POTRESNA ISPOVIJEST SVJETSKE ŠAMPIONKE: Bolujem od neizlječive bolesti

Prije osam godina postala svjetska šampionka u plivanju Nađa Higl, a na taj dan  objelodanila da boluje od teške bolesti.

Nađa je 31. jula 2009. pobijedila na Svjetskom prvenstvu u Rimu na 200 metara prsno, a danas se bori sa bolešću debelog crijeva.

Na svojoj web stranici  detaljno opisala koliko dugo vremena je trebalo da se otkrije od čega boluje. 

 
Nađinu potresnu priču prenosimo u cjelosti...
 
"Još dok sam bila dijete, osim dečjih standardnih bolesti, nikada nisam imala nekih većih zdravstvenih problema. Od šeste godine života sam se bavila plivanjem i vodila zdrav život.
 
Od šestog razreda osnovne, kada sam operisala krajnike, pa do trudnoće, moj zdravstveni karton je bio prazan. Hiljadu puta sam se zapitala da li je moguće da se ovako nešto desi osobi koja je živela zdravim, sportskim načinom života?
 
Kao što i sami znate, ne postoje pravila u životu koja nam garantuju da ćemo biti živi i zdravi ako živimo zdravo. Ja sam teško podnijela činjenicu da ću do kraja života morati da pijem lijekove i da će postojati periodi u kojima ću morati da idem na biološke terapije i da ležim u bolnici.

 Krenuću od samog početka. Prvu trudnoću sam iznijela savršeno i sve je prošlo idealno, ako zanemarimo dugometražni porođaj. Nisam imala neke tegobe u prvoj trudnoći i to je bio najveći razlog zašto sam odlučila da ubrzo proširimo našu divnu porodicu i da Dragan ima sa kim da odrasta.

Želja mi se brzo ispunila i ostala sam u drugom stanju i sve je prolazilo u najboljem mogućem redu. Međutim, oko šestog meseca trudnoće, krvna slika, tačnije nivo gvožđa u krvi je bio u padu. Povezivali smo to sa malom razlikom između dve trudnoće, kao i hemoroidima koji su me još od prvog porođaja mučili.

Dakle, našla sam se u situaciji da su svi simptomi jednostavno bili zamaskirani zbog stanja u kom sam se nalazila. Tri puta nedjeljno sam u bolnici primala gvožđe, međutim nije bilo pomaka. Došlo je do toga da će mi možda biti neophodna transfuzija, što me je užasno plašilo.

Borbu sa gvožđem smo vodili do početka osmog mjeseca trudnoće, kada me je ujutru odjednom počeo da probada bol u stomaku. Sva sreća pa sam znala da nije u pitanju beba, jer sam imala iskustvo kako kontrakcije izgledaju.

Spakovala sam starije dete i odvela ga kod majke, a ja krenula da vadim krv kako bi dr Parović, koji mi je vodio trudnoću, video nivo CRP-a. Rezultati su bili katastrofalni, a doktor je odmah potvrdio da je beba u dobrom stanju i uputio me kod dr Moše kako bi mi proverio stanje unutrašnjih organa.

Svi simptomi su ukazivali na pankreatit, što su kasnije analize i potvrdile. Vjerujte mi, nisam bila svesna u kojoj sam se opasnosti nalazila. Hitno su me prebacili na intenzivnu njegu u Višegradskoj bolnici i pristupili svemu veoma ozbiljno.