Moja priča zove se Emina

VTO (Vantjelesna oplodnja) je sve češći metod koji mnogim parovima daje nadu, ali svakako stavlja ih pred brojna iskušenja i razočarenja.

Važno je ostati uporan. VTO je metod koji se primjenjuje kada se iscrpe druge mogućnosti liječenja, odnosno kada se jave problemi oko začeća uzrokovani sterilitetom. Ne možete odmah očekivati čudo, ali svakako bitno je da budete hrabri i uporni kako biste ostvarili tako vrijedan cilj- a to su svakako vaša djeca. Proces vantjelesne oplodnje podrazumjeva hormonsku pripremu i niz drugih medicinskih mjera. Trudnoća nastala vantjelesnim oplođenjem potpuno je ista kao i svaka druga trudnoća koja nastaje na uobičajan način.

Sa čitaocima našeg portala Elma iz Mostara, koja se podvrgnula procesu vantjelesne oplodnje je željela da podjeli svoje iskustvo, nadajući se da će to nekome pomoći.

Možete li nam reći vaše iskustvo vezano za vantjelesnu oplodnju(obzirom da ste kroz ovaj proces prošli tri puta, recite nam malo više o tome kako je to izgledalo po prvi put)?

Moja curica po imenu Emina, na svijet je došla putem VTO. Emina danas ima 5 mjeseci. Neki kažu da je to vještačka oplodnja. Ne nije, nego vantjelesna. U mom djetetu nema ništa vještačko. To me čak i pomalo vrijeđa, jer ona je dijeta kao i ostala djeca. Prošli smo kroz tri mukotrpna procesa vantjelesne oplodnje, bezbroj inekcija, vađenja nalaza, pregleda i svega što uz to ide. Nije bilo lako, ali naša curica je tu i sve se brzo zaboravi. Teško je kada saznate da nemate drugog načina i da vam je vantjelesna oplodnja jedina opcija. Kada sam krenula u 1 postupak, rekla sam "neka bude eksperimentalan". Ništa nisam znala o VTO, nisam znala da ću nedugo nakon toga sama sebi davati inekcije. Kada znate zašto to radite, onda nije teško. Iščitala sam sve moguće forume i sve što je bilo na netu, ali kada se jednom nađete u tom postupku sve je mnogo teže i drugačije. Tada prestoji borba sa samim sobom. Jedino pitanje koje vam se vrzma po glavi jeste "hoću li uspjeti" i "šta ako ne uspije"?.

Poslije prvog postupka i prvog neuspjeha i nije bilo tako strašno. Bar se tada činilo. Pravila sam se hrabra.

Nakon svih ovih vaših riječi i vaše beskrajne hrabosti jako je teško pitati za vaša daljna iskustva i teškoće kroz koje ste prošli u narednim postupcima. Ali vaša priča svakako da će ohrabriti mnoge bračne parove koji se susreću sa jednakim problemom.

Koliko je za vas bilo teško odlučiti se na drugi postupak? Da li su vaši strahovi bili veći ili ste jednostavno rekli "idemo na sve pa šta bude"?

Hormonska terapija učini svoje i čini vam se da vas niko ne razumije, da ste sami na svijetu, a svaki dan sretnete masu žena na tim pregledima. Druga 0 na testu dođe kao šamar. Nova nada, novi strah od neuspjeha, ali nema nazad. I tako nađemo se mi u trećem postupku, da kažem kao "muhe bez glave". Taj put kao da smo glave ostavili kući i krenuli na neki izlet. Išlo je sve nekako lakše, kao da nam je više svejedno, idemo pa šta bude. Ići ćemo još bezbroj puta, ali nećemo odustati. Vratili smo se sa našom mrvicom u stomaku. Ustvari bila su tri embriona. Jedan od njih je naš veliki borac, naša sreća najveća. Rodila se sa nepuna 2 kg, preživjela je put iz Splita, moj visok krvni pritisak, pregradu maternici, veliki strah od početka do kraja-hoće li sve biti u redu. U 36 sedmici trudnoće odlučila je da nas obraduje, nasmije i usreći za cijeli život.

I za kraj, zamolila bi Vas da uputite neku poruku ohrabrenja za sve one koji se ne usuđuju na ovaj postupak, a susreću se sa jednakim problemom.

Ono što želim da poručim jeste da morate biti jako hrabri, uporni i strpljivi, jer žene su rođene da budu majke. VTO ne uzimajte kao zadnju opciju, ponekad treba da bude prva opcija, jer što prije krenete, prije ćete uspjeti. Ja sam svoju curu rodila 2 mjeseca prije 39 rođendana, što i nisu idealne godine za prvi porod. I sama sam tražila druga rješenja, odbacivala ono jedino gdje sam mogla uspjeti i na kraju sam uspjela hvala Bogu. Bude tu i uspona i padova, ali najvažnije je da ustanete i krenete dalje po svoje snove, jer od njih ne smijete nikada odustati. Nisu to ni umjetna ni vještačka djeca, to će mi uvijek parati uši, to je samo vantjelesna oplodnja, sve je isto samo vam doktori malo pomognu.

Nadamo se da vas je ova priča ohrabrila, jer veliki je broj bračnih parova koji se susreću sa jednakim problemom. Smisao života jeste da se borite za vaše ciljeve i da ne odustajete. Hrabrim roditeljima želimo svu sreću svijeta sa njihovim malim čudom-zvanim Emina. Nemojte dozvoliti da vas okruženje obeshrabi, jer čuda se dešavaju svaki dan. Ništa nije vrijednije od tih "malih nježnih ruku" oko vašeg vrata.