INTERVJU/ BERINA ČORIĆ ZA NOVI.BA: Kroz odrastanje sa svojim gluhim roditeljima nisam mogla mnogo računati na njihovu pomoć, jer su većinom oni bili ti kojima je potrebna

Zeničanka Berina Čorić je diplomirani proizvodni inžinjer koji je trenutno u potrazi sa poslom u svojoj struci. 

Njeno odrastanje se po mnogo toga razlikovalo od odrastanja njenih vršnjaka. 

Naime, Berina ima gluhonijeme roditelje, te je od malih nogu bila prepuštena sama sebi. 

Za Novi.ba Berina je govorila o tome kako je bilo odrastati u svijetu tišine, koji su problemi sa kojima se najčešće susretala zajedno sa svojim roditeljima, ali o tome koliko je potrebno da se nauči znakovni jezik. 

Intervju sa Berinom Čorić pročitajte u nastavku: 

Novi.ba:  Do sada ste već nekoliko puta naglasili da vas je život naučio znakovnom jezik, da li se sjećate trenutka kada ste ga počeli učiti i koliko je potrebno da se nauči znakovni jezik? 

BERINA ČORIĆ: Da, život me je naučio znakovni jezik. Obzirom da sam odrasla u svijetu tišine za mene je znakovni jezik maternji i ne sjećam se trenutaka kada i kako sam ga naučila. Obzirom da znakovni jezik nema gramatike, nije ga teško naučiti, da bi se naučili sporazumjevati potrebno je 3 mjeseca. Svi ljudi svakodnevno koriste  neke riječi na znakovnom jeziku, a da toga nisu ni svjesni. Kroz rad sa ljudima koji ne poznaju znakovni jezik  sam također mogla da primjetim da ukoliko se ljudima postavi pitanje šta mislite kako bi rekli neku riječ na znakovnom jeziku dosta njih pogodi, dok za bilo koji drugi nama strani jezik to ne bi bilo moguće.

Novi.ba:  Kako je bilo odrastati u svijetu tišine?

BERINA ČORIĆ: Odrasti u svijetu tišine nije nimalo jednostavno. Uloga roditelja i djeteta su od samog početka zamijenjene. Obzirom da u našoj državi gluhe osobe nemaju svoje osnovno pravo, tj ne mogu samostalno da obavljaju poslove i uvijek im je potrebna pomoć. To bi trebao da bude tumač znakovnog jezika, koji bi njima uvijek bio na raspolaganju, no međutim oni su prisiljeni da samostalno i traže i finansiraju tumača kako bi mogli da komuniciraju.

Novi.ba:  Da li je bilo nekih neugodnih situacija i sa kojim problemima ste se najčešće susretali?

BERINA ČORIĆ: Neugodne situacije su sastavni dio života svake gluhe osobe, pogotovo u BiH. Odrastajući sa gluhim roditeljima, zajedno sa njima prošli smo kroz mnogobrojne neugodne situacije. Gluhe porodice kod kojih djeca čuju za njih su veliki spas. Dok je oni  od kojih su i djeca gluha mnogo teže. Najveći problemi na koje smo nailazili su prilikom odlaska u bilo koju javnu instituciju.

Novi.ba:  Pokrenuli ste Facebook stranicu "Ljubaznost je jezik koji gluhi čuju, a slijepi vide", kako ste došli na ideju i šta vas je motivisalo da je pokrenete? 

BERINA ČORIĆ: Stranicu "Ljubaznost je jezik koji gluhi čuju, a slijepi vide"  sam pokrenula iz razloga što sam često imala upite za kurs znakovnog jezika u Zenici. Kako nisam uspjela da pokrenem taj kurs, a veliki broj je bilo zainteresovanih, tako sam došla na ideju da svoje znanje podijelim sa drugima i to kroz video i foto edukaciju na svojoj stranici.

Novi.ba: Koliko su ljudi zapravo zainteresovani da nauče znakovni jezik i kako probuditi svijest o njegovom značaju? 

BERINA ČORIĆ: Kao što sam već rekla veliki je broj ljudi koji su zainteresovani da nauče znakovni jezik, ali nemaju priliku jer se ne posvećuje dovoljno pažnje tome od strane nadležnih, koji bi trebali da to podržavaju. Nažalost malo  je i ljudi koji poznaju znakovni jezik, koji bi mogli da dijele to svoje znanje. Tumači znakovnog jezika su većinom djeca gluhih roditelja.

Novi.ba: Na samom kraju,  ko je zapravo Berina Čorić, koji je vaš životni stil i šta Vas inspiriše u životu?

BERINA ČORIĆ:   Berina Čorić je diplomirani proizvodni inženjer. Diplomirala sam nedavno, pa tako da sam trenutno u potrazi za poslom u svojoj struci. Za vrijeme studiranja radila sam kao promoterka i tumač znakovnog jezika u mnogim gradovima u BiH. Prevodila sam razne emisije, događaje, tribine a tako i sudska tumačenja. Sav taj angamažman za vrijeme studiranja mi je donio veliko iskustvo. Kroz odrastanje sa svojim gluhim roditeljima nisam mogla mnogo računati na njihovu pomoć, jer su većinom oni bili ti kojima je potrebna. Zahvaljujući tome samostalna sam, moji roditelji kao i druge gluhe osobe mogu računati na mene. Volim pomagati ljudima, ovaj način življenja koliko god da je imao uspona i padova za mene je u konačnici velika sreća. Najbolji način da razveselim sebe je da razveselim nekog drugog.