INTERVJU/MIRSAD FIKIĆ U BERLIN DONIO DAŠAK SARAJEVA: Davno sam otišao iz rodne mi Bosne i Hercegovine, ali ona iz mene nikad

Svakodnevno čitamo vijesti o Bosancima i Hercegovcima koji su uspješni u svijetu i koji su pokrenuli sopstveni biznis. Jedan od njih je i Mirsad Fikić Micky, rođeni Prijedorčanin, a koji godinama živi i radi u Njemačkoj.

Mirsad je za Novi.ba govorio o ugostiteljstvu, ljubavi prema Sarajevu, ali i o neobičnoj isporuci bureka čak u daleke Ujedinjene Arapske Emirate.

NOVI.BA: Više od 25 godina živite u Berlinu gdje se bavite ugostiteljstvom, ali do sada ste mnogo puta napomenuli kako Sarajevo niste zaboravili. Kako ste se odlučili da svoj život i karijeru gradite van BiH?

MIRSAD FIKIĆ: U Njemačku sam došao krajem 90-tih godina u posjetu porodici, sudbina je htjela da to ne bude samo posjeta već boravak, odnosno novi život. Kao i mnogim našim zemljacima, nije nimalo bilo lako na samom početku, ali eto živi se. Sve je počelo sa metlom na građevini i mnogo gerilskog života. Ugostiteljstvo nije moje osnovno zanimanje, to je jedna od 4 kompanije koje zastupam, restoran sam otvorio kako bih imao kancelariju u lijepom bosanskom ambijentu i nije važno koliko se proda ćevapa, već ko ih jede.
 
Često govorim koliko mi Sarajevo znači, mada ni svoj rodni grad Prijedor nisam zaboravio, odnosno moje selo Hambarine u kojem sam rođen. Prije nekih 15 godina sam počeo sa mojim poslovnim aktivnostima u BiH, tačnije od Sarajeva je sve i krenulo po cijelom Balkanu kao zastupnik za strane investicije.

Obzirom da imam dobre kontakte, ali i poslovne partnere u zemljama Zapadne Evrope, a i šire, desilo se nekoliko dobrih projekata u Hrvatskoj, nešto manje u BiH, a bilo je pokušaja i u Crnoj Gori.

NOVI.BA: Kolika je Vaša ljubav prema Sarajevu, svjedoči i to da u Berlinu imate restoran "Sarajevo Inn Grunewald". Šta je na meniju i kako Nijemci reaguju na našu kuhinju?

MIRSAD FIKIĆ: Ljubav prema Sarajevu su ljudi, a mnogo sam ih upoznao. Mnogo čitam Sidranovu poeziju i jedan odlomak koji često mi prolazi kroz misli:
 
"Bilo-nebilo, da u to ne ulazimo, istina jest: teško je
živjeti u Sarajevu. Tri koraka napraviš – sedamdeset ljudi
golim okom vidiš. Da se sa svakim izgrliš, da se s ponekim
rukuješ, da samo dvojicu dobro pogledaš, trebalo bi
- tri života da imaš."
 
Restoran "Sarajevo Inn Grunewald" sam nazvao iz više razloga, prvi je u znak zahvalnosti ljudima koje sam upoznao u Sarajevu i njihovom gostoprimstvu, drugi jer sam nepopravljivi patriota i volim našu Bosnu i Hrercegovinu. Imam jednu moju meni dragu izreku "davno sam otišao iz rodne mi Bosne i Hercegovine, ali ona iz mene nikad".

 
Drago mi je da se lokal nalazi u elitnom djelu Berlina, gosti su nam 80% Nijemci, na karti imamo u ponudi jedan dio bosnaske kuhinje kao što su ćevapi, pite ispod sača, jagnjetina sa ražnja na drveni ugalj, bosanski lonac, begova čorba, sarma, baklava, hurmasice, kafa itd. Tako da Nijemci bas uzivaju u našoj kuhinji. Za ovaj lokal je zadužena moja bolja polovina Aida, koja sve to prati i organizuje.
 
Moram reći da je lokal u drvenom ambijentu, sva drvena građa je proizvedena u Mokrom kod Sarajeva, nekoliko šlepera je dovezlo građu za Berlin, suđe u kojem se servira hrana je od Mirsada Brkanica iz Sarajeva, odnosno sa čaršije, stoljnaci i mnoga druga dekoracija je iz Sarajeva. 
 
