"Išao sam ulicom, kad me zaustavi prosjak..."

Kiosk
"Išao sam ulicom, kad me zaustavi prosjak..."
.

"Išao sam ulicom kad me zaustavi prosjak, oronuli starac.

Upaljene, suzne oči, pomodrile usne, odrpane rite, nečiste rane. O, kako je beda bezobrazno oglodala to nesrećno stvorenje. Pružio mi je crvenu, oteklu, prljavu ruku... Ječao je, vapio za pomoć... Počeo sam da preturam po džepovima... Ni novčanika, ni časovnika, čak ni maramice... A prosjak je čekao... i njegova ispružena ruka lako se njihala i podrhtavala.

Izgubljen, zbunjem, krepko sam stegao tu prljavu, drhtavu ruku.. "Ne zamjeri, brate; nemam ništa, brate."

Prosjak zaustavi na meni svoje upaljene oči; njegove se modre usne osmijehnuše - i on sa svoje strane stisnu moje hladne prste.

- Šta ćeš, brate, - promrsi on - i na tome ti hvala. I to je milostinja, brate.

Shvatih, da sam i ja dobio milostinju od svoga brata." 

 (Ivan Sergejevič Turgenjev/Pjesme u prozi)

Ne propustite