U odbranu Charlie Hebdoa
Kontroverzni francuski magazin Charlie Hebdo ponovo je dospio u žižu pažnje francuske i svjetske javnosti. Kako se iščitava iz većine reakcija, drznici su se odlučili uvrijediti ono najsvetije - dijete. Još gore, mrtvo dijete. Još najgore, Ališana Kurdija, malca čije su tijelo talasi sredozemlja izbacili na obale Turske, dječaka koji nije uspio da se domogne obećane zemlje Evope. I sada se drsko rugaju tom djetetu uspoređujući ga sa imigrantsim silovateljima, onima zbog kojih je kompletna Njemačka u golemom strahu. Dolaze “Alishani” da otimaju evropske žene, a rasistički Charlie Hebdo je požurio da sve to proslavi karikaturom imigranta kako proganja uspaničenu bijelu ženu i tekstom: “Ovo bi postao Alishan da je imao prilike da odraste”.
Užasno. Prestrašno. Stravično. Groze se građanski dušebrižnici i cijeli spektar zgražateljske ljevice. Evo još jednog dokaza o nečuvenom rasizmu. Ili je ponovo riječ o potpuno neargumentovanom sranju? Charlie Hebdo je magazin koji se u Francuskoj najdosljednije borio za prava imigranata. Uprkos određenim redakcijskim problemima i prikalnjanju dijela novinara liniji Bernard-Henri Lévy-a (to je onaj bjelosvjetski prevarant i tvorac teorije o “islamofašzmu” u čijoj predstavi, u režiji Dine Mustafića Alija Izetbegović postaje Edmund Huserl), ostao je dosljedan ismijavanju francuske utradesnice i čak se zalagao za dodjeljivanje radnih dozovola svim ilegalnim imigrantima, odnosno njihovom primanju u francusko državljanstvo. Pa u čemu je onda problem? Zašto se brutalno poigravaju likom malog Ališana i još ga, pri tom, optužuju, da bi, kad poraste, postao silovatelj?
Problema zapravo nema. Radi se ponovo o histeriji zbog neinformisanosti ili nepoznavanja historijata Charie Hebdoa. Ne radi se o karikaturi koja vrijeđa Ališana i imigrante, već upravo idiotizam antiimigrantske i antimuslimanske histerije nastale zbog nekoliko slučajeva silovanja, koji u pojedinim slučajevima ide do te mjere da bi se za njega moglo optužiti i mrtvo dijete, isto ono nad kojim su se, donedavno, licemjerno, lili hektolitri Facebook suza. Na sličan način je Charlie Hebdo na bh društvenim mrežama bio optuživan da ismijaca civilne žrtve ratnog Sarajeva, dok je stvarna poruka bila potpuno drugačija. Brutalno crnohumorna karikatura na kojoj sarajevski mališan u prazničnom izlogu gleda osatke ljudskih tijela je, upravo, božićna poruka posve bezbrižnim Francuzima o pokolju koji se u to vrieme odvijao u BiH.
Čak i da nam nova, sporna, karikatura želi reći (a ne govori) da bi Ališan, ukoliko bi preživio preživio, prepušten sam sebi, napušten od demokratskog, naprednog društva, u nekom od getoa na koji bi bio osuđen zaista mogao postati nasilnik ili čak silotvatelj, zar to nije ukazivanje na realnost i konkretne društvene probleme? Umjesto licemjernog zgražavanja hronično i neduhovitih ljudi čije je razmišljanje poput komesarske direktive kojom bi si dali pravo da određuju šta smije, a šta ne smije biti smiješno?
Ili da jednostavno nam jednostavno želi reći da ljudi, bez obzira jesu li im geopolitičke i imperijalisitičke politike, trenutno dodijelile ulogu stanovnika naprednije zemlje ili žrtve višegodišnjeg proksi rata, nisu ni anđeli ni demoni, već jednostavno ljudska bića, koja mogu postati, kako imigrantski silovatelji, tako i Josef Fritzl, 75-godišnji Austrijanac, koji je, sjećate se, u kućici od cvijeća, u pitomom austrijskom krajoliku, godinama silovao vlastitu kćer zazidanu u podrumu. Pripisivanje anđeoske prirode bilo kome je samo druga strana medalje dehumanizacije demonizacijom.
Argument da bi crnohumorne karikature ove vrste mogle naneti bol porodicama imiganata koji su se udavili pokušavši pobjeći u Evropu je, stoga, potpuno neosnovan. Nekada se surove istine ne mogu saopštiti drugačije nego na surove, crnohumorne i nemilosrdne načine.