ŽENSKE PRIČE DAME OD DAMASKA : O Siriji, džihadu, očevima i muževima

Samoproglašenom vođi selefijskog pokreta u BiH Huseinu Bilalu Bosniću, koji je uhapšen početkom septembra, prošle su se sedmice u pritvoru pridružila još četvorica "braće“, sve sami povratnici sa sirijskog ratišta.

U nastavku opsežne policijsko-obavještajne operacije pod kodnim nazivom Damask, koja je po nalogu Tužiteljstva BiH započela u četvrtak, 13. novembra, privedeno je desetak bosanskih mudžahedina, pod sumnjom da su kao pripadnici formacija Islamske države i odreda Al-Nusre, vojnog ogranka Al-Qaide, boravili na području Iraka i Sirije.
 
Odlukom Suda BiH, četvorica će sirijskih dobrovoljaca, Salko Imamović, Mehmed Tutmić, Fikret Hadžić i Enver Lilić, provesti iza rešetaka najmanje mjesec dana, dok su Ramizu Ibrahimoviću i Samiru Hadžaliću određene mjere zabrane.

Svi uhapšeni se sumnjiče za vrbovanje, organiziranje i financiranje odlaska državljana BiH u Siriju i Irak, gdje su i sami ratovali na strani radikalnih terorističkih skupina.
 
I mada su na ročištu o određivanju pritvora sami potvrdili da su proteklih godina boravili u Siriji, Imamović, Tutmić, Hadžić i Lilić su negirali sudjelovanje u oružanim sukobima, braneći se kako je njihova misija bila uglavnom humanitarna. Fikret Hadžić je kazao da je samo vozio cisternu, Ramiz Ibrahimović je tvrdio da je bio kuhar (?), a neki su advokati čak izjavili da su njihovi branjenici u Siriju putovali kao turisti?!

S druge strane, dokazi kojima raspolaže Tužiteljstvo BiH upućuju kako je višegodišnja istraga agenata Obavještajno-sigurnosne agencije i inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu imala konkretne rezultate, piše Slobodna-bosna.ba.
 
Osim inkriminirajućih telefonskih razgovora i informacija do kojih su istražitelji došli praćenjem bosanskih ratnika-povratnika, Tužiteljstvo BiH raspolaže i iskazima nekolicine njihovih bliskih suradnika, koji su svjedočili o zajedničkom boravku u Siriji. U tom je smislu nedvojbeno utvrđeno da je Fikret Hadžić prvi put u Siriju otišao još u ljeto 2012., i da je na ratištu proveo više od pola godine, prije nego što se vratio u BiH. Nakon nekoliko mjeseci odmora, koje je proveo u obiteljskoj kući u mjestu Obre kod Kaknja, potkraj augusta prošle godine ponovno je otišao u "humanitarnu misiju", ostavši u Siriji sve do maja.
 
Mehmed Tutmić iz okolice Zenice krenuo je u "sveti rat" u julu prošle godine, preko Srbije, Bugarske i Turske, a vratio se tek u augustu ove godine, pretpostavlja se nakon težeg ranjavanja.
 
Enver Lilić zvani Ebu Muslim iz sarajevskog naselja Vogošća je, opet, u rat krenuo s Aerodroma Sarajevo, letom za Istanbul u aprilu prošle godine, zajedno sa suborcima Harisom Sivcem, Abdullahom Ibradžićem, Aldinom Alibašićem, Advanom Mijatovićem i Mevludinom Cicvarom.
 
Kako bi zavarao trag, vratio se preko Srbije, u junu 2013. Lilić je, također, u borbama u Siriji dva puta ranjen, ali nije odustajao od povratka. Neposredno prije hapšenja, zajedno s trojicom "braće" iz arapskih zemalja, pokušao je u džamiji na Kobiljoj Glavi vrbovati nove pristalice.
 
Iz Sirije se, mjesec dana prije hapšenja, vratio i Salko Imamović iz Sarajeva, premda mu to nije bila namjera. Imamović je prije odlaska (početkom septembra ove godine) supruzi ostavio oproštajno pismo, pravdajući se da je ostavlja "radi džihada", da u Siriju odlazi kako bi postao šehid, i da će se vidjeti u dženetu. Nakon što se vratio u Sarajevo, znancima je govorio da je bio u Turskoj.
 
Ramiz Ibrahimović iz Maglaja i Samir Hadžalić iz općine Doboj-Jug na sirijskom su ratištu boravili prošle godine, ali su poslije dolaska u BiH nastavili s regrutiranjem drugih dobrovoljaca. Iz izvora bliskih istrazi neslužbeno doznajemo kako bi, nakon prošlotjednog nastavka operacije Damask i pronalaska novih dokaza, optužnica protiv desetak osoba uskoro mogla biti podignuta.
 
Iako su, nakon što je izmjenama Kaznenog zakona BiH dobrovoljcima koji sudjeluju u vojnim i paravojnim formacijama u drugim državama zaprijećene dugogodišnje zatvorske kazne, bosanski ratnici postali znatno oprezniji, informacije do kojih je došla Slobodna Bosna upućuju da su ih, unatoč strogoj konspiraciji, odali članovi njihovih porodica.
 
Tako je Fikreta Hadžića "razotkrila" rođena kćerka, iako se on, suočen s dokazima Tužiteljstva BiH, početkom ovog tjedna branio da je novac iz Kanade dobijao za stipendiranje djece, a ne mudžahedina. Transkripti prisluškivanih telefonskih razgovora otkrivaju da je Hadžić imao tajanstvenog "donatora" iz Kanade, koji ne govori bosanski jezik, zbog čega su komunicirali uz pomoć njegove kćerke Emine Hadžić i "prevoditelja", osobe s nadimkom Rođo.
 
