CRNA VJENČANICA: Tajna starog običaja vjenčanja u crnom - Mlada u crnom nekad je bila normalna pojava!
Srpske svadbe oduvijek su bile čisto rasipanje para, pogotovu vojvođanske, pa kad je do Marije Terezije svojevremeno stigao glas koliko Srbi troše na ova veselja, carica je bila šokirana. Izdala je dekret kojim je utvrdila maksimalnu sumu novca koja se na ovo može utrošiti, pišu srpski portali.
Ali, ni to nije sprečilo domaćinske kuće da se utrkuju ko može više i bolje. Od proševine do rođenja prvog djeteta, trošilo se i šakom i kapom.
Za Vojvodinu, kao i centralnu Srbiju, karakteristični su i običaji, čije značenje ponekad ni etnolozima nije najjasnije. Vesna Marjanović, načelnik Odeljenja za proučavanje narodne kulture u Etnografskom muzeju, kaže da se tokom svoje karijere susretala sa mnogim neverovatnim, čak i komičnim običajima.
– Mnogi ne veruju kad im kažem da su nevjeste na ovim prostorima prvi put obukle vjenčanice tek početkom prošlog vijeka. Do tad su se udavale u svečanim nošnjama. Prve vjenčanice stigle su sa Zapada i vjerovali ili ne bile su crne boje. Ova boja tada je smatrana najelegantnijom. U Etnografskom muzeju u Novom Sadu sačuvan je jedan primjerak – kaže Marjanovićeva.
Vjeruje se, takođe, da je crna venčanica predstavljala simbol opraštanja sa djevojačkim životom i mladošću.
Bilo je u srpskim svadbenim običajima i pravih smicalica. Kad prosci dođu da mole za djevojačku ruku, znali su odmah da su džaba došli ako neko od domaćina okrene čašu naopaku il’ ne primi jabuku sa dukatima…
– Ako djevojka pristane, na njenoj kući prosci su ostavljali znak upozorenja za ostale zainteresovane. Cvijeće ili peškir koji se vijori bili su znak da tu nemaju šta da traže. A ako bi slučajno već isprošena djevojka pošla za drugoga, uvrijeđena familija bi preko noći cijelu njenu kuću i imanje zasula perjem iz jastuka…
Mladima koji su u rodu do devetog koljena bio je zabranjen brak. Interesantan podatak je da momku i djevojci nije bilo dozvoljeno da se vjenčaju ni ako se isto prezivaju, bez obzira na to što nisu u srodstvu.
Kad se vjenčaju i mlada dođe pred mladoženjinu kuću, vladalo je vjerovanje, da će roditi muško dijete ako joj svekar odmah pritrči i doda joj muško dijete (nakonjče, šljapavče, uskutnjače) i pomogne joj da siđe iz kočija. Od kočija do kućnog praga prostiralo se belo platno po kojem je nevesta gazila. Prije praga je morala da stane, pa su je svekar ili novopečeni suprug preko njega prenosili.
Zatim mlada baca sito, služi svekrvu, otvara šerpe na šporetu da bi bila dobra domaćica…
Kad se sijaset običaja u mladoženjinoj kući završi, mladenci odlaze u sobu o čija vrata svekrva razbija čašu ili tanjir. Ujutru je dolazila po tragove krvi... Etnografski muzej u Novom Sadu čuva jednu zlatom ukrašenu i krvavu mladenkinu košulju!