dalje je to itekako prisutno.

Popularni Marka i ostatak sjajne družine toplo su primljeni širom BiH, narod je konačno prepoznao pravi kvalitet. Tako možemo čuti da se za ovu selekciju navija i u Vitezu, Banjaluci, Prijedoru, Mostaru, što s fudbalom baš i nije slučaj.

Slijedi nam baraž, gdje ćemo sigurno biti autsajderi, ali se nećemo predati. Kao što je bio slučaj s favoriziranim Islandom, pa smo pokazali svu snagu i velikana ove igre izbacili s prošlog Mundijala. Hoćemo li dozvoliti da ovi momci i u baražu autobusom putuju na megdan nekoj velesili? Hoćemo li pokazati konačno malo sluha za najbolje ambasadore ove zemlje i pomoći ih, vratiti im makar malo radosti koju nam stalno pružaju? Teško...

Pouzdano znam da su mnogi priželjkivali neuspjeh i da pozovu na linč Dragana Markovića i pojedinih rukometaša, ali su ih ovi naši heroji još jednom preduhitrili. I uspjeli smo. Uprkos iscrpljujućem putu, kao da smo u filmu "Ko to tamo peva" a ne u sadašnjosti, Zmajevi su pokazali snagu kada je bilo najpotrebnije. Na taj način začepili su usta svim minder i Facebook kritičarima, koji bi rado zasjeli na Draganovo mjesto i vodili ovu reprezentaciju u visine...E pa neće moći momci, prevarili ste se.

Opet smo u baražu i uz Božiju pomoć otići ćemo i na EURO 2017. Rukomet i Premijer liga BiH čini se da nikad nisu bili na nižim granama, ali upravo Nikola, Dejan, Senjamin, Marko, Muhamed, Mario i ostali momci vraćaju nam vjeru u bolju budućnost na ovim prostorima. Mnogi smatraju "dudukom" malog Muhameda Zulfića, a garantujem da momka nisu niti jednom pogledali na terenu uživo. Upravo taj bivši rukometaš sarajevske Bosne odlučio je pobjednika u Slovačkoj. Osam golova nije šala dati na strani, pa protiv bilo kojeg protivnika. Kao i golman Mario Blažević. Dokazali su momci da su nepravedno kritikovani. Ne daj Bože da ti minderaši zasjednu na selektorska mjesta, bili bismo slabiji i od Kosova garantovano.

Ovo nije jedini primjer iz sporta. Tu su svakako Damir Džumhur i Mirza Bašić. Dvojica Sarajlija oduševili su nas jutros plasmanom u drugo kolo Australian Opena. Koliko mi zaista pazimo na tu djecu? To bi se svi trebali zapitati. Za mene je porazno da njihove nastupe nismo mogli pogledati niti na jednom kanalu Javnog sistema. Zato gledamo Partizan i to na sva tri kada zatreba. Kada ćemo se dozvati pameti, omogućiti našem narodu da se raduje velikim uspjesima naših sportista? Važnije je za neke sporedne mečeve odvojiti pare nas redovnih pretplatnika, ali zato nismo u stanju pratiti nastupe Damira i Mirze na najvećim svjetskim takmičenjima. Tu je svakako i sjajni Amel Tuka, koji prkosi svim zakonima fizike i postiže izvanredne rezulate. Tako smo prošle godine bili prinuđeni na susjednim televizijama praititi dostignuća ovog našeg heroja, jer za to se pare nisu mogle odvojiti.

Važnije je po hiljadu puta reprizirati serije "Tale" i "Viza za budućnost", iz kojih fraze više znaju i mala djeca. Treba svakako spomenuti i mlade košarkaše, Džanana Musu, Njegoša Sikiraša, Sanija Čamparu i ostale koji su nas oduševili u 2015. Ipak, priredili smo im doček u glavnom bh. gradu, a onda ih još brže zaboravili. Porazno je da nismo u stanju pomoći Košarkaškom savezu da se ovi momci što češće okupe, odigraju koji kontrolni meč, pa i turnir. S pravom sam zabrinut nad budućnošću sporta u našoj državi i mogu reći da uprkos nemaru na najvišim nivoima vlasti ovi momci oduševljavaju sve redom. Ne traže oni neke basnoslovne sume, ne traže ni premije, već samo malo. Valjda smo to u stanju ispuniti, da se više ne putuje autobusom na teška gostovanja, da se novac ne skuplja u posljednji tren i to nakon apela u medijima...

Možda je političarima važnije skupiti premije za Džeku i ostatak družine kad uslove Fudbalski savez nastupima u bh. dresu, ali pažnja se mora posvetiti i rukometašima, teniserima, atletičarima, košarkašima i ostalim predstavnicima jedine nam države.