NIJE SVE U PARAMA Ispovijest dadilje milionera: Izgledali su kao SAVRŠENA porodica, ali istina je malo DRUGAČIJA!

Dadilja iz Čikaga, Elena Minčeva iz Rusije, koja je udata i nada se da će uskoro imati svoju djecu, provela je godinu dana radeći kao dadilja jednog od najbogatijih parova Amerike.

Sada svoja iskustva dijeli u novoj knjizi „Dadilja milionera“. Vrišteći iz sveg glasa, Gospođa 

Majka me opominje jer „ne koristim svoj mozak“ i kune se kako će mi dati otkaz.

„Više ne radiš za mene. To je moja kuća i ne mogu da te podnesem“ s prezirom izgovara.Njen muž, kojeg nazivam Gospodin, koji svedoči tom trenutku, joj uzvraća: „Zapravo, to je moja kuća. I što kažeš na to da ona ostane, a ti odeš?“

Svađa se pretvara u još jednu neugodnu dramu tokom mog rada za milionere i roditelje koji žive u luksuznoj vili u Čikagu. Kao i obično, koristili su me kao piona u svom mučnom odnosu.

Posao sam dobila 2014. uzbuđena zbog rada u onom što je izgledalo kao „savršena porodica“, na čelu sa zgodnim i uspješnim preduzetnikom i njegovom prekrasnom suprugom, koja je nekada radila kao model.

Relativno nova u SAD, odakle sam stigla iz Moskve, tražila sam dobro plaćen posao čuvanja bebe sa smještajem koji bi zadovoljio moju ljubav prema djeci. Moja plata, od 150 dolara u gotovini na dan, plus soba i hrana za posao od 16 sati, odnosno između 6 uutro do 22 sata – omogućio mi je da štedim.

Nadala sam se da će to biti dugoročno zaposlenje. Čak i na moj prvi radni dan, zazvonila su mi zvona za uzbunu. Jedan od važnijih zadataka je bilo kuvanje, pa sam pripremila tjesteninu i umak za decu, Izabelu (8), Kameron (7) i 4-godišnjeg Džeka.

Majka je tada uletjela je u ogromnu kuhinju. „Zašto ga nisi nahranila?“ pitala je, pokazujući na Kamerona koji nije ništa pojeo.
Nisam znala na šta misli. Ljutito je krenula prema stolu, uhvatila testeninu i stavila mu u usta. 

„Moraš da ga hraniš, on neće sam da jede“, bijesno je rekla. Imao je sedam godina, ali se nije sam hranio. Pitala sam se šta je sljedeće.

Kako su prolazile sedmice, bila sam tretirana više poput psa nego dadilje. Kroz moj 16-satni radni dan sam neprestano bila na nogama. Ako nisam bila s djecom, čistila sam, kuhala, kupovala, obavljala zadatke ili prala veš. Nisam imala pauzu i imala sam pravo samo na jednu slobodnu sedmicu u dvije sedmice.

No, ako sam mislila da je meni loše, samo je trebalo da pogledam djecu. Oni jedva da su provodili vreme sa svojim roditeljima, koji su bili većinom prezaposleni ili naprosto nezainteresovani da bi im posvetili svoje vrijeme.

Činilo se da kameron najviše pati. Imao je poteškoća u svojoj privatnoj školi gde godina košta 20 hiljada dolara.

Najgori incident se dogodio za vrijeme njegovog boravka u ljetnjem kampu gde je dan koštao sto dolara, kad je njega i Izabelu pokupio autobus da i odveze. On je uvek tražio da ga njegova mama ili ja tešimo, no roditelji su želeli da postane društveniji i više se zbliži s vršnjacima.

„Ne želim da idem“ vikao je. Jednom se privio za majčine noge, preklinjući je da ne ode na večeru. Ona je okrenula svoje mračne, bijesne oči prema meni i naredila mi da ga uzmem.

„Ti si dadilja, ali očito nemaš pojma što da radiš s njim“ napadala bi me. Muž je eksplodirao od bijesa. „Ti si majka, ne znaš što da radiš s vlastitim sinom“ odbrusio bi joj. Činilo se kako uživa u svakoj reči te optužbe.

Nakon 10 mjeseci rada znala sam da moram da idem. Zašto sam uopšte ostala tako dugo? Nije bila samo stvar u parama, ja sam volela izazove i želela sam nekako da promenim stvari, da pomognem djeci.

No, nisam htjela više da budem instrument u njihovim svađama, pa sam napokon dala otkaz, pokupila svoj kofer i otišla.

Od tada sam srećno zaposlena kod ljudi koji puno rade, ali nemaju milione da se njima razbacuju.

JEZIVU ISTINU O SVOM MUŽU SAM OTKRILA KADA SAM SE UDALA: A tek nakon razvoda uslijedio je NEZAMISLIV PAKAO
 

Tek kada je stupila u brak sa Davidom Larsenom, Teri je počela da uviđa pravu prirodu svog supruga.

