OVAJ ČOVJEK PROSLAVIO 108. ROĐENDAN: Dragoljub i unuku ispratio u penziju!

Zanimljivosti
OVAJ ČOVJEK PROSLAVIO 108. ROĐENDAN: Dragoljub i unuku ispratio u penziju!
.

Danas nam je divan dan, našem dedi rođendan - orilo se na proslavi 108. rođendana Dragoljuba Galića iz sela Goleši nadomak Banjaluke, vjerovatno najstarijeg živog Srbina u svijetu.
 
Pjevali su pred punom trpezom ponosni potomci, rodbina i kumovi, dok je praunuk Stefan pomagao vedrom i čilom dedi da duva svjećice na torti, iz šale ukrašenu onim magičnim koje se iznova pale.

 1305635-dragoljub-galic2-ff
Kao što običaj nalaže deda je poželio želju i nazdravio šampanjcem. Ni u tako poznim godinama ne libi se da popije čašicu ili dvije iako je, kako priča, alkohol i duvan ostavio prije više od 40 godina.
 
Parče torte i čaša šampanjca kao da ga pokrenuše i razvezaše jezik pa se ispod sjedih brkova slatko nasmija kada ga upitasmo da nam otkrije recept za dugovječnost.
 
- Šta ti bog da! To je recept - kroz smijeh odgovori deda.
 
Iako nikada nije napuštao rodno imanje i kuću u Golešima, živio je u sedam država i preživeo tri rata. Rođen je u Austrougarskoj 12. oktobra 1909. godine. Momkovao u Kraljevini SHS, ženio s u Kraljevini Jugoslaviji. Kao četnik, ali i kao partizan ratovao je protiv NDH, a o bogatoj porodici se starao u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji i SFRJ, u kojoj je njegova kuća prvi put dobila struju. Za dejtonsku BiH kaže da je možda i najbolji period u kome je živio, ali ne zbog državnog uređenja, već lakoće življenja.

 1305641-dragoljub-galic3-ff
 
- Stara vremena su bila dobra, ali se živjelo lošije. Danas je sve lakše i bolje je vrijeme. Nije ranije bilo posla koliko ima danas. Nije bilo ni hrane kao danas, jeo se kukuruz, pšenica, a sada nema čega nema - priča deda Dragoljub.
 
U braku je bio punih 75 godina. Supruga Milja umrla je 2002. godine u 93. godini života. Najviše ga boli to što je doživio da sahrani svoje petoro djece. Njih dvoje još su živi i to kćerka Krsta koja ima 85 godina i sin Damjan (72), koji zajedno sa svojom suprugom Jelisavkom vodi brigu o dedi. Od potomaka ima 11 unučadi i 16 praunučadi, na šta je posebno ponosan.
 
- Prije tri godine sam ispratio unuku Nadu u penziju. Moglo je biti i čukunuka, ali praunuke samo idu u školu i nikako da se udaju - kaže deda.


Cijeli život Dragoljub se bavio poljoprivredom i fizičkim poslovima. Od rada nikada nije bježao, naprotiv, oduvek je volio da radi na imanju i tjerao je druge da rade. Do prije dvije godine pomagao je sinu u košenju trave i održavanju domaćinstva, a iako je još uvijek pokretan za te poslove sada nema snage. Ipak, svakog dana malo sa štapom u ruci odlazi u šetnju oko kuće. Neposredno pred rođendan unuk Veselko Galić obećao je da će doći da ga sredi i obrije mu bradu, ali deda nije želio da ga zamara pa je i to obavio sam.
 
- Kada nam se da da nešto radimo, deda obično uzme alat i tako nas sve natjera da se pokrenemo - priča unuk Veselko.
 
Dedu Dragoljuba pamćenje dobro služi i prepričavao je nekoliko anegdota iz života. Krajem devedesetih krenuo je u Banjaluku da proda konja na pijaci. Kako se grad mijenjao krenuo je putem koji je poznavao i na konju je ujahao u Gospodsku ulicu, poznato banjalučko šetalište.

 
- Zaustavila su me dva policajca i pitala gdje ste vas dvojica pošli. Srećom, nisu me kaznili - prisjeća se starina.

(Novi.ba/Večernje novosti)

Ne propustite