“U GRADOVIMA ŽIVE PRAVI SELJACI!” MLADIĆ SA SELA ISPROZIVAO VRŠNJAKE
Živio sam skromno, iako sam mogao kao i većina tih mladih.
Zovem se Josip i imam 20 godina. Rodio sam se na selu, otišao u grad da se školujem, ali vratio sam se. A otkriću vam zašto. Prije 10 godina sam otišao da živim u grad. Završio sam srednju školu, upisao fakultet i bio mi je plan da ostanem, ali nisam mogao više da trpim taj gradski mentalitet.
Nas na selu nazivaju seljacima i još svakakvim imenima. Ali u gradovima zapravo žive pravi seljaci. Svaki klub pušta pevaljke, svaki kafić je natrpan fensi ekipom. Bitno je kakav auto voziš i na koju prestižnu destinaciju si otišao na ljetovanje ili skijanje. Pa koliko ćeš lajkova imati po društvenim mrežama. Sve je to prese*avanje, piše “Net“…
Iskreno ništa od toga me ne zanima i ne zanimaju me takvi ljudi. Ne zanimaju me ljudi koji će da glume da su prijatelji i da govore kako si super, a zapravo svi misle loše o tebi. Takva je većina mladih u gradovima. Dobro sam ih upoznao i razočarao sam se. Znam o čemu govorim jer sam dugo živio tu. Kao što vidite i po pisanju znam dobro da pišem tako da imam dokaz da sam sve to prošao. Sve je to jedna fejk ekipa.
Koja je poenta da voziš najbrži auto u gradu ili da imaš najskuplju odjeću na sebi? Koja je poenta? Ok, grad jeprepun sponzoruša koje vrebaju na svakom uglu tražeći plijen da se dobro udaju i da lagodno žive. To je poenta svega? Sve mi se to zgadilo.
Kod nas na selu to nije bitno. Radimo svaki dan teške poslove i marljivo zarađujemo za svoj hljeb. Makar ponekada nemamo pomoć. Moji roditelji inače dobro žive i jer imaju svoju farmu, ali svejedno svakodnevno mukotrpno rade kako bi sve to funkcionisalo i kako bi isplatili plate. Kad su me poslali u grad mislite da su mi dali gomilu novca da se pravim važan? Ne, nisu. Dali su mi za školovanje i za džeparac. Živio sam skromno, iako sam mogao kao većina tih mladih koja se prese*ava.
Kad sam krenuo na faks, roditelji su mi rekli da nađem posao i da zarađujem za svoj hljeb kako bih znao šta je odgovornost. Možete me pljuvati, ali svi znate da sam u pravu. Napustio sam faks jer nisam mogao više da izdržim taj mentalitet i otišao sam da radim na selo. Radim cio dan i to je mnogo bolji život.
Svjež vazduh i priroda. Ne moram da brinem šta ću da obučem ili kakvim autom ću da se provozam. To kod nas nije bitno. Bitan je rad. Svi bježe sa sela u grad misleći da će imati bolji život. Tu grešku sam ja napravio, ali nemojte i vi. Na selu imate zemlju i uvijek možete nešto od nje da napravite. Da prehranite porodicu ili započnete svoj posao. Zemlja je zlato.