Kada bi se desilo da zavjese nisu namještene „kako valja“, vikao bi na nju. Isto bi se dogodilo ako peškiri nisu poredani pod konac. Insistirao je da drži otvorena vrata kupatila dok se kupa ili dok je u toaletu. Kada bi joj se dogodilo da joj nešto ispadne iz ruke on bi doživio takav napad bijesa da se Teri plašila za svoj život. Redovno je kopao po đubretu kako bi otkrio njene „zločine“. Tako je jednom dobila batine jer je dopustila da joj zagori kobasica.

A jednu stvar kaže Teri nikada neće zaboraviti. To je bila svađa oko špageta. Ona je spremala večeru, pa je povadila sve potrebne sastojke. David je, međutim, insistirao da spremi rezance dok se ne pokvare. Rekla mu je da nema potrebne sastojke za špagete i da se neće pokvariti još par dana. Međutim, svađa je eskalirala i u sledećem trenutku je Teri trčala ka podrumu.

– Sjećam se da sam tad sedela i mislila kako imam 30 godina a krijem se u kutiji u podrumu od svog muža. Šta mi se to dešava sa životom? – prisjeća se Teri.

To je bio trenutak kada je riješila da ga ostavi. Imali su dvije kćerke i Teri je znala da će on i njih maltretirati. Zato su sve tri otišle u sigurnu kuću. Na dan razvoda David joj je zaprijetio da će zažaliti zbog tog što je uradila. Tri godine kasnije, Teri je uživala u životu. Udala se za čovjeka po imenu Nik Nikolaj koji je prihvatio njene kćerke kao svoje. Mislila je da konačno može da se opusti. Međutim, njena borba za puno starateljstvo nad kćerkama je trajala.

Ona je dokazivala da je David bio nasilan prema njoj i da će po svoj logici stvari biti takav i prema kćerkama. Sudija je, međutim, bio impresioniran što se David za razliku od većine očeva bori za svoju djecu. Kad god bi došao po ćerke pokušavao bi da nasrne na nju, pa je Teri na kraju počela da insistira da se sastaju na javnim mestima kako bi bila sigurnija.

Znala je da njen bivši muž ima sakriveno oružje, ali nije imala dokaze. Iako su mu policajci u par navrata pretresali kuću, nisu našli ništa.
Ponovo je zazvonio telefon policije. Ovog puta je žena ostala svjesna dovoljno dugo da saopšti podatke. Zove se Teri Dženduza Nikolaj, bivši muž pokušava da je ubije, nalazi se u zelenom kamionu. Nije spomenula kćerke. Istražitelji su se vratili do Davidove kuće u nadi da će tamo naći djevojčice. Umjesto toga našli su donji dio Terine trenerke, krvave mrlje na tepihu i ispražnjenu kutiju metaka.

Oko 100 policajaca i cijelo naselje bili su na nogama 26 sati i ništa nisu našli. Zato su riješili da sačekaju Davida na poslu, radio je u kontroli leta. Međutim, u njegovim kolima nije bilo ni traga od Teri niti djevojčica. Odveli su ga u stanicu na saslušanje. Trajalo je oko šest i po sati, a rekao je da se Teri nije ni pojavila da pokupi devojčice pa ih je ostavio kod svoje djevojke prije posla. I devojčice su zaista bile tamo, ali su policajcima rekle da mamu nisu vidjele cijeli dan.

Na kraju su policajci, nemoćni da nađu drugi način, rekli Davidu da su našli Terine trenerke i krvavu fleku. Tada je promijenio ploču navodeći da ga je ona napala a on se branio. Rekao je da mu je ostatak borbe u magli, ali istražitelji su prikupili dovoljno dokaza da mogu da ga pritvore.

"Pune dvije godine bila sam u vezi s dečkom koji se sramio moga tijela, ljudima je govorio da sam debela i ružna"

“Pune dvije godine moj se svijet vrtio oko frajera koji me čak nije htio ni pogledati ako su slučajno u blizini bili njegovi prijatelji. Znam da ovo zvuči grozno, ali s obzirom na to da sam plus size djevojka i oduvijek sam negdje između konfekcijskih brojeva 44 i 46, bila sam sretna što se netko uopće htio nazvati mojim ‘dečkom’.

Tima* sam prvi put vidjela prvog dana srednje škole i pomislila sam da je nekako sladak. Ali i jako izvan moje lige. Kasnije tog tjedna sam na Facebooku dobila njegovu poruku, pitao me nešto vezano uz zadatak koji smo dobili za domaću zadaću iz matematike. Nisam ga riješila, ali me svejedno nazvao nakon poruke. Razgovarali smo o filmovima koje smo gledali i igrici Call of Duty. Bilo je nekako jednostavno razgovarati s njim – kao da se oduvijek poznajemo. Ubrzo smo se tako čuli svake večeri i satima razgovarali na telefon, a zatim smo počeli sve više i više vremena provoditi jedno kod drugoga. No, u školi nikad nismo razgovarali. Pomislila sam, možda mu se sviđam, ali ne želi da mu se svi drugi miješaju u privatan život.

