Čupa kožu s noga i lica, budi se u KRVAVOJ POSTELJINI - Mnogi misle da se drogira,ali iza toga stoji JAKO TUŽNA PRIČA

Pola Sadtman (27) je nakon pobačaja razvila čudnu naviku, uzrokovanu traumom - čupanje kože. Ova bolest zove se dermatilomanija i podrazumjeva, bukvalno, čupanje kože sa tijela i lica. Uzroci mogu biti razni, a Polin je trauma zbog gubitka djeteta.

Njeno stanje se izmaklo kontroli i danas joj je tijelo potpuno prekriveno ožiljcima, a ona je prvi put, poslije 10 godina - koliko se bori sa ovom bolešću, skupila hrabrost da obuče šorts.

- Pokušavam da nađem najsitniju nesavršenost na koži i onda nastojim da je se riješim - objasnila je Pola kako je dospjela u današnje stanje.

Psiholog joj je objasnio da njena navika ima unutrašnji uzrok.

- Rekao mi je da ne volim sebe i da to projektujem na svoje tijelo. Ne mogu da se riješim unutrašnjih problema, pa pokušavam da sredim nesavršenosti na svom tijelu - navodi ona.

Pola to radi i kada spava.

- Ponekad se budim u krvavoj posteljini. Kopam se i u snu, kada nisam ni svjesna da to radim - iskrena je Pola.

Zbog svojih rana često se stidjela i da izađe na ulicu.

- Kada vide moje noge, prolaznici me pitaju da li je to od droge i šta nije u redu sa mnom. To mi je uništilo samopouzdanje - kaže Pola.

Dermatolog je odmah utvrdio da je riječ o dermatilomaniji i dao joj kremu za liječenje rana.

- Imala sam 20 godina tada i izgubila sam bebu. Tada sam razvila ovaj sindrom - otkriva devojka.

Stanje je postajalo sve gore i gore, ali nakon što je Pola upoznala svog sadašnjeg vjerenika, povratilo joj se samopouzdanje i nada se izlječenju.

- Prestala sam na osam mjeseci, ali sam ponovo počela da se kopam. Onda sam se jednog jutra probudila i rekla sebi da je dosta - iskrena je Pola.

Ona je uložila veliki trud da se izliječi.

- Odsjekla sam nokte, izbacila sve makaze iz kuće, kao i sav drugi pribor kojim bih mogla da povrijedim sebe - kaže Pola.

Ona nije nosila šortseve, haljine, ni suknje čitavih sedam godina, jer joj je bilo neprijatno od pogleda znatiželjnih prolaznika.

- Prije mjesec dana počela sam ponovo da ih nosim, jer sam shvatila da ja nisam moji ožiljci. Oni su samo deo mog života i onoga što sam prošla u njemu - navodi Pola.

I dalje privlači poglede, ali komentara je sve manje.

- Kažem im da pitaju, ako su radoznali - dodaje ona.

Njen vjerenik je pun razumjevanja i ljubavi i on joj je trenutno najveća podrška. A, Pola sada objavljuje fotografije sebe u šortsu na društvenim mrežama, jer želi da podigne svijest o bolesti od koje i sama boluje.

- I dalje postanem anksiozna u većem okruženju i pred nepoznatim ljudima. Ali, naučila sam da udahnem duboko i pomirim se sa tim da privlačim pažnju. Jer, sasvim je normalno da ljude zanima šta mi se desilo - navodi Pola, koja je danas okružena ljudima koji je vole i podsjećaju da je dobra osoba.

To je ono što je i natjeralo da se bori sa bolešću.

- Prestala sam da mislim samo na sebe i sada mi je cilj da i ja pomognem drugima u istoj situaciji. Da sam prije pet godina srela nekog poput sebe sigurna sam da bi se stvari drugačije odvijala i da bih promijenila svoje ponašanje. Možda neka od tih osoba koje me pogledaju na ulici traži pomoć, a ja mogu da utičem na nju - zaključuje Pola.