6 loših savjeta koje roditelji daju djeci

Većina roditelja želi da im djeca budu uspješna u životu, i onda ih uče stavovima za koje vjeruju da će im pomoći u postizanju ciljeva.

Evo nekih najlošijih stvari koje učimo djecu o uspjehu, i šta bismo trebali umjesto toga da govorimo:

1. Mi govorimo djeci: Fokusirajte se na budućnost. Usredotočite se na nagradu

Trebali bismo im reći: Živite (ili radite) u trenutku.

Um koji se konstantno fokusira na budućnost - od dobijanja dobrih ocjena do prijavljivanja na koledž - biće skloniji većoj anksioznosti i strahu. Iako malo stresa može poslužiti kao motivacija, dugotrajni hronični stres pogoršava naše zdravlje, kao i naše intelektualne sposobnosti, poput pažnje i pamćenja. Kao posljedica toga, previše fokusiranja na budućnost može ustvari pogoršati naše performanse.

Djeca bolje rade i osjećaju se sretnije ukoliko žive u sadašnjem trenutku. Kada se ljudi osjećaju sretnije, mogu brže učiti, razmišljati kreativnije i lakše rješavati probleme. Pozitivne emocije nas čine otpornijim na stres, pomažu nam da prebrodimo izazove i prepreke mnogo brže.

2. Mi govorimo djeci: Stres je neizbježan; nastavite s borbom

Trebali bismo im reći: Ohladite malo.

Djeca se osećaju nervoznije u mlađoj dobi kada se brinu o ocjenama i o tome da moraju biti bolji u školi. Najžalosnije je to što se dese i samoubistva kod djece, zbog stresa - posebno u područjima sa visokim dostignućima, kao što je Palo Alto u Silicijskoj dolini.

Način na koji mi odrasli vodimo život obično govori djeci da je stres nezaobilazni dio puta ka uspješnom životu.

Preporučujemo roditeljima da uče svoju djecu kako da postanu otporniji na stresne situacije. S obzirom da ne možemo promijeniti posao i životne zahtjeve, možemo bar koristiti tehnike poput meditacije, joge i disanja; kako bismo bolje podnijeli pritisak.

3. Mi govorimo djeci: Budite zauzeti

Trebali bismo im reći: Zabavite se i nemojte ništa raditi.

Nema ništa  loše u zabavi, uzbuđenju i traženju novih iskustava. Ali uzbuđenje poput stresa, iscrpljuje našu fiziologiju- tako možemo da nesvjesno iscrpiti našu djecu poslije škole i vikendom, ne ostavljajući im vremena za odmor koji im je poterban.

Štaviše, istraživanja pokazuju da naši mozgovi imaju veće šanse da dođu do sjajnih ideja kada nismo fokusirani; poput onog a-ha trenutka dok se tuširamo.

Tako da umjesto što popunjavamo djeci raspored, treba da im ostavimo slobodno vrijeme, kada su prepušteni sami sebi.

Djeca mogu bilo koju situaciju- dok sjede u čekaonici ili idu prema školi- okrenuti na igru.

Ako omogućite vašoj djeci više vremena za odmor, dajete im prostor da budu kreativni i inovativni. Naučite ćete ih da se opuste.

To ne znači da ne trebamo nikad djecu izlagati izazovima i novim mogućnostima, već trebamo paziti samo da ih ne perbukiramo obavezama tako da im ne ostavimo prostora za igru i da budu i rade one što žele.

4. Govorimo djeci: Radite samo ono u čemu ste dobri

Trebali bismo im reći: Pravite greške i naučite da padate.

Trebamo dopustiti djeci da izađu iz svojih komfort zona i probaju nove stvari u kojima i nisu tako dobri. Učimo djecu da mogu naučiti bilo šta sve dok se trude.

5. Govorimo djeci: Upoznajte svoje slabosti i nemojte biti milosrdni

Trebali bismo im kazati: Lijepo tretirajte sebe

Mi mislimo da je kritikovanje bitno za vlastiti napredak. Biti svjestan sebe je bitno ali dešava se da roditelji nenamjerno uče djecu da budu previše samokritični.

Naprimjer ako roditelj kaže djetetu da treba biti društveniji i više izlaziti, dijete to može shvatiti kao kritiku na njegov karakter, zatvorene osobe.

Roditelji trebaju učiti djecu kako da budu saosjećajniji prema sebi, kao što bi bili prema prijatelju, u trenutcima pada ili bola.

Tako će naprimjer stidno dijete reći sebi da je uredu ponekad i biti stidan iako su druga djeca bila otvorenija i slobodnija.

6. Govorimo djeci: Borite se za sebe. Budite prvi bez obzira na sve

Trebamo reći: Pokažite saosjećanje prema drugima

Imati pozitivne veze sa ljudima je od velikog značaja za naše dobro; to utiče na naše intelektualne sposobnosti i uspjeh.

Bitno je učiti djecu da imaju osjećaj za potrebe drugih ljudi i da se ponekad stave u tuđe cipele.