Prošla su otprilike tri mjeseca, a onda mi je jedne večeri, taman kad sam se spremala poklopiti slušalicu, nekako nervozno rekao “Volim te.” Srce mi je udaralo nevjerojatno ubrzano – imala sam osjećaj kao da je vrijeme stalo. A kad sam mu uzvratila isti odgovor, to mi se činilo kao najprirodnija stvar na svijetu. I nije mi smetalo što smo se družili samo u privatnosti. Voljeli smo se, a to je bilo važnije od bilo čega drugoga.

Ti sati nakon škole, kad bih mu držala glavu na grudima, a on bi me obgrlio rukom, bili su sve… Na dane kad bih se osjećala dobro u vlastitom tijelu on bi mi znao reći: ‘Bilo tko tko ne može vidjeti koliko si lijepa, sigurno je slijep.’ Sve je blagdane provodio u mojoj kući i čak mi je izjavio ljubav pred mojim roditeljima…
Niko u školi nije znao za nas, a onda sam čula da uokolo o meni govori ružne stvari

No, i dalje nitko u školi nije znao za nas. Ja sam Tima spomenula nekim svojim prijateljicama, pa su se ljudi počeli pitati jesmo li nas dvoje zajedno. I tada sam prvi put saznala da uokolo govori ružne stvari o meni – govorio je da sam debela i da nismo čak ni frendovi. Sve je negirao kad bih ga pitala – i zaista sam se trudila vjerovati mu – ali i dalje nikome u javnosti nije htio priznati da smo zajedno. Boljelo me, ali kad ti cijeli život ni jedan jedini muškarac nije pokazao da mu se imalo sviđaš, lako se ovako uhvatiti za nekoga, čak i ako se zbog tog ‘nekoga’ ne osjećaš dobro u vlastitoj koži…

Kad god bih ga pitala možemo li drugima priznati da smo momak i djevojka, on bi promijenio temu; a onda je počeo neprestano govoriti o toj nekoj drugoj djevojci koja mu je bila ‘nevjerojatno kul’. Sad kad se osvrnem na to, prilično sam sigurna da mu se sviđala, ali tada sam samu sebe uvjeravala da Tim voli samo mene. Pa ipak mi je to govorio svake večeri. Što god da se događa s tom drugom djevojkom ne može biti toliko ozbiljno…

Njegova mi je mama rekla da ima upalu oka i da ipak ne može sa mnom na ples. Kasnije sam saznala da to, naravno, nije istina.

U drugom je razredu pristao otići sa mnom na godišnji ples. Napokon je pristao pojaviti se sa mnom u javnosti! Kupila sam novu haljinu i provela dane planirajući kakvu ću frizuru napraviti. No, nekoliko sati prije samog plesa, nazvala me njegova mama i rekla da je dobio gadnu infekciju oka i da ipak ne može ići. Bila sam shrvana, ali sam zamolila svog bratića da ipak ode na ples sa mnom – jer, bilo bi šteta potratiti tako lijepu haljinu. Nadala sam se da je Tim u redu, sve dok nisam vidjela fotografiju njega s prijateljima. Bili su vani. I ne, nije se radilo ni o kakvoj infekciji oka, već o tome da je on bio kukavica. A onda, kad sam se prisjetila svih tračeva koje sam čula o tome kakve ružne komentare govori o meni, sve mi je imalo smisla. Bilo ga je sram da ga bilo tko vidi sa mnom.

Možda je mislio da će ga prijatelji osuđivati jer je u vezi s plus size djevojkom. S djevojkom moje građe… Nisam imala pojma što je on u tom trenutku mislio – ali sam znala i bila sigurna da ja zaslužujem bolje.

Kako bi nekoga mogao zavoljeti, moraš tu osobu prihvatiti onakvom kakva ona jest – izvana i iznutra

Reći mu da se više ne želim viđati s njim bilo je izuzetno teško. Nakon toga se naljutio i rekao mi da me ionako nikad nije volio. Sve je bilo užasno čudno i zbunjujuće, ali mi je pomoglo da vidim pravu istinu: Toliko sam vremena potrošila na nekoga kome nikad zapravo nije bilo istinski stalo do mene…

Nadam se da će na fakultetu situacija biti drugačija. I da ondje postoje bolji, samopouzdaniji muškarci koji bi bili sretni da ih drugi vide sa mnom i koji znaju da ljepota ne poznaje veličinu. A kako bi nekoga mogao zaista zavoljeti, prije toga moraš prihvatiti sve što ta osoba jest – i izvana i iznutra. A sad kad to znam, nikad više nikome neću dopustiti da me skriva od svijeta”, napisala je za Marie Claire.