Hadžićev bi financijer nazvao iz Kanade, novac je slao preko Western Uniona, ali su transfere pokušali sakriti otvaranjem bankovnog računa na ime kćerke Emine. Početkom marta prošle godine Emina Hadžić je pozvala oca i pitala ga što će reći ako je bankovni službenik bude pitao tko joj šalje novac. Hadžić joj je savjetovao da kaže da je pošiljatelj očev prijatelj, a ako budu inzistirali na imenu i svrsi doznake, da odgovori da se zove Abu Emran i da je novac namijenjen za njezinu stipendiju. Emina potom obavještava oca da je stigla doznaka, ali i da je Abu Emran ostavio poruku kako će i kome novac biti podijeljen. O stipendiji, dakako, nije bilo ni govora.
 
"Znam koliko kome ide, mi smo se tamo dogovorili“, pojašnjava Fikret Hadžić, nakon čega ga kćerka upozorava da se više ne želi petljati u njihove poslove, jer ona nema ništa sa tim. Otac je umiruje da pare neće slati na njezino ime, nakon čega kćerka zove majku i govori joj koliko je novca podigla.

Kako bi, ipak, ponovno sakrili "izvore finansiranja", Hadžić i njegovi suborci su prije narednog poziva Abu Emrana dogovorili da im novac šalje na račun Rođine kćerke. Iako su se u telefonskim razgovorima Hadžić i njegovi sugovornici najčešće koristili šifriranim porukama, nema dvojbe da je nepoznati financijer iz Kanade, prije nego što je poslao novac u BiH, precizno utvrdio koliko će koji "brat" dobiti sredstava, kao i da su njegove upute poštovane.
 
Pare su potom stavljali u koverte i konspirativno međusobno dijelili, ugovarajući sastanke na ulici, ispred prodavnica, ili su ih slali po djeci, čak i najmanje sumnjivim susjetkama?! Fikret Hadžić i ostali sirijski veterani dobijali su različite iznose novca, od sto do tri-četiri tisuće maraka, pretpostavlja se svakom prema zaslugama. Nije, međutim, Fikret Hadžić jedini radikalni selefija kojeg je „prokazala“ najbliža rodbina. Još je gore prošao Mehmed Tutmić o kojem je, mada se silno trudio da umakne policijskim i sigurnosnim službama, najkorisnije informacije dala supruga Fikreta, svakako i ne sluteći da se njihov telefon prisluškuje.

Odmah nakon što se u augustu Tutmić vratio iz Sirije, nazvao je njegov prijatelj, ali ga nije zatekao u kući. Žena Fikreta, uvijek raspoložena za razgovor, pojasnila je da se Mehmed pokajao što se vratio u Zenicu.
 
"Tamo mu je bilo lakše, u Siriji je bio kao na odmoru. Malo na liniji, pa lezi, pij", neoprezno je govorila Mehmedova supruga. Kada je isti prijatelj ponovno pozvao i pitao Tutmića kako je bilo na terenu, dobio je kratki odgovor: "Ne možemo pričati ovako telefonom."
 
Zahvaljujući ženinoj govorljivosti, istražitelji su doznali i da su u kuću Mehmeda Tutmića, poslije povratka s ratišta, stalno dolazili njegovi suborci, njih oko četrdesetak, uglavnom iz okolice Maglaja, za koje je Fikreta vrijedno spremala obroke.
 
Prijateljici (ili rođaki) koja je pitala da li je muž iz Sirije donio para, Tutmićeva žena je priznala kako se Mehmed vratio s 20 eura u džepu. "Pokralo mu 1.200 eura čim je otišao na liniju", jadala se očajna supruga.

Fikreta Tutmić je u razgovoru s kćerkom koja živi u inozemstvu otkrila da se Tutmić ponovno sprema za odlazak na ratište. Kada je kćerka upozorila da je pričala sa nekim ljudima koji osuđuju njegovu grupu i pitala majku da li otac ratuje za Islamsku državu, Tutmićeva je žena odgovara da to svi govore, ali da Mehmed to ne priznaje.
 
"A možda to sve narod laže", naivno je tješila kćerku. I u razgovorima s drugim prijateljicama, Fikreta Tutmić se žalila da se njezin muž promijenio nakon što je u Siriji proveo više od godinu dana, da je ostao bez snage i da više ne može raditi kao prije.

"A otišao je tamo kao vila", konstatirala je nesretna žena, objašnjavajući da je njezin muž duže od godinu dana u Siriji spavao na zemlji, da nikada nije imao kauč, da mu su istrulili bubrezi. Jednom je sestriću, ponovno se žaleći na muževo zdravlje, kazala kako je Mehmed obolio u Siriji, nakon čega je mladić upozorio da o tome ne govori preko telefona.
 
Fikreta Tutmić je naglo postala oprezna tek kada je početkom septembra započela akcija masovnog hapšenja pripadnika vehabijskog pokreta. Prijateljicima koje su je zvale telefonom poručivala je da mogu samo "uživo pričati", upozoravajući ih da "hodaju urnebesi", odnosno, da traje policijska akcija.
 
Jednako je tako umirivala kćerku i rođake da Mehmed Tutmić nije među uhapšenima, iako je cijela familija, bez sumnje, još prije mjesec i pol dana očekivala da će i na njihova vrata pokucati policija.
 
Prema do sada prikupljenim informacijama, Mehmed Tutmić i Salko Imamović jedini su, među desetak sirijskih veterana, koji se nisu vratili nakon što su na snagu stupile izmjene Kaznenog zakona BiH i gotovo je posve izvjesno da će biti prvi optuženici kojima će se suditi zbog ratovanja u drugim državama.