Naši gosti su poznata lica iz svijeta sporta, muzike, filma, domaće i strane diplomatije, ali i poslovni svijet kao i firme poput Siemens, Bosch, Saturn, Porsche, Mercedes, BMW, Volvo, Bau Haus, Obi, Ika i mnogi drugi koji su mnogi moji partneri, pa eto imam priliku da ih sve ugostim na jedan poseban način i prezentujem ovo malo bosanske duše na moj način. 

NOVI.BA: Ne možemo, a da ne spomenemo i činjenicu da ste imali veliku narudžbu bureka čak u daleke Ujedinjene Arapske Emirate. Kako je došlo do toga da dobijete ovaj nesvakidašnji poziv?

MIRSAD FIKIĆ: Bila je to ugodna prilika, dogovarajući sastanak u Emiratima dobio sam upit od mog domaćina da li bi se moglo nešto naručiti iz našeg restorana, odnosno burek ispod sača? Ja sam shvatio pitanje ozbiljno i naručio kod mojih kuhara da naprave jedan burek i krompirušu ispod sača. 

 
Let od Berlina do Emirata traje svega 5:30 sati, tako da se nije moglo pokvariti. Poklon je oduševio Muhameda, zauzvrat sam dobio dvije kamile na poklon od njega. Kada je on bio moj gost u Sarajevu ja sam ga pitao da li je ozbiljan bio kada mi je obećao dvije kamile pokloniti, on kaže pa bio sam ozbiljan i kad sam pojeo burek. Vrijeme će pokazati gdje ćemo kamile dovesti.

NOVI.BA: Jesu li Nijemci zainteresovani za investiranje u našu zemlju?

MIRSAD FIKIĆ: Kada su u pitanju evropske investicije, a posebno Nijemci imaju interesa, ali nema se sa kim razgovarati niti dogovarati. Doveo sam u BiH mnogo jakih investitora sa super dobrim projektnim idejama, iz oblasti energetike, turizma i industrije.

 Kada pročitate izvještaje Vijeća za strane investicije tu stoji nekoliko izazova za investitore, a jedan od njih je obimna administracijska struktura koju je teško razumjeti. Tu je i pitanje korupcije i pitanje stabilnosti. To su pitanja koja mogu biti prepreka za investitore.
 
Pored svih teškoća i prepreka, ja ne odustajem, jer smatram da bh. menadžeri ne smiju tako lako da odstanu, pogotovo ne od BiH. Moram priznati da imam i konkurenciju sa kojom se ja lično ne mogu baš da nosim, a to su arapske investicije koje imaju već uhodanu metodu akvize i rada na terenu u BiH.
 
Bosna i Hercegovina ima mnogo jake investitore, a to je bh. dijaspora, to su ljudi koji istinski vole svoju domovinu i mnogi žele da dođu i investiraju novac, znanja, iskustva i kontakte. Imamo trend iseljavanja mladog svijeta iz BiH, a to se može zaustaviti sa raznim programima, ali vlasti nemaju sluha, niti ih to zabrinjava. 

NOVI.BA: U Bosnu i Hercegovinu često dolazite, kako zbog posla, tako i privatno. Kakve projekte imate u planu, a koji su vezani za našu zemlju?

MIRSAD FIKIĆ: Često dolazim u BiH iz više razloga ali uvijek ima ugodno sa korisnim. Mada, kad se umorim od putovanja i mnogo posla, onda merak za opuštanje nađem u BiH.
 
Ima mnogo projekta, ali fali sagovornika, nema se sa kim razgovarati niti dogovarati. Sve se nadam pojaviće se neko ima interesa da gradimo zdravo društvo i državu.

Napravio sam dva veličanstvena projekta za BiH, a radi se o jednom hotelu i etno selu u Sarajevu, ovo je priča za nove dimenzije turizma koje još uvijek ne postoje na Balkanu. 
 
U oba slučaja je dat akcenat na bh. firme koje bi gradile i ugrađivale isključivo domaće materijale, podrška poljoprivredi čiji bi proizvodi bili glavni u ponudi i veliki broj radne snage. 
 
Izlobirao sam jake i dobre investitore, urađen idejni projekat, ali fale partneri u BiH. Mnogo su zauzeti sa investitorima iz arapskih zemalja, tako da mi valja biti stpljiv.