Koji je cilj Rusije u Afrinu?

Svijet
Koji je cilj Rusije u Afrinu?
.

Jačanje američko-kurdskih veza i moguća promjena turskog stava prema Assadu možda stoje iza prešutne podrške Moskve.

Turska je pokrenula svoju zračnu i kopnenu ofanzivu protiv kurdskih boraca u sirijskoj enklavi Afrin u subotu, a Moskva se pravi da ne primjećuje ovu vojnu ofanzivu.

Ruske snage su se povukle iz ovog predjela prije početka operacije i turskim avionima je dzovoljeno da koriste zračni prostor Afrina, koji kontrolišu sirijska vlada i Rusija.

Ovakav razvoj događaja došao je u vrijeme kada se odnosi između Turske i Rusije postepeno popravljaju u kontekstu rata u Siriji, dok rastu tenzije između Ankare i Washingtona, koji podržava kurdske borce na sjeveru Sirije.

Moskva je tradicionalno žestoki pobornik kurdske Stranke demokratske unije (PYD) i Jedinica narodne odbrane (YPG) koje kontrolišu velike dijelove sjeverne Sirije, uključujući i Afrin.

YPG je bio na čelu borbe protiv grupe ISIL, koja je 2014. zauzela velike dijelove Sirije i susjednog Iraka. Grupa PYD ima politički ured u ruskoj prijestolnici od 2016. i dobila je visok nivo ruske političke podrške u međunarodnoj areni u prošlosti.

Ruski posmatrači u i oko Afrina sarađivali su sa snagama YPG-a da bi prevenirali sukobe među različitim naoružanim grupama prije početka turskog napada.

Rusi su bili u kontaktu sa zvaničnicima PYD-a u vezi sirijskog pitanja, uključujući diskusije na ministarskom nivou o Siriji nakon krize.

Ruski general i zvaničnici YPG-a sreli su se u decembru u gradu na istoku države Deir Az Zor, koji je pod kontrolom vlade. Kako tvrdi Moskva u ovom razgovoru su "procjenjivani koraci koji će biti poduzeti" nakon uklanjanja ISIL-a iz regije.

Međutim, drugi izvještaji su sugerisali da je tada diskutovano i o vojnoj saradnji, što je naljutilo Ankaru.

Turska smatra PYD i YPG "terorističkim grupama" koje su povezane sa zabranjenom Radničkom partijom Kurdistana (PKK), koja decenijama vodi oružanu pobunu u Turskoj, prvo za nezavisnost, a onda za veću autonomiju i konačno da postignu, ono što nazivaju "potpuno demokratskom Turskom".

U Turskoj je od 1980-ih, kada je PKK pokrenuo pobunu na jugoistoku države, ubijeno više od 40 000 ljudi.

PKK se i u SAD-u i u Evropskoj uniji nalazi na crnoj listi kao "teroristička" organizacija, ali ne i u Rusiji. Međutim, nijedna od ove tri države ne smatra PYD i YPG "terorističkim" grupama.

'Rusija nas je izdala'

Grupa PYD je bijesna na Rusiju jer dozvoljava ofanzivu u Afrinu. U izjavi objavljenoj na njihovoj web stranici u subotu, PYD je otvoreno okrivio Rusiju za operaciju.

"Mi znamo da, bez dozvole globalnih sila i posebno Rusije, čije su čete locirane u Afrinu, Turska ne može napasti civile koristeći zračni prostor Afrina", piše u izjavi.

"Stoga, mi smatramo Rusiju jednako odgovornom kao i Tursku i naglašavamo da je Rusija partner Turske u zločinu masakriranja civila u regiji."

Sirijske demokratske snage (SDF), krovna grupa boraca koju predvodi YPG i koju podržava SAD, oformljena da se bori protiv ISIL-a, ponovila je reakciju PYD-a nazvavši čin Rusije "nemoralnim" i "izdajom".

"Složili smo se s Rusijom da poštujemo Afrin na mirnim principima, ali Rusija sada dozvoljava turskim brobenim avionima da napadnu Afrin. To znači da nas je Rusija izdala", u ponedjeljak je izjavio Keno Gabriel, glasnogovornik SDF-a.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov okrivio je SAD za pokušaj preuzimanja kontrole cjelokupne sirijsko-turske i iračko-turske granice kreirajući alternativne vlasti u Siriji, okrivljavajući SDF.

"Washington provodi otvorenu i diskretnu isporuku oružja u Siriju za prebacivanje onim grupama koje sarađuju s njima, posebno SDF-u", rekao je on u ponedjeljak.

Istog tog dana turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je rekao da Turska ima sporazum sa Rusijom u vezi turske vojne operacije koja bi bila proširena na Manbij, drugi grad pod kurdskom vlašću.

Prema riječima Mensura Akguna, turskog profesora međunarodnih odnosa, ruski potez je bio nepoželjan u svjetlu čvrstog stava Turske po pitanju PYD-a i YPG-a, i Moskvi smeta bliska saradnja ove grupe sa SAD-om.

