Talijani koriste izbjeglice kao moderne robove: "Nemamo poslodavca, nego gospodara"

Sikhi u Italiji su jeftina radna snaga koju poslodavci tretiraju kao robove, a zakonodavstvo se njihovim problemom bavi puževim korakom, otkriva u novom članku The Guardian.

Kada se Singh, jedan od Sikha koji radi u Italiji, odvažio svog poslodavca prijaviti policiji radi zlostavljanja na radu, dočekale su ga prijetnje i zastrašivanje. Unutar tjedan dana izgubio je posao i stan.

"Nije nam lako. Tu smo stranci", kaže Singh. Međutim, ne želi se vratiti u Indiju. "Ondje nemam ništa", govori.

U raljama korupcije i kriminala

Prema izvješćima sindikata, 10.000 Sikha službeno je zaposleno samo na poljoprivrednim gospodarstvima u Pontinu. 

Zajednica Sikha u Italiji je većinom nevidljiva, a sve su češće žrtve izrabljivanja na talijanskim poljima.

Sikhi u Pontini beru salatu, rajčice i tikvice za jednu od najvećih europskih zelenih tržnica u Fondiju, odakle se povrće izvozi diljem Europe.

Talijanski sektor prehrane i poljoprivrede u raljama je korupcije i organiziranog kriminala. Procjenjuje se da je 2016. godine ilegalna dobit samo na tom području iznosila 21,8 milijardi eura (oko 165 milijardi kuna).

U Pontini se mnogi radnici pri traženju posla oslanjaju na vođe bandi. Nadnice su im mnogo niže od službene minimalne plaće.

Singh je u Italiju stigao iz Punjaba u Indiji 2008. godine. U polju u južnoj Italiji radio je 12 sati na dan, 6 dana u tjednu, a po tjednu zarađivao do 150 eura (oko 1100 kuna). Tvrdi da ga je poslodavac zlostavljao.

Masovno iskorištavanje

43 posto Sikha u Italiji ne govori talijanski, što im priječi pristup pravosuđu i službama podrške. Osim niske plaće i neisplaćivanja plaća, primorani su živjeti u groznim uvjetima, izloženi su opasnim pesticidima i zdravstvenim problemima povezanima s radom na polju, osobito kroničnim bolovima u leđima.

Zlouporaba opijata sveprisutna je u njihovoj zajednici: radnici ujutro piju čaj s opijatima, a navečer snažne analgetike kako bi mogli raditi. Prema Harbajanu Ghumanu, umirovljenom radniku, neki poslodavci radnike opskrbljuju lijekovima kako bi osigurali njihovu produktivnost. "Kako bi inače jedan pedesetogodišnjak preživio dan?", pita Ghuman.

Prema procjeni sindikata Flai-CGI, na gospodarstvima u regiji "na crno" radi 10.000 dodatnih Sikha. U takvim uvjetima masovno iskorištavanje je neizbježno.

Zbog korupcije i obmane radnici se taško oslobađaju velikih dugova. Većina Sikha u zemlju ulazi pomoću legalnih sezonskih radnih viza, no mnogi za nabavljanje tih dokumenata indijskim posrednicima plaćaju između 7000 i 13.000 eura (50.000 do 100.000 kuna), često uz suglasnost talijanskog poslodavca.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Ponižavajući rad za "siću"

Kumar je iz Punjaba u Italiju trbuhom za kruhom stigao kada mu je bilo 18 godina. Roditelji su mu založili kuću kako bi mogli platiti 13.000 eura za njegovo putovanje i vizu. Od dolaska 2010. godine radi 13 sati na dan za 4 eura (30 kuna) po satu. Zna da ne zarađuje dovoljno, no strah ga je prijaviti slučaj vlastima kako ne bi bio primoran vratiti se u Indiju. Svoj rad smatra ponižavajućim.

"Nemamo poslodavca, nego gospodara", kaže Kumar. "Stalno viče na nas, a kada s njim razgovaramo, moramo se udaljiti i pognuti glavu".

Singh je odlučio svoj slučaj prijaviti policiji nakon razgovora sa socijalnim radnicima iz radničke zadruge "In Migrazione", od kojih je doznao svoja prava.

Nakon Singhove prijave uhićen je vođa bande koji je regrutirao i kontrolirao radnike s lokalnih gospodarstava.

Pravosuđe i policija ne pomažu radnicima

U travnju 2016. godine 2000 Sikha izašlo je na ulice Pontine nakon samoubojstva mladog radnika u poljoprivredi. 

Tražili su bolje radne uvjete i minimalnu plaću od 5 eura (38 kuna) po satu, što je znatno niže od službenog talijanskog minimalca, koji iznosi 9 eura (68 kuna).

Od štrajka 2016. godine sve više radnika svoje poslodavce prijavljuje policiji. "Prije štrajka prijavljeno je pet slučajeva u 10 godina. Nakon štrajka pristiglo je više od 80 prijava", kaže socijalni radnik i osnivač zadruge In "Migrazione", Marco Omizzolo.

Međutim, pokret gubi zamah zbog sporosti talijanskog pravnog sustava. Prijavitelji gotovo neizbježno izgube posao i postanu žrtve zastrašivanja. Singh kaže da nije dobio nikakvu zaštitu policije.

Zbog toga je teško radnike uvjeriti da svjedoče protiv poslodavaca, kaže Omizzolo.

"Nitko ne može promjene ostvariti sam"

U listopadu 2016. godine talijanski parlament donio je zakon kojim se namjerava stati na kraj regrutiranju migranata od strane bandi te kontroli sezonskih radnika.
 
Iako su policijske kontrole u području pojačane, policija sama priznaje da ne ostvaruje vidni napredak.

Singhov slučaj napokon je pred sudom, tri godine nakon podizanja prijave. Život mu je ostao isti: danas radi na drugoj velikoj farmi u Pontini, suočen s istim uvjetima.

"Ponekad poželim opet nešto poduzeti", kaže Singh. "No, ako sam ja jedini koji progovara o ovome, neće me poslušati.
Stvari će se promijeniti samo ako svi nešto zajedno poduzmemo. Nitko od nas promjene ne može ostvariti sam", ističe.

Imena u članku su izmijenjena radi zaštite privatnosti.