"Oni dobijaju veliku podršku od SAD-a. Washington koristi ovu grupu, posebno na istoku [rijeke] Eufrat, kao balansirajuću silu protiv drugih sila tamo. Oni koriste ovu grupu kako bi povećali američko prisustvo i aktivnosti u ovoj regiji", rekao je Al Jazeeri.

"Mislim da je ovo postalo očito s najavom da će tamo biti postavljena nova pogranična sila. Moskva je, po mom mišljenju, dala zeleno svjetlo ovoj turskoj operaciji kako bi smanjila američki utjecaj u regiji."

Sergei Markov, politički analitičar i bivši predstavnik u Parlamentu ispred Putinove stranke Ujedinjena Rusija, smatra kako je ovo bi način da Moskva poveća tenzije između Washingtona i Ankare.

"Rusija javno ne podržava takvu vojnu operaciju, ali otvorila je vrata za ovu operaciju jer ona u suštini počinje rat preko posrednika između Turske i SAD-a [kroz YPG]", izjavio je Markov za Al Jazeeru.

Dodao je da ako bi se SAD, Kurdi i Turska borili jedni protiv drugih, to bi sirijska vlada posmatrala kao veoma pozitivan trend, a ona ima podršku Rusije i protivi se svim ostalim stranama.

Izvještaji o novoj sili ljute Ankaru

Tursku vladu su, da najavi pokretanje operacije u Afrinu, podstakli izvještaji, u kojima citiraju američke vojne zvaničnike, i koji kažu da Washington planira oformiti novu pograničnu vojski od oko 30.000 ljudi, uglavnom sačinjenu od članova YPG-a.

Američki državni sekretar Rex Tillerson je opovrgao navode da njegova država ima takve planove, no to nije bilo dovoljno da se uvjeri Ankara da odustane od vojne operacije.

Erdogan je rekao da će operaciju u Afrinu pratiti probijanje u grad Manbij na sjeveru, koji su kurdske snage s američkom podrškom preuzele od ISIL-a 2016.

Ahmet Berat Conkar, predstavnik vladajuće stranke u Parlamentu i čelnik turske delegacije u parlamentarnoj skupštini NATO-a, rekao je da je saradnja Ankare sa Rusijom u regiji bila daleko funkcionalnija od Ankarinog saveznika u NATO-u.

"Rusija razumije osjetljivosti Turske, dok Washington podržava i isporučuje oružje terorističkoj grupi PYD/YPG", rekao je on Al Jazeeri.

"Rusija podržava zahtjev Turske da ova grupa ne bude za pregovaračkim stolom u mirovnom procesu u Astani."

Rusija i Iran, koji podržavaju sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i Turska, koja podržava umjerenu opoziciju, blisko sarađuju kroz tzv. mirovne pregovore u Astani koji imaju za cilj pronaći rješenje za sirijski sukob.

Razne tzv. "zone deeskalacije" dogovorene su među tri sile koje jamče za situaciju u Siriji kao rezultat višestrukih krugova pregovora u kazastanskoj prijestolnici. PYD nije učestvovao u pregovorima ponajviše zbog protivljenja iz Turske.

Washington je odlučio naoružati borce SDF-a u maju 2017., uprkos protivljenju Turske i direktnoj molbi Erdogana na sastanku u Bijeloj kući isti taj mjesec. Oni su također obučavali hiljade boraca SDF-a na sjeveroistoku Sirije.

Visoke tenzije

Američke pošiljke oružja počele su pristizati i prije pokretanja višemjesečne ofanzive da se ukloni ISIL iz sirijskog grada Raqqe. Grupe SDF i YPG odigrale su istaknutu ulogu u eventualnom porazu ove grupe kasnije u 2017. godini.

Tenzije između SAD-a i Turske i dalje su visoke, iako je Trump u novembru prošle godine rekao Washington više neće dostavljati oružje YPG-u.

Profesor Akgun je rekao Al Jazeeri da Moskva želi uključiti Assada u razrješenje sukoba u Siriji, barem u prelaznom periodu nakon rata i dozvoljavanje operacije u Afrinu moglo bi utjecati da Turska promijeni svoj stav po ovom pitanju.

"Dopuštanje Turskoj da izvede operaciju u Afrinu način je da se ubijedi Ankara da možda bude fleksibilnija u određenim pitanjima u vezi Sirije u okviru pregovora u Astani, kao što je Assadova situacija u prelaznoj vladi u Siriji", rekao je on.

Fuad Shahbazov, nezavisni stručnjak za ruska i bliskoistočna pitanja, rekao je kako je izgleda turska strana dala određena obećanja Rusiji u vezi Assada kako bi dobila zeleno svjetlo za ofanzivu.

"Ne mislim da će Turska radikalno promijeniti svoj strogi stav po pitanju Assadovog ostanka na vlasti", rekao je Shahbazov Al Jazeeri.

"Turska strana je možda dala obećanja kao što je ustezanje od oštrih kritika Assadovog režima ili nezvanično pokretanje dijaloga sa sirijskim predsjednikom."

 

(Al Jazeera)

 

Ne propustite